VLAST ZABORAVILA KATASTROFU: Zbog spore obnove nasipa građani strahuju od novih poplava!

Rajko Đuranović u naselju Bare kod Doboja sa svakom novom kišom gleda prema privremenom nasipu napravljenom da zaštiti njegovu kuću, koja je poplavljena u maju 2014. godine. Godinu  poslije nasip još uvijek nije završen i nedostaje više od stotinu metara zemlje. Đuranović, koji je kao izbjeglica doselio u ovo dobojsko naselje prije više od deset godina, sa komšijama je gledao kako bageri nasipaju zemlju, ali nije siguran da bi šljaka i zemlja zaustavili vodu poput one iz maja, koja je iz njegove bašte odnijela više od stotinu kubika zemlje i pokazala temelje kuće.

– Ovo nije sigurno – kaže Đuranović, kome je poplava u 2014. godini odnijela cijelu šupu sa svim alatom.

U dvorište je nasuo novu zemlju, napravio novu, čvršću šupu i obnovio poplavljenu kuću. Kaže kako su mu nadležni objasnili da je nasip privremena zaštita i on sa nestrpljenjem čeka najavljenu izgradnju korita u Doboju, dugu nekoliko kilometara. U privremenom nasipu ne vidi dovoljno dobru zaštitu.
– Ako ne urade kako treba, džaba smo ulagali – kaže Đuranović.

Manje od mjesec do godišnjice poplava iz 2014. godine, Savo Vuković, predsjednik Mjesne zajednice “Bare”, kaže kako je završeno tek 80 posto privremenog nasipa. Nema uvida u planove izgradnje nasipa, ali kaže da je najavljen završetak ovog nasipa, kao i betonskog dijela koji bi trebao trajno zaštititi kuće u ovom naselju. Uvjeren je da se poplave iz 2014. godine ne mogu ponoviti, barem u dužem periodu.

– Od manjih poplava ovaj će nas nasip sigurno zaštititi – kaže Vuković, u čijoj je mjesnoj zajednici  potopljeno oko 1.000 domaćinstava i dodaje kako se više novca troši na saniranje šteta nego na prevenciju: Mnogo manje se ulaže u prevenciju nego kasnije, kada treba sanirati štete.

On kaže da je stanovnicima ovog naselja nakon poplava “ušlo u naviku” da stvaraju paniku.
– Svaki put kada su veće padavine, ljudi su u strahu – kaže Vuković.

Sistem zaštite od poplava neće moći spasiti stanovnike koji žive uz rijeke, posebno uz Savu, smatra Tarik Kupusović, direktor Instituta za hidrotehniku u Sarajevu. U slučaju pojave velikih voda na ovom području, posljedice poplava bile bi nesagledive, izjavio je Kupusović za Avaz. List se poziva na izvještaj stručnjaka iz Evropske unije, koji za Balkan predviđaju padavine veće za deset posto svake godine. U tom slučaju, smatra Kupusović, ugroženima može pomoći samo Bog.

“Ako se obistine prognoze meteorologa, preostaje nam samo da se uzdamo u Božiju pomoć”, izjavio je Kupusović, dok njegove strahove dijele svi naši sagovornici čiji su domovi bili poplavljeni.

Na nekoliko mjesta duž obale Bosne gdje su poplave napravile najviše štete urađeno je vrlo malo ili gotovo ništa na obnavljanju sistema zaštite od poplava, nazivu u koji smo uključili sve objekte i mjere zaštite od poplava iako stručnjaci koriste drugačije nazive za imenovanje različitih dijelova ovog sistema. U izbjegličkom naselju Dobor kod Modriče popravljen je puknuti nasip, ali je on na drugom mjestu i dalje daleko ispod nivoa vode u maju 2014. godine. Korito potoka u Željeznom Polju još uvijek nije do kraja očišćeno, a u Topčić-Polju je korito rijeke Bosne suženo otpadom koji su poplave nanijele u ovo naselje.


