Desetljeće i po poslije, Slobodan Milošević je pod zemljom, Ratko Mladić na sigurnom, Republika Srpska paradržavna činjenica u Bosni i Hercegovini, a Milorad Dodik u nacionalsocijalstičkom predizbornom zanosu pod sloganom „Srpska zauvijek“
„Danas na veliki srpski praznik ovaj grad poklanjamo srpskom narodu. I napokon, došao je trenutak da se posle bune protiv dahija osvetimo Turcima na ovom prostoru.“ Tako je govorio zlikovac Ratko Mladić 11. jula 1995. godine u Srebrenici. „Srebrenica je Republika Srpska i ostaće tako.“, konstatirao je Milorad Dodik na istom mjestu 15 godina kasnije. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, tačnije samo nekoliko mjeseci uoči prvih poslijeratnih izbora u Bosni i Hercegovini, ratni zločinac Slobodan Milošević je u beogradskom predgrađu Dobanovci ugostio bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske i glavnog operativca u srebreničkom genocidu.
MI SMO POBEDILI U dugom razgovoru tokom kojeg je balkanski kasapin generalu-monstrumu pojašnjavao vlastitu historijsku veličinu sipajući teške, nerijetko čak i utemeljene uvrede na račun zločinačkog paljanskog rukovodstva (detaljnije u „60 minuta“), Milošević je izgovorio i slijedeći citat: „ Izbori nisu za nas važni po tome da li će da pobedi Janko ili Marko, jer bilo da pobedi Janko ili Marko niko od njih neće da radi na štetu Republike Srpske u korist Turaka. Niko, da jebem ko bi to bio? A ja hoću da uspeju izbori jer boli me kurac hoće li Marko ili Janko... Niti ja cenim više ove pojedince koji viču da su za mene ili protiv mene. Sve je to ova naša bagra, to je donji plan. Izbori nisu stvar ko će da pobedi, nego su izbori za mene prelomna tačka legitimizacije Republike Srpske. Mi smo pobedili onog trenutka kad se završe izbori i međunarodna zajednica kaže izbori su bili legalni“.
Desetljeće i po poslije, Slobodan Milošević je pod zemljom, Ratko Mladić na sigurnom, Republika Srpska paradržavna činjenica u Bosni i Hercegovini, a Milorad Dodik u nacionalsocijalstičkom predizbornom zanosu pod sloganom „Srpska zauvijek“. Analizirajući Miloševićeve poruke iz Dobanovaca u kojim se ovaj, nažalost, nikad presuđeni zločinac pod pritiskom Sjedinjenim Američkih Država i nekih evropskih vlada direktno distancira od ratnozločinačkog paljanskog rukovodstva predvođenog karadžićima, krajišnicima i buhama, postaje jasnije zbog čega je bilo moguće da samo dvije godine kasnije, 1998. dakle, lokalni političar iz Laktaša, čija je minorna stranka u tom trenutku imala svega dva od ukupno 83 zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, postane predsjednik Vlade ovog bh. entiteta. Ako me sjećanje ne vara, tadašnja „Koalicija Sloga“ sa Dodikom, Biljanom Plavšić i Živkom Radišićem, izbore je dobila uz slogan „ A sada mudro“, a upravo je o mudrosti „srpskog rukovodstva u Bosni“ u maju 1996. zločinac Milošević u Dobanovcima govorio „generalu kojeg Srbija nikad neće izručiti Hagu“...
