U SDP-u s pravom razmišljali i o rezervnoj opciji, preciznije o nepristajanju da u budućoj vladajućoj koaliciji budu ono što je tamo godinama predstavljala Stranka za BiH
Platforma o zajedničkom djelovanju Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke koju su nedavno potpisali Milorad Dodik i Mladen Bosić najkonkretniji je dokaz da Bosnu i Hercegovini i u naredne četiri godine očekuju teške političke krize i opstrukcije zbog kojih naša zemlja već (pre)dugo tavori na samom evropskom dnu. Posljednjim vezivanjem zastava SNSD-a i SDS-a definitivno smo se vratili u devedesete godine prošlog stoljeća, u one dane kada je većina zastupniika srpske nacionalnosti izabranih na prvim demokratskim izborima u tadašnjoj republičkoj skupštini BiH djelovalo kao jedan tim na očuvanju srpskih nacionalnih interesa mitomanski održavajući u životu Veliku Srbiju kroz već otpisanu jugoslovensku zajednicu. Tadašnja republička skupština BiH će se konačno raspasti 25. januara 1992. godine nakon što su „nacionalno osviješteni srpski zastupnici“ teatralno napustili zgradu na Marindvoru i krenuli u šumu za ratnim zločincem Radovanom Karadžićem. Svima je poznato šta se nakon toga dogodilo. Znamo da se i prije nego je tamo stigao dr. Dabić, u Hagu izredao kompletan političko-vojni vrh Republike Srpske i da će se ta historijska pravosudna priča kompletirati sudskom presudom odbjeglom zločincu Ratku Mladiću. Naravno, ukoliko predsjednik Srbije Boris Tadić i njegova dvorska luda Vuk Jeremić ikada pristanu da Mladić živ osvane u scheveningenskom zatvoru.
PO ŽELJI SULJE I MILE
No vratimo se na izvjesno pogubne političke posljedice Platoforme SNSD-SDS. Kao što je poznato, u budućem državnom parlamentu će, zahvaljujući krađi izbornih glasova koju su Centralna izborna komisija BiH i Dodikovi falsifikatori priredili SDP-u, SDS, SNSD i njegov koalicioni partner DNS imati 13 od ukupno 14 zastupničkih mandata iz Republike Srpske. Izvan projekta „svi Srbi u jednoj koaliciji“ ostala je samo izabrana zastupnica iz Partije demokratskog progresa Mladena Ivanića. U famoznoj Platformi Dodik i Bosić su dogovorili da SDS i SNSD (a samim tim i DNS) zajednički formiraju buduću vlast na državnom nivou BiH sa zainteresiranim strankama čije je sjedište u Federaciji BiH. Logično, kadrovi SNSD-a i SDS-a će u skladu sa usvojenom Platformom rasporediti i ministarske pozicije u državnoj vladi a ovisno o raspodjeli funkcija isti princip će primjeniti i na državnu zakonodavnu vlast. U brojnim postizbornim istupima predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić uporno je ponavljao kako bi „za državu bilo najbolje da se formira što šira vladajuća koalicija, koalicija sa što većim izbornim legitimitetom“. Dodikov i Bosićev sporazum zapravo je početak ostvarenja želja SDA-ovog lidera. Sada se bez suvišnih pitanja i objašnjenja isti princip može primjeniti i na federalne stranke pa bi SDA u buduću koaliciju mogla pozvati oba HDZ-a ali i zastupnike Stranke za BiH koji su nekim čudom uspjeli preživjeti izborni tcunami, e sve da bi se i nakon 3. oktobra vratili na stare pozicije. Koalicija koja je u protekle četiri godine predano radila na uništenju i pljačkanju Bosne i Hercegovine i koja je baš zbog toga ozbiljno kažnjena od bosanskohercegovačkih glasača, na dobrom je putu da se ponovo okupi na zajedničkom projektu. Za nastavak razgradnje BiH lideri buduće „široke vladajuće koalicije“ sa 24 zastupnika u državnom parlamentu (za formiranje vlasti dovoljne su 22 zastupničke ruke) imaju podršku i „letećeg Austrijanca“ Valentina Inzka, visokog predstavnika koji je ovih dana omogućio čak i osuđenim ratnim zločincima, te kriminalcima raznih fela da zasjednu u ministarke kabinete. Posljednje formiranje „svesrpske koalicije “, sve izvjesnije „svehrvatsko ujedinjenje“ Dragana Čovića i Bože Ljubića, te Tihićeva priča o „velikoj koaliciji“ utemeljenoj na ruševinama Prudskog sporazuma, još su jedan nedvosmislen dokaz kako će bez obzira na činjenicu da su ljudi u ovoj zemlji glasali za promjene, vlast ostati ista kao u protekle četiri godine-dakle kriminalna, nesposobna i u svojoj dubokoj suštini antibosanskohercgovačka.