Netransparentna obnova

Jedinstveni podaci o štetama na sistemu zaštite od poplava ne postoje, a troškovi njegove obnove su skriveni. Državno ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa jedna je od rijetkih institucija koja je odgovorila na upit o štetama od poplava. Ukupna šteta u Bosni i Hercegovini je oko četiri milijarde maraka.

Podatak o štetama na samom sistemu odbrane od poplava nemaju jer nije u njihovoj nadležnosti. Te podatke imaju entitetska ministarstva nadležna za vode, ali od entitetskih ministarstava vodoprivrede odgovore nikada nismo dobili, kao niti odgovor Voda Srpske, najodgovornije institucije za vode u ovom entitetu. Šteta na vodotocima prve kategorije, koritima i obalama u Federaciji je bila 12,5 miliona maraka, što su podaci koje smo dobili od Agencije za vodno područje Save. Njihovi podaci govore da je šteta na vodotocima druge kategorije, kojima upravljaju kantoni, 43 miliona maraka.

Od ostalih institucija ostali smo uskraćeni za podatke o štetama na sistemu zaštite od poplava i svim aktivnostima i troškovima koje su nadležni poduzeli da se spriječe buduće poplave.

Na koji je način trošen novac za sistem odbrane i kako se on trošio nakon poplava u maju 2014. godine trebala je istražiti Federalna uprava policije. Njen direktor u to vrijeme, Dragan Lukač, najavio je odmah nakon poplava opširnu istragu o trošenju novca za nasipe. Istraga do danas nije provedena.

“Sektor kriminalističke policije, Federalne uprave policije, u saradnji sa Tužilaštvom Kantona Sarajevo preduzima određene mjere i radnje na dokumentovanju mogućih krivičnih djela, u vezi sa korištenjem sredstava namijenjenih za zaštitu i spašavanje”, odgovor je koji smo dobili od Uprave o napretku istrage i njenim rezultatima.

Nadležne institucije najčešće ignoriraju upite o obnavljaju nasipa. Agencija za vodno područje Save jedna je od rijetkih institucija koja je bila spremna razgovarati o svom radu.

Almir Prljača, šef Grupe za zaštitu od voda Agencije za vodno područje rijeke Save, kaže kako je bilo hitno saniranje nasipa oštećenih tokom poplava.

– Sve je mirisalo na nove poplave pa smo prvo sanirali te nasipe – kaže Prljača i objašnjava na koji način voda probija nasip od zemlje, poput onoga na Savi, za koji je Agencija nadležna: Savski nasipi su napravljeni od autohtonog zemljanog materijala, oni mogu izdržati značajne nivoe, ali kada dođe do prelijevanja krune brane, nasip počinje da se kruni i dolazi do njegovog kompletnog urušenja.

Agencija je odmah nakon poplava prebacila sav svoj raspoloživi novac za popravljanje nasipa. Vlada Federacije im je novčano pomogla, pa je Agencija popravila sva oštećenja od poplava na zaštitnim objektima uz Savu. Ukupni troškovi za ova obnavljanja bili su 1,7 miliona maraka.
U drugim mjestima stanovnici još uvijek čekaju da se korita vrate u stanje prije poplava.


Koliko je teško očistiti korito rijeke?

Fotografije domova zatrpanih pijeskom i zemljom koju je voda donijela iz Željeznog Polja bile su vjerovatno najpotresnije slike poplava tokom maja 2014. godine. Sedmicama nakon što se voda povukla iz ostalih poplavljenih područja kuće uz magistralni put ispod Željeznog Polja i dalje su bile zatrpane stotinama tona kamenja i zemlje. Tokom naše posjete u februaru 2015. godine, gotovo godinu nakon poplava, slika je bila nešto drugačija. Kuće uz magistralni put većinom su obnovljene, ali korito potoka još uvijek nije očišćeno. Stanje postaje sve lošije i lošije uzvodno prema Željeznom Polju.

Čišćenje korita je zakonska obaveza svih nivoa vlasti. Radi se redovno, bez obzira na poplave, kaže Dalila Jabučar, stručnjakinja za zaštitu od poplava iz Instituta za hidrotehniku.

