Zbog Dodikovog sna o nepobjedivim vaterpolistima, stradali banjalučki košarkaši

Uprava Košarkaškog kluba Borac Banjaluka u petak je trebalo da se izjasni da li ovaj klub narednu sezonu počinje u najvišem bh. rangu ili će ipak sezonu pod obručima igrati u Prvoj ligi Republike Srpske. Trebalo je ali nije.

MOĆNI VATERPOLO KLUB

Donošenje odluke odgođeno je za ponedjeljak. Situacija u klubu je alarmantna, („Žurnal“ je o tome pisao u decembru prošle godine), klub duguje milion i pedeset hiljada maraka, a račun je konstantno blokiran.

Od decembra do septembra, za bezmalo godinu dana, dug kluba prema igračima, (za smještaj, prevoz i za poreze), nije smanjen ni za jednu jedinu marku. Nije ni mogao biti, jer je račun blokiran. Aktuelno rukovodstvo, nekada košarkaškog giganta sada liliputanca, i prije godinu dana upozoravalo je da klubu bez pomoći grada prijeti katastrofalna sudbina.

Pomoć grada ili republičkih institucija „Borcu“ za sada nije ni na vidiku. Uprava je imala opsežne pregovore sa nadležnima u gradskoj administraciji. Bez rezultata. Teško je, mada ne i nemoguće, smatraju izvori „Žurnala“, da se nešto do ponedjeljka ipak promijeni i da Borac dobije finansijsku injekciju neophodnu za početak sezone.

Interesantno je da je prethodnih nedelja bilo veoma aktuelno dovođenje nekoliko igrača propalog vaterpolo giganta Pro Reka u Vaterpolo klub Banja Luka. Projekat je propao iz nekoliko razloga, a najbitniji je svakako taj što vaterpolo klub Banjaluka ne bi imao licencu za nastup u evropskim takmičenja bez kojih je dovodjenje vrhunskih igrača postalo iluzorno.

Projekat „Pro Reko“ na kraju je završio u Radničkom iz Kragujevca.

Ono što, na neki način, veže K.K. Borac i čitavu priču oko vaterpola jeste milion do dva maraka koliko je neophodno za uspjeh senzacionalnog vaterpolo projekta. Taj novac, da je priča ispričana do kraja, došao bi od grada Banjaluka i nadležnog ministarstva.

Novac, prema svemu sudeći, ne bi predstavljao problem, jer je ideja o moćnom Vaterpolo klubu iz Banjaluke, koji bi predstavljao Republiku Srpsku u Evropi, stara više od godinu dana i na pamet je pala predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku prilikom jedne od posjeta vaterpolo reprezentativaca Srbije Banjaluci?!

Ono što bode oči je da je upravo iznos koji je bio planiran za stvaranje moćnog vaterpolo tima dovoljan za izmirenje dugova K.K. „Borac“.

KO JE KRIV

Naravno, gradska uprava i Vlada RS apsolutno nisu dužni da „Borac“ spasu od finansijskog propadanja, ali su, posredno, i jedni i drugi krivi za posrtanje prvog košarkaškog prvaka Bosne i Hercegovine. Gradska uprava, između ostalog, zato što je 2007., kada je Borac „vaskrsao“, dobio novo ime i upravu, smjelo obećala projekat evropskog Borca.

Na čelo kluba tada dolaze Slobodan Simović i ministar zdravlja u Vladi Republike Srpske Ranko Škrbić. U klub su ponovo počele da se slijevaju pare, ali niko ne zna gdje su novci završavali. Tadašnja uprava kluba dovodila je pristojna pojačanja, uz više nego pristojne ugovore koji mahom nisu poštovani pa su bivši igrači tužili klub. I te tužbe dio su današnjih dugovanja. Nova uprava basnoslovno je trošila na reprezentaciju, a za tri godine koliko je vladala dug je dostigao milionski iznos.

Od projekta „evropski Borac“ nije bilo ništa, a ministar Škrbić se sa mjesta predsjednika kluba povukao nakon samo godinu dana. Krivica ministarstva porodice omladine i sporta ogleda se u pukom ignorisanju košarkaškog „Borca“ i usmjeravanju pažnje ka Laktašima i Košarkaškom klubu „Igokea“. Ministarstvo je, dok je na njegovom čelu sjedio Proko Dragosavljević, (koji je izdašno pomagao još neke poluprivatne seoske sportske klubove), finansijski bilo veoma izdašno prema „Igokei“.

Simptomatično, ali propast „Borca“ upravo počinje usponom „Igokee“ i njihovim utakmicama u naelektrisanoj atmosfi iz proljeća 2000. godine kada je Banjaluka javno, prvi i posljednji put skandirala protiv Milorada Dodika. I kada se Dodikovo obezbjeđenje, pred TV kamerama, fizički obračunalo sa navijačima „Borca“.

(zurnal.info)