Što se državne vlasti tiče, SDP BiH će po svemu sudeći kao nesumnjivi pobjednik posljednjih izbora (bez obzira što se tim, barem ne javno, još uvijek ne može pomiriti predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdić) morati u opoziciju. Duboke ideološke razlike kao i nepostojanje suglasnosti niti oko jednog važnog pitanja za budućnost Bosne i Hercegovine između SDP-a i ostalih učesnica Tihićeve „velike koalicije“ biti će presudni za povlačenje stranke koja je na proteklim izborima osvojila skoro tristo hiljada glasova poniženih i uvrijeđenih Bosanaca i Hercegovaca.
KAO NA ZAPAD
Kada je u ponedjeljak 4. oktobra, u istom danu u kojem je proglasio izbornu pobjedu, predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija najavio „projekat Zapadna Njemačka“ aludirajući na mogući opozioni status njegove stranke na državnom te formiranje odgovorne vlasti sa SDP-om na čelu ne nivou Federacije BiH, dežurni novinarski moralisti potrčali su da šefa socijaldemokrata brže-bolje proglase „djeliteljem BiH“. Nakon „svesrpspke koalicije“, „svehrvatskog ujedinjenja“, Tihićeve „velike koalicije“ i karikaturalne slavodobitnosti koje urednici pojedinih medija nakačenih na „Hećinu struju“ pokazuju „zbog propasti Lagumdžijine Alijanse“, postalo je jasno da su u SDP-u s pravom razmišljali i o rezervnoj opciji, preciznije o nepristajanju da u budućoj vladajućoj koaliciji budu ono što je tamo godinama predstavljala Stranka za BiH. Uostalom, i lideri „velike koalicije“, od Dodika, preko Čovića do Tihića, znaju da samo izbacivanjem SDP-a iz svih kombinacija na državnom nivou mogu nastaviti sa uništavanjem Bosne i Hercegovine o čemu su postigli puni politički konsenzus u Prudu. Nažalost, sve ukazuje na to da bi prudski koncept i nakon poraza njegovih glavnih aktera na izborima 3. oktobra i u naredne četiri godine mogao ostati surova bosanskohercegovačka stvarnost.
zurnal.info)
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA: Svi Srbi u jednoj koaliciji
">U SDP-u s pravom razmišljali i o rezervnoj opciji, preciznije o nepristajanju da u budućoj vladajućoj koaliciji budu ono što je tamo godinama predstavljala Stranka za BiH
Platforma o zajedničkom djelovanju Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke koju su nedavno potpisali Milorad Dodik i Mladen Bosić najkonkretniji je dokaz da Bosnu i Hercegovini i u naredne četiri godine očekuju teške političke krize i opstrukcije zbog kojih naša zemlja već (pre)dugo tavori na samom evropskom dnu. Posljednjim vezivanjem zastava SNSD-a i SDS-a definitivno smo se vratili u devedesete godine prošlog stoljeća, u one dane kada je većina zastupniika srpske nacionalnosti izabranih na prvim demokratskim izborima u tadašnjoj republičkoj skupštini BiH djelovalo kao jedan tim na očuvanju srpskih nacionalnih interesa mitomanski održavajući u životu Veliku Srbiju kroz već otpisanu jugoslovensku zajednicu. Tadašnja republička skupština BiH će se konačno raspasti 25. januara 1992. godine nakon što su „nacionalno osviješteni srpski zastupnici“ teatralno napustili zgradu na Marindvoru i krenuli u šumu za ratnim zločincem Radovanom Karadžićem. Svima je poznato šta se nakon toga dogodilo. Znamo da se i prije nego je tamo stigao dr. Dabić, u Hagu izredao kompletan političko-vojni vrh Republike Srpske i da će se ta historijska pravosudna priča kompletirati sudskom presudom odbjeglom zločincu Ratku Mladiću. Naravno, ukoliko predsjednik Srbije Boris Tadić i njegova dvorska luda Vuk Jeremić ikada pristanu da Mladić živ osvane u scheveningenskom zatvoru.