MARŠ NA DRINU
Koliko god se trudio distancirati od rata i ratnih zločina počinjenih u ime stvaranja „srpske države preko Drine“, Dodik „duboko u sebi“ zna da nikad nije odmakao dalje od političara kojem je jedan zločinački režim namijenio ulogu „Radovana posle Radovana u bosanskom dejtonskom miru“. I to ne dokazuje samo Dodikova kriminalna politička karijera, njegovi kontinuirani divljački nasrtaji na žrtve genocida, rušilački pohodi na institucije Bosne i Hercegovine, pa čak ni poruke balkanskog kasapina iz Dobanovaca koje je Milošević izgovorio u prislušni uređaj instaliran u džepu odbjeglog ratnog zločinca sa činom generala. „Dodik je najveći srpski političar u ovom trenutku“, poručio je nedavno kreator zla iz devedesetih akademik Dobrica Ćosić. Njegov kolega po fašizmu Matija Bećković u Nezavisnim novinama građevinara Željka Kopanje galami: „ U Srbiji se dive Srbima van Srbije. Naročito onima u Republici Srpskoj. Tamo stoje borna kola na raskrsnicama i stoluje međunarodni predstavnik. Što oni više traže od Dodika, on im manje daje. Što hoće oni, Dodik neće. I neka neće!... Pitao sam se još u detinjstvu kakav je problem preći preko jedne plemenite reke kao što je Drina. Ali ispalo je da većeg problema gotovo u Evropi nema. Drina je postala metafizička granica među svetovima. Povlače se granice koje nemaju nikakvog drugog smisla ni opravdanja sem da podele braću, isti jezik i veru...“ Na ove je poruke sin (inače trenutno zaposlen na funkciji predsjednika Republike Srbije) Bećkovićevog kolege akademika Ljubomira Tadića reagirao hitro i konkretno, pa se sa kolegom Dodikom u samo nekoliko dana, u jeku predizborne kampanje za bh. izbore, na rijeci Drini „uprkos metafizici“ susreo dva-tri puta. I ko nakon svega navedenog može imati ikakvih dilema o podršci koju Dodik uživa u Beogradu? Ta podrška je trajna kao i genocid na kojem je je nastala Republika Srpska. Utemeljena k'o presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu iz koje se čita da je Republika Srpska klala, a Srbija podršku dala...
(zurnal.info)
">Desetljeće i po poslije, Slobodan Milošević je pod zemljom, Ratko Mladić na sigurnom, Republika Srpska paradržavna činjenica u Bosni i Hercegovini, a Milorad Dodik u nacionalsocijalstičkom predizbornom zanosu pod sloganom „Srpska zauvijek“
„Danas na veliki srpski praznik ovaj grad poklanjamo srpskom narodu. I napokon, došao je trenutak da se posle bune protiv dahija osvetimo Turcima na ovom prostoru.“ Tako je govorio zlikovac Ratko Mladić 11. jula 1995. godine u Srebrenici. „Srebrenica je Republika Srpska i ostaće tako.“, konstatirao je Milorad Dodik na istom mjestu 15 godina kasnije. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, tačnije samo nekoliko mjeseci uoči prvih poslijeratnih izbora u Bosni i Hercegovini, ratni zločinac Slobodan Milošević je u beogradskom predgrađu Dobanovci ugostio bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske i glavnog operativca u srebreničkom genocidu.
MI SMO POBEDILI U dugom razgovoru tokom kojeg je balkanski kasapin generalu-monstrumu pojašnjavao vlastitu historijsku veličinu sipajući teške, nerijetko čak i utemeljene uvrede na račun zločinačkog paljanskog rukovodstva (detaljnije u „60 minuta“), Milošević je izgovorio i slijedeći citat: „ Izbori nisu za nas važni po tome da li će da pobedi Janko ili Marko, jer bilo da pobedi Janko ili Marko niko od njih neće da radi na štetu Republike Srpske u korist Turaka. Niko, da jebem ko bi to bio? A ja hoću da uspeju izbori jer boli me kurac hoće li Marko ili Janko... Niti ja cenim više ove pojedince koji viču da su za mene ili protiv mene. Sve je to ova naša bagra, to je donji plan. Izbori nisu stvar ko će da pobedi, nego su izbori za mene prelomna tačka legitimizacije Republike Srpske. Mi smo pobedili onog trenutka kad se završe izbori i međunarodna zajednica kaže izbori su bili legalni“.
