VELIKA RASPRODAJA: Plan za eliminaciju siromaštva postao strategija za bogaćenje tajkuna

Iako je potpredsjednica Vlade RS Srebrenka Golić svojevremeno tvrdila da su usvojene izmjene i dopune Prostornog plana Republike Srpske do 2025. godine jedan od najznačajnijih dokumenata za ovaj entitet, u stvarnosti je situacija drugačija.

Golićka je isticala da je usvojenim dokumentom, pretenciozno nazvanim „tehničkim Ustavom“, uveden integralni pristup prostornom razvoju Republike Srpske, zasnovan na sagledavanju međusobnih uticaja ekonomskog, socijalnog i ekološkog razvoja.

„Definisana je nova koncepcija prostornog razvoja Srpske, zasnovana na aktiviranju svih njenih resursa i potencijala, koja treba da poveća konkurentnost njenih dijelova ravnopravno i veću socijalnu koheziju, te eliminaciju siromaštva i veće zapošljavanje“, navela je ministarka Golić.

PLAN ZA ELIMINACIJU SIROMAŠTVA

U stvarnom životu sve je drugačije. Prema ocjeni stručnjaka, važeći Prostorni plan RS, kao i propisi iz oblasti prostornog planiranja, predstavljaju jednu od najvećih prepreka investicionim aktivnostima. I to ne samo najavljivanim ulaganjima iz inostranstva, nego i kod malih građevinskih poduhvata građana RS.

Slična je situacija i kada su u pitanju izmjene prostornog plana. Nejasno je na koji način će prostorni plan doprinijeti aktiviranju svih „resursa i potencijala“ i na koji način će povećati konkurentnost dijelova RS, jer nesrazmjer između istočnog i zapadnog dijela ovog entiteta nikada nije bio veći, u svakom smislu. Naročito u građevinskom smislu, jer je zapadni dio infrastrukturno mnogo razvijeniji.

Pogotovo je nejasno na koji način će izmjena Plana doprinijeti većoj „socijalnoj koheziji“ i kako će „eliminisati  siromaštvo“ i doprinijeti većem zapošljavanju.

Biće da je ministarka Golić precijenila značaj ovog dokumenta, a da je sam dokument više sredstvo u rukama otuđenih centara moći, nego dobro rješenje za obične građane da izdejstvuje bilo kakav akt u cilju individualne  izgradnje, adaptacije, rekonstrukcije prostora. O stranim investitorima da i ne govorimo.

Sve studije govore da, osim poreskog sistema, postojeći sistem izdavanja dozvola i odobrenja za stambenu izgradnju predstavlja najveću kočnicu stranim investicijama. Zbog komplikovanih procedura, stranih ulaganja nema ili ih je sve manje.

Procedure izdavanja dozvola za gradnju su komplikovane i spore. Tako je Odjeljenje za prostorno uređenje Grada Banjaluka u 2013. godini izdalo svega devet građevinskih dozvola. Ništa bolja situacija nije bila ni lani. Oni koji su uspjeli da dobiju građevinsku dozvolu, čekali su u prosjeku između šest mjeseci i godinu dana.

Najveće poteškoće investitori imaju prilikom dobijanja tehničkog dokumenta - lokacijskih uslova. Ovakva situacija je posljedica nejasnoća u primjeni važećeg Zakona o uređenju prostora i građenju, koji je stvari u ovoj oblasti dodatno zakomplikovao, umjesto da ih pojednostavi, kako je to ministarka Golić najavljivala.

Uz to, prisutan je i problem legalizacije objekata. Taj proces nikako da počne, a oni koji su predali zahtjeve godinama ne dobijaju nikave odgovore od nadležnih organa. Ministarstvo za prostorno uređenje, ekologiju i građevinarstvo, pak, ništa ne čini da riješi taj problem u postupku nadzora u primjeni zakona.

NELEGALNA GRADNJA

U Republici Srpskoj trenutno je oko 85.000 nelegalno izgrađenih objekata. Nažalost, i ovo pitanje je sredstvo za političke manipulacije. Tako pred svake izbore, vladajući SNSD obeća da će legalizovati bespravno izgrađene objekte, nastojeći tako dobiti podršku vlasnika takvih objekata. Izbori prođu, a problem ostaje neriješen. I tako godinama.

U Republici Srpskoj je postupak izdavanja urbanističkih i građevinskih dozvola veoma opsežan i komplikovan (predugi vremenski rokovi za obradu zahtjeva, previše traženih informacija za obradu zahtjeva, prevelik broj uključenih ljudi/agencija/institucija u procesima, zahtjevi i uslovi agencija/institucija međusobno kontradiktorni, troškovi i naknade nepredvidivi i previsoki...).

