Tri lava i jedna sramota

ENGLESKA - FRANCUSKA 1 : 1

Ako bismo birali momčad cjelokupnog prvog kola europskog prvenstva u njoj teško da bi se našao i jedan protagonista ove utakmice. Bilo je šansi i šansica, ali sama igra je bila daleko ispod očekivane obzirom na ugled ovih timova. Klasik euro nogometa se pretvorio u utakmicu koja se igra na nulu, a ako se nešto ušićati pukim slučajem dobro je. Ukoliko je takav pristup plod kalkulacija lijepo od njih što računaju da će se bez problema obračunati s Ukrajinom i Švedskom, jer ćemo u tom slučaju biti svjedoci velikih "iznenađenja".

Francuzi su djelovali kao Wengerov Arsenal. Milion dodavanja, pimplanja, ali bez okomitosti i konkretne završnice. Ako je to ta nova Francuska koju Europa očekuje mislim da ćemo je ubrzo nazivati bivšom. Najbolji utisak ostavili su najveći anonimusi Cabaye i Debuchy. Doduše, solidan je bio Benzema, Nasri je čak postigao i zgoditak, RIbery je bio sasvim solidan, ali sve skupa to nije igra kakvu očekujemo od takve skupine igrača. Blo je tu i nekoliko solidnih pa i lijepih akcija, no sve to mi se nije činilo kao dio plana već više igračka imporvizacija ne bi li se probila gusta engleska zona koju je Hodgson postavio na 20 metara od svog gola.

Iskreno, nikad u životu nisam vidio Engleze da igraju na ovaj način. Jesu desetkovani, ali odbrambeni dvored od 9 igrača je neprimjeren samom duhu Engleskog nogometa. Ako Blanc i nije kalkulirao, Hodgson sigurno jeste. Cijele je pripreme na lijevom boku uigravao Laytona Bainesa da bi na koncu, protiv Francuske, na lijevi bok postavio Ashley Colea.

Scott Parker je odigrao ispod svake kritike i Hodgson definitivno mora što prije naći bolje rješenje na mjestu zadnjeg veznog. Najbolji engleski igrač ove sezone bio je potpuno izgubljen. U igri “tko nabije dobije” kakvu je postavio Hodgson mislim da bi bolje funkcionirao napadački par Andy Caroll i Ashley Young ili Defoe. S Wellbeckom i Youngom nisu skoro nikako imali ofenzivni skok što je za Engleze nevjerovatno. Vjerujem da je i Hodgson proklinjao sam sebe što na prvenstvo nije poveo Adama Johnsona. Pogotovo ako je mislio igrati na ovaj način svo vrijeme. A možda čovjek samo želi pričekati povratak Rooneya pa da Englezi krenu igrati kako im doliči?

Dakle, Francuzi su još i bože pomozi, male korekcije u napadu, više okomitosti i to bi moglo ličiti na nešto, ali Engleska mora popraviti gotovo sve segmente igre osim stoperskog para Terry/Lescott. Jer Engleska mora napadati. Sjedenje devetorice igrača u krilu Joe Harta stvarno nema smisla. Postignuta su, doduše, dva pogotka, ali utakmica je, pogotovo obzirom na očekivanja, bila čista nula. A Hodgson nakon utakmice kaže kako je izrazito zadovoljan igrom! Kao da je došao na Euro uigravati razne taktičke varijante, a ne osvojiti titulu. Čovjek alibi na klupi, kao Parker na terenu.

Sramota za reprezentaciju koja nosi nadimak "Tri lava".

UKRAJINA - ŠVEDSKA 2 : 1

Ovdje već imamo kandidate za momčad kola. I to trojicu. Dva Ukrajinca i jednog Šveđanina. Sevchenko, Voronin i Ibrahimović, sva tri matorca su odigrala sjajnu utakmicu. No, Sevchenko i Vornin su imali malo bolje skundante nego Ibra pa su izvojevali povijesnu pobjedu, prvu za Ukrajinu na europskim prvenstvima. Sevchenko je, ipak, bez premca najbolji igrač ove utakmice, a možda i cijelog prvog kola.

Labuđi pjev ukrajinska je legenda odlučila učiniti svojim vrhuncem. Nisu stoperi pogriješili u postavljanju kod njegovih pogodaka. Ne, on je svojim kretanjem sam sebi izborio pozicije iz kojih je postigao golove. Tu stoper može malo ili ništa, jer napadač koji se tako kreće ima barem pola koraka prednosti. A mladi napadači su imali priliku naučiti kako se to radi. Ševa je odigrao kao u najboljim danima. Kapa dolje.

Bila je to istinski odlična utakmica u kojoj smo imali priliku gledati velike majstore, praktički živuće i trčeće legende u koje možemo pribrojiti i neuništivog Olofa Melberga. A što više čovjeku treba. OK, možda i neko novo iznenađenje, a imali smo i to.

Osobno me jako prijatno iznenadio anonimus iz Dnjipra, Konoplyanka. On je većinu utakmice djelovao kao fantom koji zbunjuje Šveđane. Sjajan igrač kojem ne znamo limite. Vjerujem da će pokazati još mnogo toga.

Ako bismo, pak, preslikali igru iz prvog kola svih ekipa koje čine ovu grupu ne bi nas trebalo začuditi da Francuzi i Englezi odu doma već nakon grupne faze turnira, jer i Šveđani, a pogotovo Ukrajinici, koji imaju i prednost domaćeg terena, pokazali su kudikamo više od nominalnih favorita. A bilo je dirljivo vidjeti dva najbolja ukrajinska igrača svih vremena u pobjedničkom zagrljaju. Blohin i Sevchenko očito pucaju od želje da pred svojim navijačima odu koliko je god moguće daleko.

PRVE UTAKMICE

Ako je suditi po prvim utakmicama ovaj bi Euro mogao biti pun iznenađenja. No, za vjerovati je da će se favoriti kako turnir odmiče dizati u formi. A i bolje im je da to što prije učine da ne bi bilo kasno. Prema do sada prikazanom Rusi, Hrvati, Ukrajinici i Talijani su pokazali više nego se od njih očekivalo. No, tek nam predstoje utakmice odluke, muke na kojima se poznaju junaci. Rusi će već protiv Poljaka morati potvrditi koliko su sposobni u ovom trenutku. Hrvate čeka Italija, koju su do sada bez problema pobjeđivali. A Ukrajinci idu na Francusku.

Slušajući himne prije utakmica razmišljao sam o slavenskim svečanim pjesmama. Naročito u trenutku kad se kijevskim stadionom zaorila ukrajinska himna. Katkad mi se čini da upravo u himnama možemo naći razlog neuspjeha svih velikih generacija slavenskih ekipa. Čovjeku dođe da zaplače kad čuje slavenske nacionalne žalopojke. Pa ne popij pa ne razbij. Ali, evo, neki uspijevaju i igrati.

(zurnal.info)