TRANSFERI NA OTOKU: Izdaja na dvoru Kralja Kennya

S istekom posljednjih minuta 31.01.2011. završen je zimski prijelazni rok u najjačim euro ligama. Na početku cijela priča nije puno obećavala. No, ono što se događalo, ponajprije u Engleskoj, posljednji dan zimskog mercata bilo je prilično spektakularno. Naročito u velikom Liverpoolu.

BH MERCATO

Što se tiče naših nogometaša u ovom prijelaznom roku nije se puno toga događalo. Konačno se dogodio odlazak Edina Džeke u Englesku. No, o tome smo već pisali, a Džeko je već počeo upisivati asistencije i pogotke u dresu Man Citya i to se čini kao odavno uhodana i daleka priča.

Očekivali smo da će Misimović rješiti svoj status, ali to se na koncu nije dogodilo. Zvjezdanove akcije na nogometnom tržištu prilično su pale i tek će na ljeto, kad mu cijena još dodatno padne razriješiti Gordijev čvor u koji se zapetljao u Galati.

Špekuliralo se odlaskom Emira Spahića u Englesku. No, ni to se nije dogodilo. U igri je, navodno, bio i Arsenal. Kao najkonkretnija se pominjala Aston Villa, ali ipak Spahić je ostao u Francuskoj. Pominjao se i transfer Miralema Pjanića u Chelsea, ali niti od toga na kraju nije bilo ništa.

Senijad Ibričić, taj skromni i talentirani dečko mirno je, u sjeni Džekinog spektakularnog transfera, otišao u Lokomotiv iz Moskve. Otišao je u klub gdje će sigurno igrati. Otišao je u ligu puno jaču od one u kojoj je igrao i to u jedan od najjačih tamošnjih klubova te možemo slobodno reći da je Ibra napravio sjajan posao.

OSTALI

West Ham i već pomenuta Aston Villa su potpuno promjenili fizionomiju momčadi, a sve ne bi li se iščupali iz gliba borbe za opstanak. U nogometu su ekspresna rješenja rijetka tako da je teško očekivati da će sa po pet-šest novih igrača ove ekipe izgledati bitno bolje nego je to bio slučaj protekle jeseni.

Od igrača iz susjednih država nekako je ispod žita prošao prelazak Ivana Rakitića u Sevillu. Rakitić je napustio Schalke i napravio, možemo slobodno reći, još jedan uzlazni korak u svojoj karijeri odlaskom u Primeru. Radi se o mladom i talentiranom igraču sa već prilično bogatim iskustvom pa sam uvjeren da će u Sevilli njegova igra dodatno napredovati.

Niko Kranjčar i dalje je ostao u nemilosti Tottenhamovog menadžera budući nije dobio zadovoljavajuću ponudu iako se i za njegovo ime vezalo nekoliko europskih velikana poput Chelsea, Liverpoola i Werdera.

Real je na posudbu doveo problematičnog Adebayora. Meni to izgleda više kao Mourinhovo inaćenje sa direktorom Reala Valdanom nego kao neophodan potez. Nije mi jasno zbog čega Mou toliko omalovažava Benzemu i na silu u svlačionicu dovodi tempiranu togoansku bombu, ali već se početkom godine pokazalo da ovaj put Joseaova tvrdoglavost neće imati uporište u rezultatima.

TORRES U CHELSEAU

I onda, posljednji dan prijelaznog roka dogodila se izdaja. Izdaja za svakog navijača Liverpoola. Nino Torres potpisao je za Chelsea. Rekordan transfer. Cijeli cirkus u koji su uključeni helikopteri i Abramovičeva jahta. Još jedan dokaz koliko je malo časti ostalo u modernom nogometu i koliko zapravo treba cijeniti tipove poput Tottija, Gerrarda, Xavia ili Giggsa. Transferi su sasvim ok. To je tako već jako dugo godina. No, nisu svi transferi isti. El Nino je u Liverpoolu bio ono što u Chelseau nikad neće postati. Simbol, amblem, maskota, amajlija. U Chelseau on će biti samo još jedan od vrhunskih igrača u Romanovoj skupoj igrački.

Pisao sam prije godinu dana zbog čega Torres djeluje loše kad igra za reprezentaciju Španjolske. Naprosto, to nije sustav u kojem on može dati najbolje od sebe. Tika taka igra nije ta koja mu odgovara. To je igra koja prolazi kroz guste odbrane i u kojoj se aktivno sudjeluje svih 90 minuta, a Torres traži prazan prostor u koji može ulijetati i zbog toga su mu kontraška igra Atletico Madrida i Liverpoola odgovarale.

