Igračima teška za igrati, navijačima mučna za gledati. Takva je to utakmica bila.
Nikako nismo uspjevali naći put do protivničke mreže. Džeko je bio odsječen u napadu. Kad nije visio u offsideu, kad bi uspio primiti loptu, bio je potpuno usamljen kao da smo se plašili izaći naprijed kako treba pa smo prije svega vodili računa da ne primimo gol.
U odbrani nismo imali nikakvih problema. Doktor Saša Papac je savršeno nadomjestio Emira Spahića. Uopće se nije trgao. Naprosto je čitao igru i bio na svakoj lopti prije bjeloruskih napadača bez suvišnog ulaženja u duele. Podsjetio me na partije Cannavara sa Mudnijala 2006. Praktički Bjelorusi nisu mogli doći u situaciju da zakuhaju bilo šta ozbiljno. Za tako nešto su zaslužni Zahirović, Rahimić i Papac. Svaka čast. Makar me stvarno čudi otkud nam odjednom ovako pametna odbrana. Da li je ranija propusnost bila rezultat nedostatka koncentracije? Vrag bi ga znao. Sa Spahićem i Papcem u ekipi i bolje reprezentacije od Bjelorusa teško će do našeg gola.
DVA U JEDAN
Bilo je trenutaka kad smo bespotrebno dopuštali Bjelorusima da se dodaju na sredini terena i troše vrijeme. A imali smo igrača više. Kasnije i dva igrača više. No, do gola nismo mogli. Stvorili smo dva tri zicera, ali lopta nije završavala u mreži. Vrijeme je odmicalo i sve je počelo ličiti na još jednu epsku nesreću koja će nas na koncu koštati plasmana na Euro. Odmah sam se sjetio bodova iz Albanije i Rumunjske. Krenuo sastavljati idealan tim za iduće kvalifikacije, ali, nakon 87. minuta i dva bjeloruska igrača manje na terenu, ukazali su se Džeko i Misimović. Dupli pas na ivici šesnaest metara. Ževnov je pokriven, a Misketov savršeno precizan udarac izazvao je eksploziju u mom dnevnom boravku. Zrak je odjednom postao lakši. Strpljenje se isplatilo. Miske je odigrao mitraljesca. Kamera ga je zumirala. Misimović je s prkosnim izrazom lica govorio: "Fuck you, fuck you!". Kopka me kome je to bilo upućeno. Poslije tekme je uputio par teških riječi na adresu Safeta Sušića, ali zašto je psovao na engleskom? Golom je izbacio nakupljenu frustraciju. Nije to stari Miske, fali mu snage. Ali sa nekoliko minijatura je pokazao da može rastvoriti svaku odbranu. Uvijek sam bio mišljenja da je Miske veliki igrač, ali da mu za svjetsku klasu nedostaje brzina i snaga. Da je imao te dvije komponente igrao bi u Realu, a Mesut Ozil bi mu nosio vodu. No, nama je i ovako dobar. Dragocjen. Dobro je da je baš on, nakon svih frustracija, postigao pogodak. Dva u jedan. Jedan gol vrijedan pobjede i vraćanja velikog igrača u prvi plan.
NEPROBOJNI MOSTARSKI ZID
Planove nam je sigurno poremetio i ran izlazak Seje Salihovića iz igre. No, s malo više hrabrosti, mislim da bismo utakmicu puno ranije rješili u svoju korist. Ali Pape se drži one: hrabri klance zavaljuju. Možda je tako i dobro.
Begović na golu. Iskreno, valja ga vidit. A posla nije imao. Jedan opasan šut je rješio bez većih problema. Mujdža odličan, možda i najživahniji i najodlučniji na terenu. Mostarski zid u sredini odbrane jako dobar, čak je i kiksevima skloni Boris Pandža djelovao autoritativno i sigurno. Papac besprijekoran. Lulić jako dobar, ali nije ga išlo prema naprijed. Vjerovatno ga je zakočio i izlazak Salihovića. Zahirović i Rahimić malo lošiji nego u Bjelorusiji, ali opet jako dobri. Ibričiću naprosto nije mjesto na desnom krilu i mislim da je zbog toga bio prilično suzdržan, ali defenzivno odličan kao i svi. Štilić je bio malčice impresioniran, ali kako je vrijeme odmicalo uzimao je sve više odgovornosti i možemo biti zadovoljni onim što je igrao. Medunjanin predefenzivan, u tom segmentu dobar, ali nedostajao je prema naprijed kao pomoć Džeki. Edin je bio odsječen, usamljen. Često je upadao u zaleđe, a engleski suci nisu propustili svirati niti jedno. Da je imao pomoć samo jednog igrača u napadu u onim trenucima kad bi primio loptu vjerujem da bismo ranije rješili utakmicu. Ovako s cijelom bjeloruskom odbranom na leđima nije mogao puno. A kad se podvuče crta opet je on, u suradnji s Misimovićem, rješio utakmicu. Tad smo već preuzeli više rizika što nije ni čudo obzirom smo imali dva igrača više na terenu. Zec je trebao biti rješenje za brze proboje no nije se baš naigrao. Osim drskosti nije pokazao ništa. Šteta da nije bilo Maletića. Na toj poziciji Darko bi pružio kudikamo više. No, bla bla, truć truć, mi na kraju pobjedismo. Treba dobiti Luksembrug i sigurno smo drugi. Rumunji su otkinuli bodove Francuzima i čak smo u poziciji boriti se za prvo mjesto.
PRVI, ZAŠTO NE
Dođe mi da pitam Sušića za Rumunjsku i Albaniju. S više bodova iz tih utakmica bili bismo prvi u grupi već sad, a čak i s porazom protiv Francuza bili bismo najbolji drugi i direktno se plasirali na Euro. Trenutno smo drugi, iza Danaca, u poretku najboljih drugoplasiranih reprezentacija. Ali, nema plakanja nad prolivenim mlijekom. Dobro je i ovako. Upalila se želja, imamo dobru ekipu, čak i psihički djelujemo stabilno. Igra može biti bolja, ali bodovi se pišu i ja se neću pretjerano žaliti na igru dok god skupljamo bodove. Francuzi su bod ispred nas. Ako ih pobjedimo, a siguran sam da to možemo ako se stvari poklope i ako im ne izađemo na megdan kao kompleksaši, eto nas na Euru. Pa hajde da i taj film vidimo. Navijači će odmah upisati kurs komparativne votkologije. Je li bolja Poljska ili Ukrajinska votka, pitanje je sad? No, čak je Luksemburg poslao upozorenje pobjedom nad Albanijom. Treba dočekati naredni mjesec. Prvo bankari, a onda utakmica za prestiž u gradu svjetlosti.
(zurnal.info)