ŽIVOT OBIČNOG TEMPA: Šovinistička farma

„Kvaliteta ishoda ovih izbora je u tome što se vlast na svim razinama može formirati pojedinačno bez bilo koje stranke, pa i najjače. Ali ono što nije moguće, nije moguće formirati vlast bez legitimnog izbornog rezultata svakog konstitutivnog naroda“. Citirana izjava autorsko je djelo predsjednika HDZ-a 1990 Bože Ljubića. Ona je nastala kao odgovor lidera „zajednice sa brojkama“ na Platformu SDP-a za formiranje vlasti koja je ponuđena strankama sa kojim je partija Zlatka Lagumdžije u posljednjih mjesec dana postigla najveći stepen političke saglasnosti. Dakle, SDA, HSP BiH i Narodna stranka Radom za boljitak već naredne bi sedmice i zvanično trebalo da sa SDP-om potpišu programsku koaliciju za formiranje federalne i izvršno-zakonodavne vlasti u najmanje pet kantona. Iz oba HDZ-a te SNSD-a Milorada Dodika mogući dogovor četiri stranke od kojih su po dvije multi-monoetničke već je žestoko kritikovan a nisu izostale ni otvorene prijetnje, najave blokade države, uvod u podjelu BiH po uzoru na onu jugoslovensku golgotu s početka devedesetih godina prošlog stoljeća... Osim što je lider SDP-a za Čovića, Ljubića i njihove medijske plaćenike prepariran u novog Slobodana Miloševića (za što bi Lagumdžija mogao potražiti i osobnu satisfakciju na nadležnom sudu te spor glatko dobiti), HDZ-ovi jurišnici najavljuju i kako će gdje god to mogu (u najmanje dva kantona-Zapadnohercegovačkom i Livanjskom) opstruirati formiranje federalnog Doma naroda. Ako me sjećanje ne vara, opstrukcije u formiranju zakonodavne vlasti nekada su se u OHR-u tretirale kao „antidejstonsko djelovanje“ pa ćemo se uskoro i sami uvjeriti na koji će način Valentin Inzko i njegovi saradnici odgovoriti na direktni pokušaj rušenja državnih institucija, izazivanje moguće političke krize i, na koncu, na nepriznavanje rezultata izbora održanih 3. oktobra. Ali u svemu lošem ima i ponešto dobro pa tako i u ovom javno manifestiranom bjesnilu prouzrokovanom izvjesnim gubitkom vlasti.

KLJUČEVI AVIONA

Naprimjer, dobro je što je Dodik, preuzimanjući od Čovića ključeve aviona Vlade Republike Srpske, (kojim je šef HDZ-a odlepršao u Berlin na sastanak sa novopečenom alternativnom visokom predstavnicom u BiH Angelom Merkel) izjavio da na čelo Vijeća ministara BiH „mora biti izabran autentični predstavnik hrvatskog naroda“!? Ispada da, otkako je prečesto neinformirani hrvatski predsjednik Ivo Josipović iz ruku režimskog medijskog tajkuna Željka Kopanje primio nagradu za ličnost godine u „srpskoj“, Dodik, eto, preko noći od dokazanog eksperta za politiku, kriminal i korupciju, postao i tumač autentičnosti naroda i političara na Balkanu. Baš me zanima gdje je Dodikova priča o autentičnosti bila prije deset godina kada je sa samo dva poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske glasovima „autentičnih“ Bošnjaka iz SDA i SDP-a imenovan za entitetskog premijera zaduženog da provodi „autentičnu srpsku“ politiku na pola Bosne i Hercegovine? Koalicija Dodik-Čović u punoj je snazi već nekoliko godina pa posljednji događaji predstavljaju tek očekivanu kulminaciju četverogodišnjih opstrukcija SNSD-a i HDZ-a BiH u institucijama BiH (vidjeti pod Špirić, Vrankić, Lozančić, Živković, Majkić, Ivo Miro Jović...), a u to ime svojevremeno je postignut i predizborni pakt na osnovu kojeg su poniženi i opljačkani Srbi povratnici u Drvar i druge federalne općine od režima u Banjoj Luci primorani da glasaju za „autentičnu“ srpsku politiku osvjedočenu u HDZ-a i ne(o)suđenoj predsjednici Borjani Krišto, HDZ-ovoj prvoj dami umiješanoj u sve pljačke privatne srpske, i društveno-državne imovine na području Livanjskog kantona.