Desetljeće i po poslije, Slobodan Milošević je pod zemljom, Ratko Mladić na sigurnom, Republika Srpska paradržavna činjenica u Bosni i Hercegovini, a Milorad Dodik u nacionalsocijalstičkom predizbornom zanosu pod sloganom „Srpska zauvijek“. Analizirajući Miloševićeve poruke iz Dobanovaca u kojim se ovaj, nažalost, nikad presuđeni zločinac pod pritiskom Sjedinjenim Američkih Država i nekih evropskih vlada direktno distancira od ratnozločinačkog paljanskog rukovodstva predvođenog karadžićima, krajišnicima i buhama, postaje jasnije zbog čega je bilo moguće da samo dvije godine kasnije, 1998. dakle, lokalni političar iz Laktaša, čija je minorna stranka u tom trenutku imala svega dva od ukupno 83 zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, postane predsjednik Vlade ovog bh. entiteta. Ako me sjećanje ne vara, tadašnja „Koalicija Sloga“ sa Dodikom, Biljanom Plavšić i Živkom Radišićem, izbore je dobila uz slogan „ A sada mudro“, a upravo je o mudrosti „srpskog rukovodstva u Bosni“ u maju 1996. zločinac Milošević u Dobanovcima govorio „generalu kojeg Srbija nikad neće izručiti Hagu“...
MARŠ NA DRINU
Koliko god se trudio distancirati od rata i ratnih zločina počinjenih u ime stvaranja „srpske države preko Drine“, Dodik „duboko u sebi“ zna da nikad nije odmakao dalje od političara kojem je jedan zločinački režim namijenio ulogu „Radovana posle Radovana u bosanskom dejtonskom miru“. I to ne dokazuje samo Dodikova kriminalna politička karijera, njegovi kontinuirani divljački nasrtaji na žrtve genocida, rušilački pohodi na institucije Bosne i Hercegovine, pa čak ni poruke balkanskog kasapina iz Dobanovaca koje je Milošević izgovorio u prislušni uređaj instaliran u džepu odbjeglog ratnog zločinca sa činom generala. „Dodik je najveći srpski političar u ovom trenutku“, poručio je nedavno kreator zla iz devedesetih akademik Dobrica Ćosić. Njegov kolega po fašizmu Matija Bećković u Nezavisnim novinama građevinara Željka Kopanje galami: „ U Srbiji se dive Srbima van Srbije. Naročito onima u Republici Srpskoj. Tamo stoje borna kola na raskrsnicama i stoluje međunarodni predstavnik. Što oni više traže od Dodika, on im manje daje. Što hoće oni, Dodik neće. I neka neće!... Pitao sam se još u detinjstvu kakav je problem preći preko jedne plemenite reke kao što je Drina. Ali ispalo je da većeg problema gotovo u Evropi nema. Drina je postala metafizička granica među svetovima. Povlače se granice koje nemaju nikakvog drugog smisla ni opravdanja sem da podele braću, isti jezik i veru...“ Na ove je poruke sin (inače trenutno zaposlen na funkciji predsjednika Republike Srbije) Bećkovićevog kolege akademika Ljubomira Tadića reagirao hitro i konkretno, pa se sa kolegom Dodikom u samo nekoliko dana, u jeku predizborne kampanje za bh. izbore, na rijeci Drini „uprkos metafizici“ susreo dva-tri puta. I ko nakon svega navedenog može imati ikakvih dilema o podršci koju Dodik uživa u Beogradu? Ta podrška je trajna kao i genocid na kojem je je nastala Republika Srpska. Utemeljena k'o presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu iz koje se čita da je Republika Srpska klala, a Srbija podršku dala...
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Bakir Hadžiomerović
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA: Podrška zauvijek
Desetljeće i po poslije, Slobodan Milošević je pod zemljom, Ratko Mladić na sigurnom, Republika Srpska paradržavna činjenica u Bosni i Hercegovini, a Milorad Dodik u nacionalsocijalstičkom predizbornom zanosu pod sloganom „Srpska zauvijek“
„Danas na veliki srpski praznik ovaj grad poklanjamo srpskom narodu. I napokon, došao je trenutak da se posle bune protiv dahija osvetimo Turcima na ovom prostoru.“ Tako je govorio zlikovac Ratko Mladić 11. jula 1995. godine u Srebrenici. „Srebrenica je Republika Srpska i ostaće tako.“, konstatirao je Milorad Dodik na istom mjestu 15 godina kasnije. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, tačnije samo nekoliko mjeseci uoči prvih poslijeratnih izbora u Bosni i Hercegovini, ratni zločinac Slobodan Milošević je u beogradskom predgrađu Dobanovci ugostio bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske i glavnog operativca u srebreničkom genocidu.