PO ŽELJI SULJE I MILE
No vratimo se na izvjesno pogubne političke posljedice Platoforme SNSD-SDS. Kao što je poznato, u budućem državnom parlamentu će, zahvaljujući krađi izbornih glasova koju su Centralna izborna komisija BiH i Dodikovi falsifikatori priredili SDP-u, SDS, SNSD i njegov koalicioni partner DNS imati 13 od ukupno 14 zastupničkih mandata iz Republike Srpske. Izvan projekta „svi Srbi u jednoj koaliciji“ ostala je samo izabrana zastupnica iz Partije demokratskog progresa Mladena Ivanića. U famoznoj Platformi Dodik i Bosić su dogovorili da SDS i SNSD (a samim tim i DNS) zajednički formiraju buduću vlast na državnom nivou BiH sa zainteresiranim strankama čije je sjedište u Federaciji BiH. Logično, kadrovi SNSD-a i SDS-a će u skladu sa usvojenom Platformom rasporediti i ministarske pozicije u državnoj vladi a ovisno o raspodjeli funkcija isti princip će primjeniti i na državnu zakonodavnu vlast. U brojnim postizbornim istupima predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić uporno je ponavljao kako bi „za državu bilo najbolje da se formira što šira vladajuća koalicija, koalicija sa što većim izbornim legitimitetom“. Dodikov i Bosićev sporazum zapravo je početak ostvarenja želja SDA-ovog lidera. Sada se bez suvišnih pitanja i objašnjenja isti princip može primjeniti i na federalne stranke pa bi SDA u buduću koaliciju mogla pozvati oba HDZ-a ali i zastupnike Stranke za BiH koji su nekim čudom uspjeli preživjeti izborni tcunami, e sve da bi se i nakon 3. oktobra vratili na stare pozicije. Koalicija koja je u protekle četiri godine predano radila na uništenju i pljačkanju Bosne i Hercegovine i koja je baš zbog toga ozbiljno kažnjena od bosanskohercegovačkih glasača, na dobrom je putu da se ponovo okupi na zajedničkom projektu. Za nastavak razgradnje BiH lideri buduće „široke vladajuće koalicije“ sa 24 zastupnika u državnom parlamentu (za formiranje vlasti dovoljne su 22 zastupničke ruke) imaju podršku i „letećeg Austrijanca“ Valentina Inzka, visokog predstavnika koji je ovih dana omogućio čak i osuđenim ratnim zločincima, te kriminalcima raznih fela da zasjednu u ministarke kabinete. Posljednje formiranje „svesrpske koalicije “, sve izvjesnije „svehrvatsko ujedinjenje“ Dragana Čovića i Bože Ljubića, te Tihićeva priča o „velikoj koaliciji“ utemeljenoj na ruševinama Prudskog sporazuma, još su jedan nedvosmislen dokaz kako će bez obzira na činjenicu da su ljudi u ovoj zemlji glasali za promjene, vlast ostati ista kao u protekle četiri godine-dakle kriminalna, nesposobna i u svojoj dubokoj suštini antibosanskohercgovačka.
Što se državne vlasti tiče, SDP BiH će po svemu sudeći kao nesumnjivi pobjednik posljednjih izbora (bez obzira što se tim, barem ne javno, još uvijek ne može pomiriti predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdić) morati u opoziciju. Duboke ideološke razlike kao i nepostojanje suglasnosti niti oko jednog važnog pitanja za budućnost Bosne i Hercegovine između SDP-a i ostalih učesnica Tihićeve „velike koalicije“ biti će presudni za povlačenje stranke koja je na proteklim izborima osvojila skoro tristo hiljada glasova poniženih i uvrijeđenih Bosanaca i Hercegovaca.