– Čišćenje korita je nešto što se mora stalno raditi, ne samo kad se desi poplava – kaže Jabučar.

Od Općine Žepče dobili smo kratki usmeni odgovor da su radovi na čišćenju i uređenju korita počeli u aprilu 2015. godine i da je Općina Žepče za ove radove izdvojila oko 700.000 maraka.

I kuće u Topčić-Polju bile su zatrpane nanosima mulja i pijeska. Dio tog pijeska istresen je u korito rijeke Bosne, čime je sužena njena obala. To povećava opasnost od novih poplava, kažu stručnjaci. Rješavanjem jednog problema napravljen je drugi.


Upozorenja nisu poslušana

Upozorenja federalnih revizora iz januara 2013. niko nije slušao. Njihov izvještaj upozorio je na nedostatke sistema zaštite od poplava i do detalja opisao gdje se kriju problemi.

U izvještaju revizori su na 50 stranica upozorili na to da način upravljanja vodama nije dobar niti isplativ.
“U situaciji kada svaki nivo vlasti na različit način planira i provodi mjere zaštite na vodotocima koji pripadaju jednom slivnom području, bez koordiniranih planova i akcija, dovodi do 'bacanja novca niz vodu'”, piše u revizorskom izvještaju.

Važećim Zakonom o vodama u Federaciji, rijeke su podijeljene u dvije kategorije. Prvom kategorijom, u kojoj su veće rijeke, upravlja Federacija, odnosno njene dvije agencije za vode. Drugom kategorijom, u koju su svrstane manje rijeke i potoci, upravljaju kantoni.

Ali vlasti u kantonima već godinama ne odvajaju dovoljno novca za zaštitu od poplava. Njima pripada 45 posto novca od svih vodnih naknada, pa je tako za 2009. i 2010. godinu kantonima pripalo više od 36 miliona maraka od vodnih naknada. Kantonima je ostavljeno na volju da odluče koliko će novca potrošiti na zaštitu od poplava. Tako su 2010. godine, kada su štete od poplava bile gotovo 100 miliona maraka, kantoni u zaštitu uložili tek nešto više od tri miliona maraka.

Revizori su otkrili da kantoni od vodnih naknada za zaštitu od poplava ulažu najviše deset posto. Samo je Posavski kanton, u kome se poplave najčešće dešavaju, uložio svih 500.000 maraka namijenjenih zaštiti od poplava. Livanjski kanton iste godine nije uložio niti jednu marku u ovu svrhu!
“Ako na to dodamo i činjenicu da kantoni većinom ni nemaju potpune podatke o štetama, dobijamo stvarnu sliku neefikasnosti cijelog sistema”, upozorili su revizori još u januaru 2013. godine.

Jedna od nelogičnosti upravljanja vodama koju su revizori naveli je primjer rijeke Klokot, koja je uvrštena u prvu kategoriju voda, kojom upravljaju entiteti, iako je njen tok dug svega tri kilometra. Sa druge strane, rijeka Lašva, sa tokom od 50 kilometara, koja uz to većim dijelom svog toka prolazi kroz naseljena mjesta, uvrštena je u drugu kategoriju, kojom upravljaju kantoni.

Entiteti, kantoni i općine, da stvar bude gora, nisu uopće dužni da informiraju jedni druge o onome što rade na sistemu zaštite od poplava iako rijeke prelaze sve granice.
“Zakonskim okvirom nije predviđena koordinacija općina, kantona i federalnih institucija nadležnih za vode na nivou Federacije BiH”, piše u izvještaju revizora.

Analiza Centara civilnih inicijativa “Poplave u BiH – Elementarne nepogode i/ili institucionalna neefikasnost”, objavljena u augustu 2014. godine, pokazala je kako je evidentno da sadašnji sistem zaštite i spašavanja ne može kvalitetno odgovoriti potrebama građana Bosne i Hercegovine i da u slučaju prirodnih i drugih nesreća, on ne pruža sigurnost ni za živote stanovništva ni za njihova dobra.

Doboj je jedan od gradova koji pokušava privremenim mjerama zaštititi svoje stanovnike, dok se trajne mjere zaštite tek planiraju.


