ZAKON O IGRAMA NA SREĆU: Zaštita privatnih interesa pod maskom "nacionalne stvari"

Da su SDA i HDZ BiH tokom dvadesetogodišnje poratne vladavine samo djelić energije potrošile za brojne druge praktične probleme, koliko za izmjenu Zakona o igrama za sreću, Federacija BiH bila bi mjesto dobrog življenja.

Da su toliko dosljedni u brizi za ekonomski prosperitet, danima bi umjesto o igrama na sreću, vodili parlamentarne debate za spašavanje firmi i desetine hiljada radnih mjesta, nadzirali bi kriminalnu privatizaciju, sprečavali porezne utaje, na rukovodna mjesta u privredi imenovali bi sposobne, a ne podobne.

Umjesto toga, u predizborno vrijeme stvaraju dojam da se bore za nacionalnu stvar, a u pozadini je tipična zaštita privatnih finansijskih interesa pojedinaca iz vlasti i njihovih mecena, o čemu je Žurnal nedavno pisao.

Organizacija koju ni Google ne prepoznaje

Sjednica Doma naroda Parlamenta FBiH održana 15. septembra prekinuta je nakon što je postalo jasno da nema saglasnosti između klubova Bošnjaka i Hrvata, tačnije SDA i HDZ BiH o tome treba li o izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću raspravljati po hitnoj ili redovnoj proceduri.

Umjesto direktne javne konfrontacije sa SDA, ovaj je put HDZ BiH taj dio posla „odradio“ putem pisma koju je prema predsjedavajućoj Doma naroda Lidiji Bradari navodno uputila Europska organizacija za regulaciju igara na sreću (EOGL), odnosno njen direktor Nikos Roumnakis.

Većina medija prenijela je sadržaj pisma ove organizacije ne postavljajući pitanje ko je ona uopće. Jednostavno je bilo spoznati da je riječ o potpuno irelevatnoj, klasičnoj lobističkoj organizaciji, čija se prva aktivnost bilježi krajem prošle godine, da bi se tokom ove godine pojavila na dvije konferencije u Srbiji te Crnoj Gori. Njen je predsjednik Roumnakis predstavljan kao finansijski ekspert, a u suštini se svodi na to da je u Grčkoj predstavljao udruženje koje se bavi utrkama konja te drugim sličnim organizacijama i firmama koje prodaju tehnologiju za kladioničarski obrt, djelujući uglavnom na Kipru.

Koliko je EOGL relevantan, dovoljno kazuje da njihovu web stranicu ne prepoznaje ni svemoćni Google!

Klađenje kao pošast

Nakon debakla u Domu naroda federalni premijer Fadil Novalić ulje na vatru dolijeva izjavom:  

"Voljeli bismo da igara na sreću nema nikako, uprkos tome zapošljavaju više od 4.000 radnika. Mislimo da je to šteta za jedno društvo. Po broju kladionica smo najveći u Evropi. A kladionice su pošast isto kao droga i prostitucija."

Fadil Novalić može biti štošta, ali nije naivan, pa da mu se može pripisati brzopletost u izjavi. U suštini ova izjava nije bila namijenjena ni vlasnicima kladionica ni HDZ-u BiH.

Ona je bila dobrim dijelom ulagivačka prema Islamskoj vjerskoj zajednici BiH, iz koje naročito u posljednjih godinu dana upozoravaju na klađenje i kladionice kao zlo društva. 

Podsjetimo, prvobitno je krajem prošle godine Harun Pašalić, vjeroučitelj iz Fojnice pokrenuo kampanju ukazujući na štetnost kladionica, tražeći njihovo zatvaranje ili strožije nadziranje poslovanja. Potom, početkom godine poslanik SDA iz Fojnice Ramiz Meša inicira Izmjene i dopune o Zakona o igrama na sreću, da bi mu se preko kolege poslanika i generalnog sekretara SDA Amira Zukića u tome pridružila i stranka.

Nije nevažno i što je v.d. direktor Porezne uprave Šerif Isović, odmah nakon imenovanja novembra prošle godine kao prvu aktivnost najavio pritisak na kladionice. Kako god, ponovo je pažnja usmjerena u pogrešnom pravcu.

Majstori političke opsjene nastavljaju da se u javnosti naglas bave posljedicama, a ne uzrocima. Što sa njihove tačke gledišta ima logike. Jer, kada bi SDA i HDZ BiH željele riještiti uzroke problema, morali bi same sebe ukinuti.

(zurnal.info)