MI SMO POBEDILI U dugom razgovoru tokom kojeg je balkanski kasapin generalu-monstrumu pojašnjavao vlastitu historijsku veličinu sipajući teške, nerijetko čak i utemeljene uvrede na račun zločinačkog paljanskog rukovodstva (detaljnije u „60 minuta“), Milošević je izgovorio i slijedeći citat: „ Izbori nisu za nas važni po tome da li će da pobedi Janko ili Marko, jer bilo da pobedi Janko ili Marko niko od njih neće da radi na štetu Republike Srpske u korist Turaka. Niko, da jebem ko bi to bio? A ja hoću da uspeju izbori jer boli me kurac hoće li Marko ili Janko... Niti ja cenim više ove pojedince koji viču da su za mene ili protiv mene. Sve je to ova naša bagra, to je donji plan. Izbori nisu stvar ko će da pobedi, nego su izbori za mene prelomna tačka legitimizacije Republike Srpske. Mi smo pobedili onog trenutka kad se završe izbori i međunarodna zajednica kaže izbori su bili legalni“.
Desetljeće i po poslije, Slobodan Milošević je pod zemljom, Ratko Mladić na sigurnom, Republika Srpska paradržavna činjenica u Bosni i Hercegovini, a Milorad Dodik u nacionalsocijalstičkom predizbornom zanosu pod sloganom „Srpska zauvijek“. Analizirajući Miloševićeve poruke iz Dobanovaca u kojim se ovaj, nažalost, nikad presuđeni zločinac pod pritiskom Sjedinjenim Američkih Država i nekih evropskih vlada direktno distancira od ratnozločinačkog paljanskog rukovodstva predvođenog karadžićima, krajišnicima i buhama, postaje jasnije zbog čega je bilo moguće da samo dvije godine kasnije, 1998. dakle, lokalni političar iz Laktaša, čija je minorna stranka u tom trenutku imala svega dva od ukupno 83 zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, postane predsjednik Vlade ovog bh. entiteta. Ako me sjećanje ne vara, tadašnja „Koalicija Sloga“ sa Dodikom, Biljanom Plavšić i Živkom Radišićem, izbore je dobila uz slogan „ A sada mudro“, a upravo je o mudrosti „srpskog rukovodstva u Bosni“ u maju 1996. zločinac Milošević u Dobanovcima govorio „generalu kojeg Srbija nikad neće izručiti Hagu“...
MARŠ NA DRINU
Koliko god se trudio distancirati od rata i ratnih zločina počinjenih u ime stvaranja „srpske države preko Drine“, Dodik „duboko u sebi“ zna da nikad nije odmakao dalje od političara kojem je jedan zločinački režim namijenio ulogu „Radovana posle Radovana u bosanskom dejtonskom miru“. I to ne dokazuje samo Dodikova kriminalna politička karijera, njegovi kontinuirani divljački nasrtaji na žrtve genocida, rušilački pohodi na institucije Bosne i Hercegovine, pa čak ni poruke balkanskog kasapina iz Dobanovaca koje je Milošević izgovorio u prislušni uređaj instaliran u džepu odbjeglog ratnog zločinca sa činom generala. „Dodik je najveći srpski političar u ovom trenutku“, poručio je nedavno kreator zla iz devedesetih akademik Dobrica Ćosić. Njegov kolega po fašizmu Matija Bećković u Nezavisnim novinama građevinara Željka Kopanje galami: „ U Srbiji se dive Srbima van Srbije. Naročito onima u Republici Srpskoj. Tamo stoje borna kola na raskrsnicama i stoluje međunarodni predstavnik. Što oni više traže od Dodika, on im manje daje. Što hoće oni, Dodik neće. I neka neće!... Pitao sam se još u detinjstvu kakav je problem preći preko jedne plemenite reke kao što je Drina. Ali ispalo je da većeg problema gotovo u Evropi nema. Drina je postala metafizička granica među svetovima. Povlače se granice koje nemaju nikakvog drugog smisla ni opravdanja sem da podele braću, isti jezik i veru...“ Na ove je poruke sin (inače trenutno zaposlen na funkciji predsjednika Republike Srbije) Bećkovićevog kolege akademika Ljubomira Tadića reagirao hitro i konkretno, pa se sa kolegom Dodikom u samo nekoliko dana, u jeku predizborne kampanje za bh. izbore, na rijeci Drini „uprkos metafizici“ susreo dva-tri puta. I ko nakon svega navedenog može imati ikakvih dilema o podršci koju Dodik uživa u Beogradu? Ta podrška je trajna kao i genocid na kojem je je nastala Republika Srpska. Utemeljena k'o presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu iz koje se čita da je Republika Srpska klala, a Srbija podršku dala...