Potok koji je poplavio cijelo naselje

Emir Suhopoljac iz dobojskog naselja Usora u noći 14. maja 2014. godine pratio je nivo Bosne i razgovarao sa prijateljima iz Maglaja i iz Zenice o poplavama u tim gradovima. Do pola sedam ujutro 15. maja dobijao je informacije od svojih prijatelja.

– Onda je sve stalo – kaže Suhopoljac, čija se kuća nalazi uz magistralni put prema Doboju, gdje se potok Liješanj ulijeva u Bosnu.

U sedam sati ujutro voda je probila nasip napravljen od vreća sa pijeskom i odnijela dio prizemlja njegove kuće. On je tokom dana helikopterom prebačen na suho tlo. Dio vode koji je poplavio centar Doboja došao je sa ovog mjesta, kaže Suhopoljac. Kada se vratio kući, nakon što se voda povukla, imao je pun podrum riba i samo pola prizemlja jer je voda odnijela dio kuće. Mjesec i po je koristio isušivač vode i svaki dan je, kaže, iz njega izbacivao 35 litara vode isušene iz zidova.

On i njegove komšije imaju svoje objašnjenje kako je došlo do poplava. Kažu kako ni tada a ni u ranijim poplavama ovog naselja, kojih je bilo nekoliko, potok Liješanj nije pravio problem. Uvijek je to bila rijeka Bosna, kaže Suhopoljac. On smatra da je greška napravljena kada je popravljan most srušen u ratu koji se nalazi na magistralnom putu. Ranije je ispod mosta bila kaskada, koja je odvajala Bosnu od potoka, a danas te kaskade nema pa se Bosna prelijeva u potok Liješanj.

– Osamnaest godina ja njih molim da to poprave – kaže Suhopoljac.

Mještani ovog naselja morali su čekati još mjesecima nakon poplava na uređenje korita potoka Liješanj. Izgradnja korita i kamenog zida dužine 140 metara i visine 2,4 metra trebala bi biti konačno rješenje za stanovnike ovog naselja.

Rok za završetak uređenja korita nekoliko puta je produžavan, najčešće zbog lošeg vremena.

Ratko Močić, vlasnik firme “Trgotrans”, koja je uređivala korito, početkom februara izjavio je kako će korito biti završeno za 15–20 dana u zavisnosti od vremenskih uvjeta. Više od mjesec nakon ove izjave, Močić je rekao kako je završeno 70 posto posla i da ostaje još deset dana rada. Uređenje korita koštalo je 200.000 maraka, ali je taj podatak moguće saznati samo iz medijskih izvještaja jer Vode Srpske nikada nisu odgovorile na naš upit.

Podatke nismo mogli dobiti ni od predstavnika Grada Doboja. Nakon nekoliko sedmica čekanja odgovora, glasnogovornik Doboja Zdravko Đuričić poslao je Elaborat o procijenjenim štetama na području Grada Doboja prouzrokovanim elementarnom nepogodom – poplavama. Elaborat ne sadržava gotovo niti jedan traženi podatak, pa smo ponovili upit, ali na njega nikada nismo dobili odgovor.

Tako smo ostali uskraćeni za odgovor o tome u kojoj je fazi izrada glavnog plana za zaštitu Doboja od budućih poplava. On je u Elaboratu najavljen, ali zvaničnih informacija o njegovoj izradi nema. U medijima je najavljeno kako bi plan trebao biti završen u aprilu 2015. godine.

Kompanija “Trgotrans” Ratka Močića, odbornika u Skupštini Doboja i člana DNS-a, dobila je i drugi važan posao – čišćenje i uređenje korita u naselju Bare, vrijedan 400.000 maraka. Poslove u naseljima Bare i Usora finansirale su Vode Srpske uz nadzor Grada Doboja.

Ova institucija popravljala je nasip i 40 kilometara nizvodno u predgrađu Modriče.


Nasip ili brana?