GREATEST SHITS OF THE CENTURY

Možemo o „autentičnosti“ još i više, dok se, što bi rekao jedan dobar prijatelj, boje ne rastope, no vratimo se mi Ljubićevoj izjavi sa početka ovog teksta. Jedino što je ispravno u toj rečeničkoj konstrukciji lišenoj svakog smisla jeste da se „vlast na svim razinama može formirati pojedinačno bez bilo koje stranke, pa i najjače.“ Sve je, dakle, po Ljubiću moguće samo nije moguća mogućnost da on i Ćović završe u opoziciji. Na stranu sad što predsjednik „devedesetke“ ovakvim komentarom ruši osnovni postulat demokratije prema kojem vlast prave izborni pobjednici (Podsjećanja radi, SDP je na izborima zvanično osvojio deset puta više glasova od HDZ-a 1990), ipak Ljubićeve nebuloze o „legitimnom izbornom rezultatu svakog konstitutivnog naroda“ spadaju u red „greatest shits of the century“. Po uzoru na Dodikove gluposti o „autentičnosti“, šef HDZ-a 1990 svakom simpatizeru SDP-a na ovaj način osporava pravo da je glasanjem za Lagumdžijinu partiju barem pomalo vodio računa i o vlastitim nacionalnim interesima. Dakle, prema Ljubiću, bez najjače stranke SDP-a se može formirati vlast jer glasač SDP-a ne može pripadati niti jednom konstitutivnom narodu, niti on, takav nikakav, lišen nacionalnog identiteta, neizlječivo zaražen virusom bratstva i jedinstva, duboko ateiziran i opsjednut cjelovitom BiH, podjednako udaljen i od boga i od vraga samog, može biti legitimni predstavnik bilo kojeg od tri dejtonska konstituvna naroda. I dok civilizirani zapadni svijet brižno njeguje i poštuje vrijednosti internacionalizma, multietničnosti, međunacionalne solidarnosti, jednakih prava i šansi za sve, na osnovu čega djeca bosanskohercegovačkih izbjeglica u EU danas postaju ministri, sekretari u vladama, gradonačelnici, kod nas se prilika da po prvi put dvije multietničke stranke (a SDP i Boljitak to zaista jesu) preuzmu vlast i odgovornost za budućnost zemlje proglašava nacionalnom izdajom i ugrožavanjem prava naroda. Zato ako Dodiku, Čoviću i Ljubiću uspije da šovinističkom galamom spriječe formiranje vlasti na osnovama platforme SDP-a sa strankama koje imaju puni izborni legalitet i legitimitet svih naroda i građana, taj će čin nesumnjivo predstavljati nastavak agonije koju svi zajedno proživljavamo posljednjih osam godina. Jednostavno, ako se već bez Dodika ni teoretski ne može na nivou BiH, u Federaciji se unatoč medijskoj harangi čelnika oba HDZ-a i njihovih novinarskih plaćenika moraju iskoristiti izborni rezultati koji pružaju sasvim dovoljno osnova za formiranje odgovorne i spodobne vlasti. Od kantonalnih do entitetskog nivoa. Suština demokratije je u tome da izborni pobjednici imenuju vlade, premijere, ministre... Ako se to demokratsko pravilo primjenjuje u Njemačkoj ili Austriji, zašto bi se Merkelova i Inzko petljali i zahtijevali da u Bosni i Hercegovini bude drugačije? Osim ako im ne odgovara da ova zemlja i dalje bude taoc antibosankohercegovačke politike raznih ljubića, čovića, dodika...

(zurnal.info)