Zašto su me proglasili negativcem nakon pobjede u Vaduzu

Opet su me proglasili gunđalom, negativcem, hejterom. Naprosto, ljudima nije bilo jasno kako mogu ostati hladan nakon golijade koju nam je priuštio naš državni tim u Vaduzu. Uzalud sam pokušao objasniti kako se takva ili približno takva pobjeda podrazumijeva kada igramo protiv ekipa poput Lihtenštajna. Skupina bankara, konobara, autolakirera koji mahom igraju u švicarskom drugoligašu Vaduzu je kao naručena za trpanje mreže, nabijanje gol razlike ali i samopuzdanja pred puno teže i važnije mečeve.

MISKETOVA DUDA VARALICA

Moj problem je što se u našem slučaju samopuzdanje vrlo lako pretvori u aroganciju i bahatost koja nerijetko vodi ka podcjenjivanju protivnika, a to nikako nije dobro pogotovo ako uzmemo u obzir oscilacije u raspoloženju našeg tima kojima svjedočimo već godinama. Ne pamtim baš da smo često odigrali dvije dobre utakmice za redom, a dobra igra i maksimalna koncentracija bit će nam puno potrebnija protiv Latvije.

Nego, hoću reći da smo Lihtenštajn morali pobjediti i sa pola snage. Vjerojatno bi ih dobio i naš juniorski tim koji je odigrao maestralnu utakmicu protiv Grčke, a onih prvih 16 minuta u kojima su postigli sva 4 gola najbolja je predstava svih naših selekcija u povijesti. Uglavnom, ne mislim da treba padati u euforiju i pisati silne hvalospjeve zbog visoke pobjede nad Lihtenštajnom. Ta se pobjeda podrazumijeva makar nikom nije lako utrpati 8 golova.

Mnogi će reći kako je Misimović odigrao sjajnu utakmicu i kako im je drago što se vratio u tako sjajnu formu. No, ja imam dojam da je ova utakmica bila MIsketova duda varalica. Sigurno je da on može odigrati dobru utakmicu protiv protivnika kakav je Lihtenštajn, ali sam siguran da ćemo već protiv Latvije s njima u prvoj postavi imati igrača manje. Volio bih da me svojom igrom demantira.

Da se razumijemo, i meni je gušt vidjeti majstora na djelu makar i protiv poluamaterske momčadi kakva je Lihtenštajn. No, ako mislimo učiniti nešto ozbiljno moramo pristupiti rezovima i objektivno sagledati igračeve mogućnosti. Cijela situacija s Misimovićem, a ona traje već par godina, podsjeća ma na situaciju s našim sadašnjim selektorom i Ivicom Osimom, koji ga je pozivao u reprezentaciju kad je ovaj već bio u veteranskim godinama i zbog njega žrtvovao mlade igrače poput Bobana i Prosinečkog. To je stvar koju ni dan danas ne mogu oprostiti Ivici Osimu, jer sam uvjeren da bi bez Papeta u ekipi Jugoslavija otišla do finala Mundijala u Italiji. OK, Misketu je tek 30 godina, ali njegovo ponašanje i igra su veteranski. Džaba mu majstorstvo kojim može preokrenuti stvari na terenu, jer za ponavljanje majstorija igraču je ipak potrebna dobra tjelesna, a samim tim i psihička forma.

Lijepo je od Sušića što u ovakvim utakmicama daje priliku novim igračima, ali ipak mislim da tim treba biti što standardniji. Prilika za uigravanje reprezentativnih ekipa je jako malo pa je neodgovorno propuštati ovakve šanse za uigravanje linija i utvrđivanje taktičkih zamisli. Za isprobavanje igrača postoje prijateljske utakmice. No, nakon ovakve pobjede ne smijem previše lajati pogotovo ako ne želim slušati roncanje i uvrijede na svoj račun.

BILO KAKO BILO

Bilo kako bilo pobjeda je visoka, ali igra sama po sebi i nije bila neka rapsodija. Uporno tvrdim da našem timu nedostaje brzine i motoričnosti i zbog toga mislim da je ovoj ekipi potrebniji Stevanović nego Misimović. Čak i kada igramo tečno opet to izgleda tromo. Vršajević je odigrao dobru utakmicu, borio se i pokazao zavidan trkački kapacitet, ali je Stevanović za njega "izmislio loptu" u tehničkom smislu. Svatko objektivan će to potvrditi.

Ibišević i Džeko su radili ono što trebaju, davali su golove. Ipak, mislim da Džeko mora više sudjelovati u igri. Šteta je ne koristiti njegove tjelesne i igračke kapacitete u građenju igre. Salihović je u sjajnoj formi i to je svar koja nas sve mora radovati. Zahirović je u dobrom stanju i to je odlična stvar. Vranješ i Šunjić ipak mogu biti tek rezervne opcije, bojim se da protiv ozbiljnijih ekipa mogu donijeti više štete nego koristi. Ne znam što se dogodilo Senijadu Ibričiću, ali dečko nije ni sjena onog starog. Umjesto da napreduje nakon odlaska iz Hajduka, Ibričić kao da se izgubio negdje u velikim prostranstvima Rusije i Turske. Žao mi je zbog toga, njegov način ima nekog starinskog šarma, ali za takvo što imamo i već puno puta pomenutog Misimovića.

Nego, Džeko ostade rekorder po broju postignutih pogodaka i vjerujem da će do kraja reprezentativne karijere toliko zakucati taj rekord da će trebati potrošiti generacije i generacije nogoloptača da ga netko dostigne. Nadam se da će rubriku golovi nadopunjavati i na velikim natjecanjima.

Naši najveći konkurenti za prvu poziciju u skupini, Grci, startali su ne baš uvjerljivom, ali vrijednom gostujućom pobjedom. Grci nam nisu ponudili ništa novo, jak odbrambeni blok, srčanost i motoričnost i dalje su njihova glavna, a možemo reći i jedina, odlika. Slovačka i Litva su podijelili bodove i taj nam rezultat ide na ruku, jer nagovještava da bi se Slovake već nakon par odigranih kola moglo izbaciti iz igre za prve dvije pozicije. Naravno prerano je za bilo kakve kalkulacije. Bitno je da i u utorak upišemo nova tri boda i mirno i samopuzdano čekamo naredne reprezentativne akcije.

(zurnal.info)