Utakmica stara 400 godina

ČEŠKA - GRČKA 1 : 1

Ne znam je li do Grka, ali situacija u njihovoj utakmici otprilike se razvijala jednako kao i u prvom meču, koji su igrali s Poljskom. U prvom su poluvremenu potpuno razbijeni. No, ovaj put dobili su dva gola u samo nekoliko minuta.

Česi su ovom partijom konačno podsjetili na dane kad ih je vodio Carol Brukner i kad su Baroš, Rosicky i Cech bili na vrhuncu, a uza sebe imali Nedveda, Repku i dr. Milan Baroš je veliko ime europskog nogometa, ali, svaka čast zaslugama, daleko je od Baroša kakvog pamtimo iz najboljih dana. Zbog čega ga izbornik Bilek toliko forsira nije baš najajasnije, jer čini to na uštrb izvrsnog Necida koji još nije dobio niti minute na ovom Euru.

Postavljanje Hubschmana od prve minute bio je, po meni, ključni potez Češkog preporoda. Igrač Šahtara dao je Česima prijeko potreban balanas i diktirao tempo u prvom dijelu utakmice. No, češki preporod trajao je svega 45 minuta. A onda na teren izlaze neki sasvim novi Grci, isti oni iz drugog poluvremena protiv Poljaka, samo što su ovaj put imali dva gola zaostatka.

Što Santos radi u svlačionici u poluvremenu nikako mi nije jasno. Čini se kao da u njoj, svlačionici, dakle, vrač Aspiriniks iz onogo nepokorenog galskog sela tijekom prvih 45 minuta krčka čarobni napitak nakon čijeg konzumiranja Grci kao da paraliziraju svoje protivnike. Paralizirano, tako su izgledali Poljaci u drugom pouvremenu protiv Grka, a bogami i Česi. No, ja se bojim da se čak ni Aspiriniks ne sjeća kad su Grci posljednji put postigli dva gola. Tako da ovaj put srčane Santosove trupe nisu preokrenule rezultat iako su grizli bukvalno do posljednjeg zvižduka. I taj jedan gol koji im je jedra napuhao vjetrovima nade postigli su nakon katastrofalne greške Petra Cecha.

Možda je glupavo tražiti igrača utakmice u poraženoj ekipi, ali mene je impresioniralo kako je Schalkeov Papadopulos odigrao na mjestu libera. Među pobjednicima najbolji dojam je ostavio malo poznati desni bočni Gebre Selassie. Česi su se vratili u život. No, sad idu na Poljake koji imaju samo jedan izbor - pobijediti.

POLJSKA - RUSIJA 1 : 1

Priznajte, sve Vas rođene na vrijeme da se sjećate bivše države štrecne intoniranje poljske himne. Himne nekada stvarno znaju biti zavodljive. Uostalom, nacionalne svečane pjesme tomu i služe.

Imam jedan ozbiljan problem s nogometom. Odavno me to muči. Taj sam problem uvijek rješavao čvrsto uvjeravajući i sebe i druge da su svjetska i europska nogometna prvenstva slavljenje različitosti i prilika za stapanje zastava u jedan veliki šareni pokrov. Tamo gdje ljudi vide priliku za eskaliranje međunacionalnih sukoba ja sam, svojim šarenim naočalima, vidio priliku da se ljudi iz cijelog svijeta upoznaju, druže, zaljube, napiju, naprave djecu, osnuju istospolnu internacionalnu zajednicu, dožive radost putovanja itd. Zbog svega što se oko nogometa događa potrebne su mi te šarene naočale. Nekako, ne mogu si dozvoliti da mi baš sve djetinje ljubavi pregazi surova stvarnost velikog zlog svijeta.

Inače, stvarno nisam ljubitelj zastava, nisam ljubitelj nabrijane gomile, iako i takva gomila, poput Šveđana recimo, zna širiti krajnje pozitivnu vibru. Ali nismo svi Šveđani, jebiga. Slaveni, vječito opterećeni krvlju prosutom prije stotinu ili pedeset godina, pogotovo nisu Šveđani. To su nam dokazali poljski i ruski navijači, koji manifestaciju susreta različitosti polako pretvaraju u razrješavanje višestoljetnih sukoba. Kurva sudbina još stvar podesi tako da se baš na dan kad Rusi proslavljaju Dan Rusije odigrava meč visokog rizika između ruske i poljske reprezentacije.

