ŽIVOT OBIČNOG TEMPA: Šta je nama Sanader?

U trenutku kada nastaje ovaj tekst bivši premijer Republike Hrvatske i nekada najmoćniji političar kod naših prvih susjeda, Ivo Sanader dakle, uhapšen je u Austriji na autocesti A-10 kod mjesta Ebena in Pongaua. Mediji saopštavaju da je hapšenje proteklo "bez problema".
Hrvatska policija i USKOK po nalogu zagrebačkog Županijskog suda raspisali su crvenu potjernicu kako bi Sanadera najmanje na mjesec dana strpali iza rešetaka. Ostatak priče znamo. Sanader je već godinu dana najvažnija tema za hrvatsku policiju, tamošnje pravosuđe, te većinu političara i novinara od kojih su ga mnogi, koliko jučer, oslovljavali sa „Dragi Ivo“...

MODERNI DESNIČAR EUROPSKIH VRIJEDNOSTI

Širok je spektar konkretnih optužbi, svjedočenja, dokaza i sudski nepotvrđenih sumnji o korupciji i kriminalu mafijaške hobotnice na čijem se čelu nalazio bivši HDZ-ovac i kolekcionar luksuznih satova, umjetničkih slika i stambenih kvadrata. Red korupcije, red kriminala, malo pljačke državnog novca zloupotrebom državne funkcije, i tako godinama... Sve do konačnog bijega preko granice, na prvu stanicu u Sloveniji. Hoće li se, kada i kako Sanader vratiti u zemlju ( Slobodno ili sa lisicama na rukama?) kojom je autoritarno vladao u ovom trenutku niko, pa vjerovatno ni on sam, ne zna. Ali zna se da je HDZ Jadranke Kosor raspisivanjem crvene potjernice odlučio da se konačno obračuna sa svojim dojučerašnjim bossom i na taj način pokuša popraviti realno nepopravljivo poljuljanu stranačku reputaciju za izbore koji Hrvatsku očekuju naredne godine. Hapšenje, a potom i sudsko procesuiranje, Ive Sanadera predstavljaće medijsko-politički „proces stoljeća“. To će biti i najjači predizborni adut vladajućeg HDZ-a koji, kako je to lucidno primjetio zastupnik HDSSB-a Branimira Glavaša u hrvatskom Saboru, trenutno ima dvije vlade-onu zvaničnu koja stoluje na Markovom trgu i alternativnu smještenu iza zidina zatvora Remetinec.

No prepustimo hrvatskim policijsko-pravosudnim institucijama da se na miru obračunavaju sa kriminalom i korupcijom pa „slučaj Sanader“ pokušajmo primjeniti na Bosnu i Hercegovinu. Ne bi bilo zgoreg podsjetiti da je upravo u vrijeme kada je od Brisela do Berlina, od Beča i Londona, uživao status „modernog desničara europskih vrijednosti“ Sanader kod nas, u Bosni a naročito Hercegovini, uspješno proizveo raskol unutar sestrinskog HDZ-a BiH. Bilo je to u vrijeme kada je visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown sa pozicije hrvatskog člana Predsjedništva naše zemlje već smijenio kompromitiranog i kriminalnim aferama opterećenog Dragana Čovića. Tada je Sanader po nalogu svojih prijatelja iz EU osobno insistirao da se na bh. političkoj sceni formira nova stranka koja će adekvatno artikulirati hrvatske nacionalne interese, koja će biti do kraja lojalna zvaničnom Zagrebu, te iz političkog odlučivanja eliminirati kriminalom opterećeno rukovostvo HDZ-a BiH.

OBIMNA JE, ŠIROKA JE, DUBOKA JE

Nešto slično je pred kraj svog života pokušao i bivši predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman kojem, kao kasnije ni Sanaderu, nije pošlo za rukom da na čelo bosanskohercegovačkog HDZ-a instalira prijeratnog perspektivnog i nekompromitiranog liječnika Božu Ljubića. I dok je Tuđmanov autoritet u Hercegovini pao na bivšem oficirčiću JNA, kriminalcu i višegodišnjem bjeguncu od pravde Anti Jelaviću, Sanader je igrajući na Ljubića poražen od Dragana Čovića. Pet godina kasnije, Sanader se krije od pravosuđa i policije kojim je nekad suvereno upravljao, a Ljubić potpuno nerazumljivo završava pod skutima jednog od rijetkih šefova stranaka u BiH kojem je OHR zabranio participiranje u izvršnoj vlasti. Na stranu sad što je Ljubić prislanjanjem uz Čovića HDZ-u 1990 definitivno trasirao koridor koji tu stranku vodi u logični nestanak, zaboravimo i one čuvene izjave nekadašnjeg sarajevskog profesora izgovorene na utemeljiteljskom Saboru mlađeg HDZ-a o tome kako je „isključenje iz HDZ BiH postalo čast“, a da i ne govorimo o teškim optužbama za kriminal, korupciju, zanemarivanje zastupanja hrvatskih nacionalnih interesa, Čovićevo privatiziranje kompletne stranke... Obimna je, široka je, duboka je arhivska građa koje nedvosmilseno dokazuje da je HDZ 1990 zapravo i nastao zato što Ljubić, Martin Raguž i drugi nisu pristali da o njihovoj i sudbini stranke ubuduće odlučuje Čović. Historija je učiteljica života pa (iako se danas samo rijetki „izvorni hadezeovci“ žele sjećati motiva za nastanak „devedesetke“) nije zgoreg osvježiti pamćenje o tome šta je za hrvatski HDZ prije samo godinu dana značio Ivo Sanader, bjegunac i posrnuli moćnik sa ozbiljnim pučističkim namjerama koje su, da su slučajno ostvarene, Republiku Hrvatsku mogle poslati na dno dna, tamo gdje godinama preživljava Bosna i Hercegovina sa vlašću čiji je važan šaraf Čovićev HDZ BiH. E zato je, zbog obračuna sa kriminalcima iz političkih stranaka sanaderovsko-čovićevskog tipa i uz vjeru da će bh. pravosuđe konačno početi raditi svoj posao, izuzetno važno da se buduća vlast u BiH formira bez HDZ-a BiH.

Jedan kriminalac manje u vlasti? Ne zvuči loše. Da li je moguće? Možda. Uostalom, ko je prije deset dana očekivao da će Sanader, taj uljuđeni „evropejac“ i miljenik Angele Merkel, bježeći od zaslužene zatvorske kazne završiti u istom loncu sa ratnim zločincima Ratkom Mladićem, Branimirom Glavašem ili, po BiH rasutim, tajkunskim biserima tipa Miroslava Kutle.

(zurnal.info)