Kada je izbjegličko naselje Dobor kod Modriče poplavljeno po treći put u maju 2014. godine, predstavnici Mjesne zajednice “Dobor”, nezadovoljni sistemom zaštite od poplava, u ime svojih mještana tražili suod Opštine Modriča da ih isele na drugo mjesto. Ovo naselje, sa oko 200 domaćinstava i 1.000 stanovnika, izgrađeno je uz rijeku Bosnu i cijelom svojom dužinom opasano je zemljanim zidom.

Voda je u maju bila viša od nasipa i potpuno ga je probila potapajući cijelo naselje, ali su ljudske žrtve srećom izbjegnute. Šteta u cijelom naselju bila je veća od šest miliona maraka. Iako je nasip obnovljen, stanovnici Dobora i dalje su nezadovoljni i strahuju od novih poplava. Duško Pejić, predsjednik Mjesne zajednice “Dobor”, smatra kako postojeći nasip treba povisiti. Na pojedinim dijelovima nasip je visok tek pola metra. On kaže kako je dodatni problem što korito Bosne nije očišćeno.
– Korito nije pipnuto – kaže Pejić i dodaje da su od općine tražili da prodube i prošire korito.

Kaže i kako je mjesna zajednica predlagala da se nasip u jednom dijelu pomjeri prema naselju kako bi se povećao protok Bosne. Nasutu zemlju stanovnici ovog naselja uopće ne smatraju nasipom.
– Ovo nije nasip, ovo je brana – smatra Pejić.

U septembru 2014. godine ovo je naselje ponovo bilo ugroženo nakon što je nivo Bosne porastao. Naselje je odbranjeno uz pomoć zečijeg nasipa.

Podatke o štetama u Modriči i obnavljanju sistema zaštite od poplava nismo uspjeli dobiti niti nakon sedmica čekanja od Voda Srpske, u čijoj je nadležnosti nasip u ovom naselju.

Odgovore na pitanje kako je došlo do poplava i šta treba uraditi da se one ne ponove potražili smo od stručnjaka.

Enes Alagić iz Agencije za vodno područje Save kaže kako nema velikog odstupanja u količini padavina u Bosni i Hercegovini u posljednjih 100 godina, ali se način na koji kiša pada promijenio.
– Problem je što u tri dana padnu kiše koliko nekada za tri mjeseca. Zemlja to ne može upiti, naglo se povećaju vodotoci i dolazi do izlijevanja – objašnjava Alagić i dodaje kako je 2014. godine bilo malo sunca i topline, pa voda nije mogla da ispari iz zemlje, koja se zasitila vodom te je kiša brzo tekla u vodotoke.

Stručnjaci su mjerili takozvani koeficijent oticanja vode, koji je u maju 2014. bio jednostavno prevelik, a zbog posječenih šuma i prezasićene zemlje sve što je palo na zemlju odmah je otišlo u vodotok, objašnjava Alagić.
– Došli smo do katastrofalno velikih voda, koje kod nas nisu zapamćene – kaže Alagić i dodaje da je u Maglaju zabilježena voda koja se javlja jednom u 500 godina, u Savi do takozvane milenijske vode: Od tih voda se ne brani, niko nema takve sisteme u svijetu, svugdje se prave sistemi za zaštitu od stogodišnjih voda u gradu a od dvadesetogodišnjih za zemljišta.

U cijelom svijetu se, kaže Alagić, raspravlja o novom načinu računanja stogodišnjih voda i kako se od njih braniti.

Prljača objašnjava kako stručnjaci u Bosni i Hercegovini razmišljaju o mogućnostima prirodnih akumulacija, odnosno o ostavljanju prostora koji će se na neki način žrtvovati da bi se spasila ekonomski važnija područja.

Dalila Jabučar iz Instituta za hidrotehniku u Sarajevu obilazila je poplavljena područja i mjesta gdje su zabilježena najveća klizišta. Visoko u slivovima rijeka primijetila je jedan novi fenomen.
– Javio se jedan novi fenomen, koincidencija dvije katastrofe, poplave i klizišta, to je strašno i ne da se opisati – kaže Jabučar i dodaje da najgore nije prošlo: Možemo očekivati da će se to ponavljati u narednom periodu.

