Kako se mijenjao nogomet : VAR je alibi za greške i prostor za reklame

Nogomet je vjerojatno sport koji se najviše opire promjenama. Naprosto, tradicija je nešto što je, kad je o nogometu riječ, bitno i okorjelim progresivcima. Društvo neka se mijenja, neka se mijenjaju zakoni i ustavi, ali nogomet ne diraj. Svaki navijač se kune u slavnu prošlost, klupska tradicija je nešto što predstavlja kao integralni dio svog karaktera. Isto tako su sumnjičavi i posprdno se odnose spram promjena pravila igre. 

Ja se, evo, sjećam, kao da je jučer bilo, kad su za pobjedu počeli dodjeljivati tri boda umjesto dotadašnja dva. Koliko god objašnjenja bila logična, smislena sjećam se da su svi tada sumnjičavo vrtjeli glavom i pričali o tome kako neke više sile, eto, uništavaju našu omiljenu igru iz tko zna kakvih interesa. 

Sjećam se, recimo, vrlo dobro vremena kad su vratari povratnu loptu mogli uzeti u ruke. Kada je donesena odluka da se to više ne smije uslijedio je niz komičnih situacija na nogometnim terenima. Ljudi se jednostavno zaborave, često se događalo da vratar primi loptu pa je bilo indirektnih udaraca iz kaznenog prostora kao nikada do tada, a ni poslije te prve sezone s novim pravilnikom. Sumnjičavo smo vrtjeli glavom i izmišljali nove zavjere kojima se želi uništiti naša omiljena igra. 

Kroz vrijeme su pravila o zaleđu redovito modificirana. U povijesti, možemo to primijetiti, pravila su se krenula modificirati češće od trenutka kada se nogomet počeo ozbiljno komercijalizirati i amerikanizirati kao sport. Kao i svatko tko voli udobnost i sigurnost poznatog nelagodno sam se vrpoljio kod svih promjena. Ali pravilo o tri boda za pobjedu je donijelo zanimljiviji nogomet, jer prije toga neodlučen rezultat i pobjeda nisu radili toliko veliku razliku. I onda je dobar dio prosječnih momčadi jednostavno dijelio bodove. A sada, evo vratimo se samo u prošlu sezonu, Liverpool je naslov izgubio iako je imao manje poraza od Cityija. Naslova ga je koštao prevelik broj neodlučenih ishoda. Bolje je od pet utakmica dobiti samo dvije a tri izgubiti nego odigrati pet remija. Na kontu imaš bod više, a upravo je taj bod bio prevaga na stranu Guardioline momčadi. 

Pravilo da vratar ne smije uzeti u ruke povratnu loptu možda je najviše promijenilo samu igru. To što su vratari konačno morali znati igrati nogom počelo je davati trenerima nove ideje. I danas se, tridesetak godina od uvođenja tog pravila govori o vrataru kao dodatnom igraču od kojega počinju akcije momčadi. A to onda mijenja kompletnu postavku na terenu. 

A sada se sjetite kada je uveden onaj smiješni sprej za obilježavanje mjesta gdje treba stajati živi zid. Svi smo pucali od smijeha. Danas to više ne primjećujemo. A nije bilo tako davno kada je uvedena ta novotarija. 

VAR je ipak nešto drugo. Ništa nije toliko utjecalo na karakter igre kao odluka da se uvedu video provjere određenih spornih situacija. Sudaca sada ima gotovo koliko i igrača na terenu a sve je više pobuna na sudačke odluke i sve je više spornih situacija. Efekt je, dakle, obratan od onoga koji se htio postići. Taj ljudski faktor u nogometu je bio jako bitan i za navijački folklor. Psovanje sudaca je jedna od omiljenih navijačkih zabava. Ono što je tu stvar trebalo dokinuti sada postaje dodatni uteg na sudačkim plećima. 

VAR, prije svega, prekida igru. I to mi nikada neće prestati biti bizarno. A dodajmo tome da sudci sada mogu slobodno previdjeti neke situacije očekujući da će biti opomenuti iz VAR sobe. Nisam siguran da je to dobro za njihovu koncentraciju. Uglavnom, VAR se po više osnova čini kao novotarija koja je u potpunoj suprotnosti s karakterom same nogometne igre. Svi se bune na njega. Treneri, igrači i navijači. Ali nogomet se izgleda igra zbog UEFA – e i FIFA – e, a ne zbog nas. 

Ne može se reći da je sudac oštetio zagrebački Dinamo u sinoćnjoj utakmici protiv Šahtara, ali VAR sigurno jeste. Ako ništa dolio je ulje na vatru prilično vatrene utakmice. A njime se odlučio koristiti poznati mrzitelj VAR tehnologije Felix Brych, koji je u barem dvije sporne situacije koje su mogle biti riješene u Dinamovu korist odbio koristiti VAR. I eto opet ljudskog faktora. Brych nekada hoće, nekad neće koristiti tehnologiju, pa sad moramo pričati o tomu kakva je uopće korist od nje. Tehnološka pravda izgleda nije ista za sve. Sama igra je napredovala zbog toga što igrači i treneri naporno rade na smanjivanju broja vlastitih pogrešaka pa upravo pogreške koje naprave često budu te koje odluče utakmice. Ako je u samoj igri ljudski faktor često odlučujući onda neka ostane tako i što se tiče sudaca. Njima VAR dođe samo kao alibi za pogreške koje čine. Pravilnik o korištenju VAR tehnologije mora se radikalno mijenjati ili tu stupidnu stvar koja prekida igru treba potpuno ukinuti. 

Priča se sada puno o tome koliko igra glavom utječe na zdravlje igrača. Sve mi miriše na to da ćemo uskoro početi gledati igrače sa kacigama, onda će im navući drugu zaštitnu opremu i eto nam uskoro nekakve hibridne verzije američkog i europskog nogometa. VAR je samo početak. Više prekida, više prostora za televizijske i stadionske reklame. I onda će još propaganda učiniti nas, običan nogometni puk nekakvim kromanjoncima koji se opiru napretku. A, kako znamo, određene vrste napretka valja staviti pod navodnike. 

(zurnal.info)