KAO NA ZAPAD
Kada je u ponedjeljak 4. oktobra, u istom danu u kojem je proglasio izbornu pobjedu, predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija najavio „projekat Zapadna Njemačka“ aludirajući na mogući opozioni status njegove stranke na državnom te formiranje odgovorne vlasti sa SDP-om na čelu ne nivou Federacije BiH, dežurni novinarski moralisti potrčali su da šefa socijaldemokrata brže-bolje proglase „djeliteljem BiH“. Nakon „svesrpspke koalicije“, „svehrvatskog ujedinjenja“, Tihićeve „velike koalicije“ i karikaturalne slavodobitnosti koje urednici pojedinih medija nakačenih na „Hećinu struju“ pokazuju „zbog propasti Lagumdžijine Alijanse“, postalo je jasno da su u SDP-u s pravom razmišljali i o rezervnoj opciji, preciznije o nepristajanju da u budućoj vladajućoj koaliciji budu ono što je tamo godinama predstavljala Stranka za BiH. Uostalom, i lideri „velike koalicije“, od Dodika, preko Čovića do Tihića, znaju da samo izbacivanjem SDP-a iz svih kombinacija na državnom nivou mogu nastaviti sa uništavanjem Bosne i Hercegovine o čemu su postigli puni politički konsenzus u Prudu. Nažalost, sve ukazuje na to da bi prudski koncept i nakon poraza njegovih glavnih aktera na izborima 3. oktobra i u naredne četiri godine mogao ostati surova bosanskohercegovačka stvarnost.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Bakir Hadžiomerović
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA: Svi Srbi u jednoj koaliciji
U SDP-u s pravom razmišljali i o rezervnoj opciji, preciznije o nepristajanju da u budućoj vladajućoj koaliciji budu ono što je tamo godinama predstavljala Stranka za BiH
Platforma o zajedničkom djelovanju Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke koju su nedavno potpisali Milorad Dodik i Mladen Bosić najkonkretniji je dokaz da Bosnu i Hercegovini i u naredne četiri godine očekuju teške političke krize i opstrukcije zbog kojih naša zemlja već (pre)dugo tavori na samom evropskom dnu. Posljednjim vezivanjem zastava SNSD-a i SDS-a definitivno smo se vratili u devedesete godine prošlog stoljeća, u one dane kada je većina zastupniika srpske nacionalnosti izabranih na prvim demokratskim izborima u tadašnjoj republičkoj skupštini BiH djelovalo kao jedan tim na očuvanju srpskih nacionalnih interesa mitomanski održavajući u životu Veliku Srbiju kroz već otpisanu jugoslovensku zajednicu. Tadašnja republička skupština BiH će se konačno raspasti 25. januara 1992. godine nakon što su „nacionalno osviješteni srpski zastupnici“ teatralno napustili zgradu na Marindvoru i krenuli u šumu za ratnim zločincem Radovanom Karadžićem. Svima je poznato šta se nakon toga dogodilo. Znamo da se i prije nego je tamo stigao dr. Dabić, u Hagu izredao kompletan političko-vojni vrh Republike Srpske i da će se ta historijska pravosudna priča kompletirati sudskom presudom odbjeglom zločincu Ratku Mladiću. Naravno, ukoliko predsjednik Srbije Boris Tadić i njegova dvorska luda Vuk Jeremić ikada pristanu da Mladić živ osvane u scheveningenskom zatvoru.
PO ŽELJI SULJE I MILE
No vratimo se na izvjesno pogubne političke posljedice Platoforme SNSD-SDS. Kao što je poznato, u budućem državnom parlamentu će, zahvaljujući krađi izbornih glasova koju su Centralna izborna komisija BiH i Dodikovi falsifikatori priredili SDP-u, SDS, SNSD i njegov koalicioni partner DNS imati 13 od ukupno 14 zastupničkih mandata iz Republike Srpske. Izvan projekta „svi Srbi u jednoj koaliciji“ ostala je samo izabrana zastupnica iz Partije demokratskog progresa Mladena Ivanića. U famoznoj Platformi Dodik i Bosić su dogovorili da SDS i SNSD (a samim tim i DNS) zajednički formiraju buduću vlast na državnom nivou BiH sa zainteresiranim strankama čije je sjedište u Federaciji BiH. Logično, kadrovi SNSD-a i SDS-a će u skladu sa usvojenom Platformom rasporediti i ministarske pozicije u državnoj vladi a ovisno o raspodjeli funkcija isti princip će primjeniti i na državnu zakonodavnu vlast. U brojnim postizbornim istupima predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić uporno je ponavljao kako bi „za državu bilo najbolje da se formira što šira vladajuća koalicija, koalicija sa što većim izbornim legitimitetom“. Dodikov i Bosićev sporazum zapravo je početak ostvarenja želja SDA-ovog lidera. Sada se bez suvišnih pitanja i objašnjenja isti princip može primjeniti i na federalne stranke pa bi SDA u buduću koaliciju mogla pozvati oba HDZ-a ali i zastupnike Stranke za BiH koji su nekim čudom uspjeli preživjeti izborni tcunami, e sve da bi se i nakon 3. oktobra vratili na stare pozicije. Koalicija koja je u protekle četiri godine predano radila na uništenju i pljačkanju Bosne i Hercegovine i koja je baš zbog toga ozbiljno kažnjena od bosanskohercegovačkih glasača, na dobrom je putu da se ponovo okupi na zajedničkom projektu. Za nastavak razgradnje BiH lideri buduće „široke vladajuće koalicije“ sa 24 zastupnika u državnom parlamentu (za formiranje vlasti dovoljne su 22 zastupničke ruke) imaju podršku i „letećeg Austrijanca“ Valentina Inzka, visokog predstavnika koji je ovih dana omogućio čak i osuđenim ratnim zločincima, te kriminalcima raznih fela da zasjednu u ministarke kabinete. Posljednje formiranje „svesrpske koalicije “, sve izvjesnije „svehrvatsko ujedinjenje“ Dragana Čovića i Bože Ljubića, te Tihićeva priča o „velikoj koaliciji“ utemeljenoj na ruševinama Prudskog sporazuma, još su jedan nedvosmislen dokaz kako će bez obzira na činjenicu da su ljudi u ovoj zemlji glasali za promjene, vlast ostati ista kao u protekle četiri godine-dakle kriminalna, nesposobna i u svojoj dubokoj suštini antibosanskohercgovačka.
Što se državne vlasti tiče, SDP BiH će po svemu sudeći kao nesumnjivi pobjednik posljednjih izbora (bez obzira što se tim, barem ne javno, još uvijek ne može pomiriti predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdić) morati u opoziciju. Duboke ideološke razlike kao i nepostojanje suglasnosti niti oko jednog važnog pitanja za budućnost Bosne i Hercegovine između SDP-a i ostalih učesnica Tihićeve „velike koalicije“ biti će presudni za povlačenje stranke koja je na proteklim izborima osvojila skoro tristo hiljada glasova poniženih i uvrijeđenih Bosanaca i Hercegovaca.
KAO NA ZAPAD
Kada je u ponedjeljak 4. oktobra, u istom danu u kojem je proglasio izbornu pobjedu, predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija najavio „projekat Zapadna Njemačka“ aludirajući na mogući opozioni status njegove stranke na državnom te formiranje odgovorne vlasti sa SDP-om na čelu ne nivou Federacije BiH, dežurni novinarski moralisti potrčali su da šefa socijaldemokrata brže-bolje proglase „djeliteljem BiH“. Nakon „svesrpspke koalicije“, „svehrvatskog ujedinjenja“, Tihićeve „velike koalicije“ i karikaturalne slavodobitnosti koje urednici pojedinih medija nakačenih na „Hećinu struju“ pokazuju „zbog propasti Lagumdžijine Alijanse“, postalo je jasno da su u SDP-u s pravom razmišljali i o rezervnoj opciji, preciznije o nepristajanju da u budućoj vladajućoj koaliciji budu ono što je tamo godinama predstavljala Stranka za BiH. Uostalom, i lideri „velike koalicije“, od Dodika, preko Čovića do Tihića, znaju da samo izbacivanjem SDP-a iz svih kombinacija na državnom nivou mogu nastaviti sa uništavanjem Bosne i Hercegovine o čemu su postigli puni politički konsenzus u Prudu. Nažalost, sve ukazuje na to da bi prudski koncept i nakon poraza njegovih glavnih aktera na izborima 3. oktobra i u naredne četiri godine mogao ostati surova bosanskohercegovačka stvarnost.
zurnal.info)
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA: Svi Srbi u jednoj koaliciji
Bakir Hadžiomerović
U SDP-u s pravom razmišljali i o rezervnoj opciji, preciznije o nepristajanju da u budućoj vladajućoj koaliciji budu ono što je tamo godinama predstavljala Stranka za BiH
U SDP-u s pravom razmišljali i o rezervnoj opciji, preciznije o nepristajanju da u budućoj vladajućoj koaliciji budu ono što je tamo godinama predstavljala Stranka za BiH 