Izgradnja nasipa nije rješenje, smatra Jabučar.
– U ovako uskim dolinama koje su gusto naseljene ne može biti rješenje da izgradite nasipe: prvo je ekonomski potpuno neisplativo, a drugo je pitanje koliko visoko da ih pravite jer uvijek postoji vjerovatnoća da će se pojaviti veći proticaj od onoga za šta je nasip napravljen.

Ona objašnjava da su zemlje Evropske unije odustale od izgradnje velikih brana nakon katastrofalnih poplava u posljednjih 15 godina jer je, kaže Jabučar, jasno da se od takvih poplava ne može braniti. Evropa je prihvatila novi pristup – upravljanje poplavnim rizikom.
– Ne mogu se praviti nasipi visoki do beskonačnosti, ali postoje mnoge druge opcije na koji se način rizik može minimizirati – objašnjava Jabučar i dodaje da su takvi projekti u Federaciji BiH već pokrenuti.

Identificiraju se područja koja su nekada plavila i koja mogu plaviti u budućnosti te se ocjenjuje stepen opasnosti. Za najugroženija područja prave se detaljne mape rizika.
– Na osnovu toga za ta područja vi radite plan upravljanja poplavnim rizikom ne zanemarujući one koje nisu ušle na listu, rade se procjene scenarija – kaže Jabučar i dodaje kako je prostorno planiranje jednako bitno kao i izgradnja brana i nasipa.

Većina magistralnih puteva u Bosni i Hercegovini pravljena je tako da ujedno budu i nasipi.
– Bilo gdje da putujete, vidite da između ceste i rijeke ima jako puno kuća, taj prostor je bio rezervisan da bude poplavljen, kada kiša padne i kada se slije vodotok, to ne može nestati, to je bilo poljoprivredno zemljište, koje je na neki način pretvoreno u građevinsko, tu je najveći problem – objašnjava Jabučar uz napomenu da takozvane nestrukturne mjere državu koštaju znatno manje od izgradnje i sanacije nasipa.

Stanovnici koji žive uz rijeke morat će jednostavno naučiti da žive sa poplavama, smatra Jabučar. U poplavnim zonama trebalo bi primjenjivati svjetska iskustva gradnje, objašnjava ova stručnjakinja, kako bi se smanjila šteta. Umjesto parketa, u prizemljima kuća u blizini rijeka treba koristiti pločice, a utičnice treba podizati na visinu na kojoj se ne očekuje voda.
– To je taj pristup koji se zove živjeti s poplavama, to je jedan od mogućih pristupa u okviru nestrukturnih mjera – kaže Jabučar i dodaje da nam treba novi pristup: Mi uvijek krećemo od globalnih i konačnih rješenja, a za to treba novca, ti se problemi nikada ne mogu riješiti, rješavanje sitnih bi kumulativno donijelo promjenu.

Ona smatra da smo danas spremniji za nove poplave jer se još uvijek sjećamo toga koje smo korake poduzeli u maju 2014. godine i zaključuje da se greške neće ponoviti.
–  Ali ako se to desi za pet godina, a u međuvremenu se ne bude radilo po ovom pitanju, onda nećemo biti spremni jer će ljudi zaboraviti – kaže Jabučar.

Netransparentno trošenje novca za sistem zaštite od poplava, kašnjenje sa njegovim popravljanjem i poboljšanjem i neizdvajanje novca u skladu sa štetom koju je Bosna i Hercegovina pretrpjela od poplava odaju utisak da su vlasti i nadležne institucije već zaboravile prirodnu katastrofu, koja je otkrila sve slabosti sistema zaštite od poplava.

Ovaj tekst proizveden je u okviru projekta Istraživačke priče: rekonstrukcija nakon poplava u BiH. Projekt implementiraju Mediacentar Sarajevo i Transitions. Autor priloga/teksta odgovoran je za sadržaj priloga/teksta. Stavovi izneseni u prilogu/tekstu ne odražavaju stavove Mediacentra Sarajevo i Transitions.

(zurnal.info)