S obzirom na povijesne animozitete i inzistiranje ruskih navijača da dan svoje zemlje proslave mimohodom po Varšavi neredi su bili sasvim očekivani. Poljske su vlasti u duhu dobrih domaćina mimohod odobrile, ali izgleda da bi bolje bilo da su oko toga raspisali referendum, što je naravno bilo nemoguće, jer se Poljacima na ulici nije baš svidjela ideja da Rusi svoj nacionalni blagdan slave u njihovoj kući. Spremila se poljska policija, nije da nije, ali opet kao da nisu vjerovali da će do nereda istinski doći. A Varšava se pretvorila u poprište nereda. Ispaljivani su gumeni meci, korišteni vodeni topovi, negdje je procurila još nepotvrđena vijest da je pala i prva žrtva rusko - poljskog rata, a meni se učinilo, a i sad imam taj dojam, da je Varšava jučer, baš kao Gdanjsk početkom osamdesetih, postala mjesto s kojeg će krenuti promjena geopolitičkih odnosa u Europi. No, na stranu moj varljivi politički špurijus, belaj je u tome da ima na Euru još raznih mitomanskih morona koji će nacionalnu slavu pronositi nasiljem na ulici, a kako ne bi dozvolili da "slava" ruskih i poljskih huligana bude veća od njihove.

A i ti Rusi, ne bi im vrag stao u kraj, donijeli su ljudi na stadion u Varšavi veliku zastavu na kojoj se kočoperio Dmitrij Požarski, "Spasitelj domovine", vojni vladar koji je 1612. godine (ej, prije 400 godina!) oslobodio Moskvu i Rusiju od poljske okupacije, a pri tome se prilično krvoločno odnosio prema zarobljenim Poljacima. Elem, nije Požarski na zastavi bio dovoljan, morali su Rusi dodatno potpiriti buktinju netrpeljivosti pa su - na engleskom!? - u dnu zastave napisali "Ovo je Rusija". Slavenima, generalno, bi stvarno trebao nekakav tečaj higijene. Red je da speru sa sebe krv staru 400 i više godina. U međuvremenu su čak i oni (tu uključujem i nas, tko god mi bili) evoluirali do toga da u kućama i stanovima, većinom, imaju kupatila i tekuću vodu.

Eh, da, na koncu se desio i sporedni događaj ovog dana. Naime, Poljska i Rusija su odigrale nogometnu utakmicu. I to sjajnu. Igrači su, očito svjesni tenzije na tribinama i u gradu, bili izrazito oprezni na čemu im treba čestitati, jer nisu dozvolili da međusobnim čarkama doliju dodatno ulje na vatru. Bilo je sjajno vidjeti sudca utakmice Starka kako kapetanima momčadi prije početka utakmice prstom pokazuje na svoj rukav na kojem piše Respect.

Utakmica je bila sjajna. Rusi djeluju vrlo samouvjereno i kontrolirano, svjesni da su jači od svojih protivnika u grupi. To, počesto, nije dovoljno za pobjedu. A tako je bilo i sada.

Alan Džagoev! Prognoze su se obistinile, svijet je već sada upoznao novo rusko nogometno čudo. Dečko je postigao treći gol u dvije utakmice odigrane na Euru. A Rusija je povela unatoč tomu što je prepustila inicijativu Poljskim igračima. No, najbolji ruski igrač bio je preporođeni Andrej Aršavin, koji je svojom energijom davao ton ruskoj igri. Ipak, Poljaci su dio utakmice odigrali u posebnom zanosu. Ali to je bilo dovoljno samo za izjednačenje tako da se sudbina i jednih i drugih rješava u posljednjem kolu. Kuba Blaszczykowski je postigao najljepši pogodak u dosadašnjem tijeku turnira. Poljski je kapetan time sebi priskrbio epitet igrača utakmice. Smuda ovaj put nije bio zbunjen kao protiv Grčke. Čak je napravio i neke izmjene dok je utakmica još trajala. Ali ako misli pobjediti Češku treba shvatiti da Robert Lewandovski mora imati kakvu takvu pomoć u napadu. Čovjek već dvije utakmice praktički sam iznosi ono što bi mogle biti kontre i polukontre. I dobija batine kao loš kickboxer kojeg su gurnuli da se bori protiv duplo jačeg protivnika.

A još kad znamo da Berezutski i Ignaševič od svih grunfovskih maksima koje svijet poznaje najviše vole onu "tko leži ne bježi" postaje jasno kao dan da će Lewandovski narednih par dana liječiti nagnječenja i modrice. U ovoj grupi sve je i dalje otvoreno. Rusi su u najkomfornijoj poziciji, njima je i bod protiv Grka dovoljan. Grci doduše moraju pobjediti pa će im utoliko posao biti otežan. Poljaci također moraju dobiti Čehe, kojima, pak, i bod donosi prolazak dalje uz očekivanu Rusku pobjedu ili remi protiv Grka. Skupina koja je na papiru odisala dosadom je apsolutno najprijatnije iznenađenje turnira.

(zurnal.info)