To mi je još jedna nejasnoća vezana uz njegov prelazak u Chelsea. Naprosto Torres mi se ne čini kao idealna zamjena za Nicholasa Anelku i partnera Drogbi. Niti mi igra Chelsea djeluje kao sustav u kojem će El Nino moći činiti ono što je radio u Redsima. On je napadač kojem se mora prilagoditi igra cijelog tima. A nisam siguran da će Ancelotti zbog njega to uraditi. Sve mi to djeluje kao statusna kupovina. Kao, evo, javio se Chelsea da pokaže da je i dalje in.

I LIVERPOOL JE IN

Liverpool je nogometna romantika i kao takav uvijek ima maskote od kojih je jedna bio i Torres. No, ja sam, kao navijač Liverpoola, brzo prebolio Torresov odlazak. Zbog čega? E, pa da vam ispričam.

Nedavno sam razgovarao s ljudima, pasioniranim navijačima Liverpoola, a ima nas u Mostaru podosta, o tome kako se ipak vidi Dalglishev rukopis na igri Liverpoola.

King Kenny pokušava vratiti pas igru u taj dekadentni tim, koji je posljednjih godina bio obilježen sumanutim idejama Rafaela Beniteza. Te su ideje urodile plodom u dvije sezone kad su Gerrard i Torres bili u top formi i dok su Mascherano i Xabi Alonso gazili sredinom travnjaka. No, čim je pala Steveijeva moć, čim je otišao Xabi, sve se raspalo. Kontraška igra je pročitana, a njom se ionako nikad nije moglo dobiti „male“ ekipe, zbog kojih je Liverpool i gubio najvažnije bodove posljednjih godina.

Elem, u svojim laičkim opservacijama vidio sam nekoliko rješenja za igru Liverpoola pošto mi je sustav, koji Dalglish forsira, odavno poznat. On želi igrati na posjed s gustim rasporedom igrača i kratkim pasovima, kojima se teren osvaja metara po metar prema protivničkom golu.

Da bi izbacio cijelu protivničku ekipu iz igre u situacijama kad je pregusto ima Gerrarda koji preciznim dijagonalama može izbaciti suigrača iza obrambene linije.

No, za Gerrarda mu treba zamjena. Tu sam zamjenu vidio u Thomasu Muelleru, ali to ostaje za neka buduća vremena.

N'gog je kao neki sidrun, ali još zelen i nedovoljno drzak. A Liverpoolu za Kennyevu igru treba sidrun. E, kud ćeš boljeg sidruna od Andy Carolla, pravog engleskog mad boy igrača!? Drzak je, sjajan tehničar, odličan u igri glavom i snažan.

Još jedan napadački drznik, koji je stigao na Anfield je Luis Suarez. Sjajan partner za Carolla. I sjajan igrač u svakom smislu. Urugvajska legenda u nastajanju.

Upravo to je dobitna kombinacija koju sam zazivao u tom pomenutom razgovoru. Neka kupe Suareza i Carolla i to je to.

Kad ima njih, Kenny može i bez Torresa, koji jeste sjajan napadač, ali često sklon malodušnosti čega u Liverpoolu nikad nije bilo. Po meni, još da je vratio Aquilanija s posudbe i kupio Muellera, Dalglish bi imao ekipu, koja bi se kroz pola godine vratila u vrh engleskog i europskog nogometa. Eh, da mi je vidjeti ovu postavu: Reina – Kelly – Carragher – Agger – Aurelio – Meireles – Aquilani – Gerrard/Mueller – Kuyt – Suarez – Caroll. A na klupi: King Kenny! Uf!

No, i za to ima vremena. Ovim posljednjim potezima, koje je povukao, Dalglish kao da me vraća u doba djetinjstva još tamo davno u period kad su me Redsi nepovratno opčinili. Oprostite na navijačkom zanosu, ali od njega ne bježim kad pišem o klubovima spram kojih sam sentimentalan.

Dok sam pripremao ovaj tekst vidio sam na forumima i twitt profilima Liverpoolovih navijača da su posljednjih dana zazivali kupovinu Carolla i Suareza. Eto kakvo jednoumlje vlada među Liverpoolovim navijačima diljem svijeta. Hvala ti, King Kenny na poklonu!!!

(zurnal.info)