Komplikovana procedura izdavanja građevinskih i urbanističkih dozvola dodatno je otežana zato što ne postoje podzakonski akti koji bi pratili Zakon o uređenju prostora i građenju, ali i zbog toga što taj zakon nije usklađen sa ostalim relevantnim zakonima.

Akti koji regulišu prostorno uređenje su i zastarjeli, njihova primjena je nedosljedna, a postoji i ogromna uzurpacija kvalitetnog prostora na zaštićenim prostorima (ministarka Golić je je dozvolila izgradnju hidrocentrala u nacionalnim parkovima, poput Nacionalnog parka Sutjeska). Problem je i što je onemogućeno da prostori, koji nisu predviđeni za gradnju objekata, budu uređeni na način koji zadovoljava savremene standarde kvalitetnog i zdravog življenja u urbanoj, kao i u ruralnoj sredini.

Dalje, osnovni problem propisa iz oblasti prostornog uređenja u Republici Srpskoj ogleda se u činjenici da nije stvoren osnov za fleksibilnije provedbeno planiranje, pa su regulacioni planovi bili predmet čestih izmjena. U stvari, regulacioni, a kasnije i niži planski akti, su se prilagodjavali potrebama gradjevinskih firmi pod ingerencijom SNSD-a. Mijenjani su kako je ko poželio.

S obzirom da u SNSD-u postoji više različitih finansijskih klanova, bilo je i više izmjena regulacionih planova u gradovima i opštinama.

Tako je u Banjaluci Regulacioni plan mijenjan radi lakše zamjene parcela u slucaju „zemljišne mafije“ (afera Budo Stanković i Poljopriovredna škola, o čemu je Žurnal ranije pisao i snimio dokumentarni film).

Osobe koje bez po muke dobiju atraktivne parcele u gradu za bezvrijedno zemljište van grada, odreda su rođaci, kumovi prijatelji ljudi iz vrha SNSD-a ili su funkcioneri ove stranke.

DVA PRIMJERA

Evo i par primjera.

Primjer prvi odnosi se na područje uz rijeku Vrbas, između mosta Venecija i mosta Rebrovac. Pokretač inicijative za izmjenu Regulacionog plana je preduzeće Tropic d.o.o.. Toj firmi je kao investitoru radova na izgradnji stambeno poslovnog objekta 2009. godine izdato odobrenje za gradnju, u skladu sa tada postojećim Regulacionim planom iz 2006. godine. Odobrenje je podrazumijevalo gradnju objekta spratnosti PO-P-4-PE. U toku izvođenja objekta investitor je odstupio od odobrenja za građenje, te je izgradio objekat spratnosti PO-P-5-PE, odnosno napravljen je sprat više koji nije u skladu sa postojećim Regulacionim planom.

Primjer drugi. Odbornik vladajućeg SNSD-a u gradskoj skupštini Draško Ilić, u ime investitora Ranka Škorića, pokreće inicijativu za izmjenu Regulacionog plana na lokalitetu Centar-Istok. Inicijativa dolazi pred odbornike gradske skupštine, iako je investitor prekršio odluku o dozvoljavanju gradnje stambeno-poslovnog objekta i napravio sprat više od dozvoljenog po tada postojećem regulacionom planu. Komisija za prostorno uređenje Skupštine Grada u februaru ove godine podržava Ilićevu inicijativu i predlaže da se pristupi izradi izmjene dijela Regulacionog plana na pomenutoj lokaciji.

Izmjena Regulacionog plana iz 1992. godine dovela je do megaprojekta - izgradnje kompletnog naselja, koje je nakon potpisanog ugovora sa Gradom Banjaluka izgradilo preduzeće G.P.Krajina, čiji je jedan od vlasnika Borko Đurić.
Plan usvojen 1992. godine izmijenjen je deset godina kasnije, a podrazumijevao je gradnju jedanaest blokova novog naselja sa školom, od koje se kasnije odustalo. Umjesto škole, na tom mjestu izgrađen je tržni centar Merkator (sada Konzum). Na tom zemljištu je GP Krajina zaradila ogroman novac.

Čuven je i slučaj izmjena regulacionog plana kako bi se tajkunu Mili Radišiću omogućilo da u Picinom parku izgradi stambeno-poslovni objekat. Radišić je u martu trebalo da ide u zatvor, jer je zbog privrednog kriminala pravosnažno osuđen na tri godine zatvora. Umjesto na Tunjicama, on se danas nalazi u Beogradu, odakle poručuje da mu ne pada na pamet da se vrati i odsluži zatvorsku kaznu.
 

Nastaviće se...

(zurnal.info)