(zurnal.info)
bakir hadžiomerović
Desetljeće i po poslije, Slobodan Milošević je pod zemljom, Ratko Mladić na sigurnom, Republika Srpska paradržavna činjenica u Bosni i Hercegovini, a Milorad Dodik u nacionalsocijalstičkom predizbornom zanosu pod sloganom „Srpska zauvijek“
MI SMO POBEDILI U dugom razgovoru tokom kojeg je balkanski kasapin generalu-monstrumu pojašnjavao vlastitu historijsku veličinu sipajući teške, nerijetko čak i utemeljene uvrede na račun zločinačkog paljanskog rukovodstva (detaljnije u „60 minuta“), Milošević je izgovorio i slijedeći citat: „ Izbori nisu za nas važni po tome da li će da pobedi Janko ili Marko, jer bilo da pobedi Janko ili Marko niko od njih neće da radi na štetu Republike Srpske u korist Turaka. Niko, da jebem ko bi to bio? A ja hoću da uspeju izbori jer boli me kurac hoće li Marko ili Janko... Niti ja cenim više ove pojedince koji viču da su za mene ili protiv mene. Sve je to ova naša bagra, to je donji plan. Izbori nisu stvar ko će da pobedi, nego su izbori za mene prelomna tačka legitimizacije Republike Srpske. Mi smo pobedili onog trenutka kad se završe izbori i međunarodna zajednica kaže izbori su bili legalni“. 
Koliko god se trudio distancirati od rata i ratnih zločina počinjenih u ime stvaranja „srpske države preko Drine“, Dodik „duboko u sebi“ zna da nikad nije odmakao dalje od političara kojem je jedan zločinački režim namijenio ulogu „Radovana posle Radovana u bosanskom dejtonskom miru“. I to ne dokazuje samo Dodikova kriminalna politička karijera, njegovi kontinuirani divljački nasrtaji na žrtve genocida, rušilački pohodi na institucije Bosne i Hercegovine, pa čak ni poruke balkanskog kasapina iz Dobanovaca koje je Milošević izgovorio u prislušni uređaj instaliran u džepu odbjeglog ratnog zločinca sa činom generala. „Dodik je najveći srpski političar u ovom trenutku“, poručio je nedavno kreator zla iz devedesetih akademik Dobrica Ćosić. Njegov kolega po fašizmu Matija Bećković u Nezavisnim novinama građevinara Željka Kopanje galami: „ U Srbiji se dive Srbima van Srbije. Naročito onima u Republici Srpskoj. Tamo stoje borna kola na raskrsnicama i stoluje međunarodni predstavnik. Što oni više traže od Dodika, on im manje daje. Što hoće oni, Dodik neće. I neka neće!... Pitao sam se još u detinjstvu kakav je problem preći preko jedne plemenite reke kao što je Drina. Ali ispalo je da većeg problema gotovo u Evropi nema. Drina je postala metafizička granica među svetovima. Povlače se granice koje nemaju nikakvog drugog smisla ni opravdanja sem da podele braću, isti jezik i veru...“ Na ove je poruke sin (inače trenutno zaposlen na funkciji predsjednika Republike Srbije) Bećkovićevog kolege akademika Ljubomira Tadića reagirao hitro i konkretno, pa se sa kolegom Dodikom u samo nekoliko dana, u jeku predizborne kampanje za bh. izbore, na rijeci Drini „uprkos metafizici“ susreo dva-tri puta. I ko nakon svega navedenog može imati ikakvih dilema o podršci koju Dodik uživa u Beogradu? Ta podrška je trajna kao i genocid na kojem je je nastala Republika Srpska. Utemeljena k'o presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu iz koje se čita da je Republika Srpska klala, a Srbija podršku dala...
