Ni pet mjeseci nakon izbora Bosna i Hercegovina još uvijek nema državnu vladu. Da stvar bude gora, u ovom trenutku se niti ne naziru konture buduće vladajuće koalicije koja bi, kao, našu zemlju trebalo da povede u evropske integracije.
UBISTVO NA KREDIT
Za to vrijeme vlast u Republici Srpskoj uz podršku tamošnjih mafijaških medija privodi kraju sataniziranje svakog ko drugačije misli od Velikog vođe i sve to uz glasnu šutnju međunarodnih zvaničnika. Budući da novca u republičkosrpskoj kasi više nema („kiseli“ se na računima probranih režimskih autoriteta) a da je glad zakucala na vrata svakog stanovnika ovog bh. entiteta, režim je krenuo u medijski projekat izmišljanja neprijatelja i navodnog očuvanja ustavne pozicije RS. Tako dojučerašnji „oslobodioci Republike Srpske“, nakon što su najavili proteste zbog neispunjenih obećanja SNSD-a, postaju izdajnici, a javne ličnosti koje imalo drže do vlastitog obraza proglašavju se reketašima, kriminalcima i plaćenicima. I dok političkim ucjenama nezabilježenim u postdejtonskoj BiH Milorad Dodik i njegovi jurišnici blokiraju formiranje državnog parlamenta, „tehničko“ Vijeće minstara Nikole Špirića svojim višemjesečnim (ne)radom ubija i ono malo preostalog međunarodnog kredibiliteta jedne podijeljene i razorene države.
KO JE OVDJE POBIJEDIO?!
U vrijeme kad Dodikov režim svakodnevno granatira Sud i Tužiteljstvo BiH, dok „zapišava entitetsku među“ i u svakoj zgodnoj prilici osporava cjelovitost države članice Ujedinjenih naroda, na drugom kraju zemlje, u Federaciji BiH dakle, traje iscrpljujuća borba oko (ne)ulaska dva HDZ-a u vlast. Identično Dodiku, Dragan Čović i Božo Ljubić izborne su rezultate svojih stranaka pretvorile u svojevrsni „svehrvatski referendum“ koji ih, eto, legitimira kao jedine istinske zastupnike nacionalnih interesa bh. Hrvata. Iako se s razlogom očekivalo da će se nakon što su SDP, SDA, HSP i Narodna stranka Radom za boljitak potpisale čuvenu „Platofrmu“, vlast u Federaciji formirati relativno brzo, to se evo još nije dogodilo. Mnogo je činjenica koje bi se u priči o neformiranju federalne vladajuće koalicije mogle tretirati kao „politika pritiska“ na pobjednički SDP. Ipak, ne čini mi se nerazumnom konstatacija da je najveći krivac za pat poziciju u kojoj se trenutno nalazimo Stranka demokratske akcije, preciznije poznata mešetarska politika lidera te stranke Sulejmana Tihića. Oni koji duže pamte će se sjetiti da je Tihić u svojim prvim reakcijama na „Platformu“ govorio o novoj parlamentarnoj većini „otvorenoj za sve stranke koje žele da se pridruže i potpišu dokument“.
O ČEMU SE OVDJE RADI?
Nije prošlo ni mjesec dana od tada a Tihić je okrenuo ploču i poručio kako je „neophodno da oba HDZ-a uđu u vlast bez obzira na odbijanje tih stranaka da potpišu Platformu“. Rekli bi ništa neočekivano od zagovornika politike čija je najblistavija doktrina da se „do podne misli jedno a popodne drugo“, ali u ovom slučaju radi se o znatno ozbiljnijoj manifestaciji političkog licemjerstva. Naime, ovih dana sam se i na vlastitom primjeru uvjerio da je Sulejman Tihić (kao uostalom i njegov najbliži saradnik Mirsad Kebo) običan petljanac ali moje privatne impresije o njemu su ipak manje bitne u odnosu na politička muljanja osobe pod čijim je rukovodstvom 3. oktobra prošle godine SDA ostvarila najgori izborni rezultat u svom dvadesetogodišnjem postojanju. Iako je dakle SDP na kritici katastrofalne politike bivše vlasti prvi put ubjedljivo pobijedio na izborima, SDA se zahvaljujući „vještini pregovaračke obmane“ svog predsjednika ipak ugurala u vladajuću koaliciju. I umjesto da bude sretan i zadovoljan zbog činjenice da je za sebe i svoje saradnike osigurao još četiri godine lagodnog života (u kojem se tradicionalno dobro zarađuje i ništa korisno ne radi), Tihić se od od najvećeg krivca za sve loše što se u bh. politici događalo u protekle četiri godine samopromovirao u lidera „platformske“, da ne kažemo reformske vladajuće koalicije. On je taj, a ne Zlatko Lagumdžija, koji okuplja novu parlamentarnu većinu. On je taj koji danas senzacionalno otkriva kako je „država u krizi i da nam treba odgovorna vlast“. Tihić a ne Lagumdžija, najavljuje bolje dane za svakog stanovnika zemlje, borbu protiv kriminala i korupcije, velike infrastrukturne projekte... Da nije tragično bilo bi komično. Ulaskom u vlast sa SDA ( a Tihić će se potruditi da se tu nađu i njegovi prijatelji iz oba HDZ-a, te SNSD) SDP je napravio, moguće i kardinalnu, grešku. Jer kako krenuti naprijed sa strankama i liderima koji su nas i gurnuli u ovo blato? Kako od Tihića preko noći napraviti reformatora a da pritom i sam ne primjenjuješ političke metode šefa SDA zasnovane na lažima, sitnim i krupnim prevarama?
Teško je, skoro pa nemoguće, napraviti bilo kakve promjene u koaliciji sa SDA i dva HDZ-a. Postavlja se tada pitanje, zašto su građani u BiH glasali za promjene? Čemu onda izbori? Ili je na repertoaru ona: Uzalud vam trud birači...
(zurnal.info)