17. XI 1943.
I proteklih dana i danas vodio razgovore o budućem uređenju Bosne i Hercegovine kao autonomne federativne jedinice. Sve više prodire i sazrijeva mišljenje da se zauzme odlučan stav protiv dinastije Karađorđevića, koja je preko svoga eksponenta Draže otišla potpuno u reakciju i saradnju sa neprijateljem. O potrebi da se dinastija svrgne stekao sam ubjeđenje još prije 15 godina. Izrazio sam svoje mišljenje drugovima da će ovakav stav baš u samoj Srbiji naići na najbolji prijem.
18. XI
Uveče održane usmene novine: Staljinov govor povodom godišnjice oktobarske revolucije, Avdo Humo - o vojnopolitičkoj situaciji u Istočnoj Bosni, Moša Pijade - o političkoj situaciji u svijetu i kod nas.
19. XI
Šetnja u pravcu Banjaluke. Divna vrbaska dolina. Sastav stijena — šljunak pod stijenama.
20. XI
Zašto neke drugarice djeluju svojim spoljnim izgledom kao varijetetske glumice? Kakvog stvarnog uticaja mogu imati takve radnice na omladinu ili na žene! Zašto to njihovi stariji drugovi ne uviđaju? Tjelesno slabim, besposlen sam: hranu, pogotovu jednoliku, teško podnosim.
21. XI
Roćko sa drugovima radi posljednjih dana intenzivno na sastavu referata za pokrajinski zbor AVNOJ-a za Bosnu i Hercegovinu. Izgleda mi da među njima ima mimoilaženja — da li u osnovnim linijama ili u pojedinostima.
22. XI
Kiša i tmurno vrijeme već više dana. Šetnja do vodopada — stihijski prizori nabujale vode i vrtlozi sa drvećem i građom. Šetnja do fabrike. Na desnoj obali puta prizori bijelih kostiju što proviruju ispod zemlje — lobanje, grudni koš, noge. Iza toga staro muslimansko groblje. Priče o grobu posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Prenesen je, navodno, u franjevački manastir. Da li je to samo trgovina popovska ili se zaista radi o autentičnim ostacima posljednjeg kralja?
23. XI
Danguba; pozajmica od Roćka 2000 kuna za poboljšanje slabe hrane.
24. XI
Uveče konferencija delegata iz istočne Bosne. Prisustvovalo i nekoliko delegata iz Hercegovine. Razgovor se vodio o pitanjima koja će se pretresati na saboru bosanskohercegovačkih delegata. Zauzet je stav za formiranje autonomne Bosne i Hercegovine, protiv dinastije kao nosioca reakcije i potajnog saradnika sa neprijateljem. Oslon na Rusiju, za mirnu, solidarnu, socijalno napredniju, novu Bosnu i Hercegovinu kao federalnu jedinicu u jugoslovenskoj federaciji.
Potom je iznesen predlog o kandidaciji za ZAVNOBiH — istaknuta moja kandidacija za predsjednika šireg i užeg odbora. Nastojao sam se izvući iz ove vrlo teške i vrlo odgovorne dužnosti, ali sam naišao na odlučan otpor protiv toga u ovim najtežim časovima naše istorije.
Oko 20 sati večera, a poslije toga diskusija o držanju dra Mačeka u ovom narodnooslobodilačkom ratu. Preka i Brajković nastojali su pravdati njegov stav, iako su se svojim postupkom odvojili od njega. Međutim, nije im uspjelo oprati Mačeka kao reakcionara i prevrtljivca — čovjeka ni u kom slučaju dorasla za ovako krupne istorijske događaje. Većina hrvatskog naroda opredijelila se za narodnooslobodilačku borbu, a to znači protiv Mačeka. Uz njega su reakcionari londonske emigrantske vlade i oni elementi koji su se za posljednjih 10-15 godina prilijepili uz HSS, iako tamo ni po čemu ne spadaju.
25. XI
Put iz Jajca kamionom u Mrkonjić-Grad. Pošlo nas je oko 30 drugova u 5,30 sati. Utisci o Mrkonjić Gradu — gnijezdu u kršu. Mnogo porušenih kuća, srušena i pravoslavna crkva, sa nekakvim italijanskim napisima na preostalim zidovima. Sa doktorom Vasom Butozanom smješten sam u kuću g-đe Stake Kostić. Razgovor s njezinim sinom i zetom.
Posjetio grob pok. Vukosava Pećanca. Stari grobovi, sa grubim kamenim spomenicima, suvom travom obrasli. Natpisi primitivni, jedva čitljivi. Pri ulazu u groblje 14 svježih humki nedavno sahranjenih partizana, većinom bez krstača. Tmurna i pusta atmosfera, kao što je i raspoloženje u dušama preživjelih Srba u ovom mjestu.
Oko 13 sati ručak na kom sam se upoznao s doktorom Ivanom Ribarom, predsjednikom AVNOJ-a, sa doktorom Vidmarom, predsjednikom Osvobodilne fronte, te sa protom Vladom Zečevićem.
U 19 sati početak zasjedanja ZAVNOBiH-a.
Zasjedanje otvorio Dušan Ivezić, predsjednik krajiškog ONOO-a. U radno predsjedništvo predloženi su, osim mene, Avdo Humo, dr Nikola Preka, pukovnik Filipović, Rodoljub Čolaković Roćko, pop (...)
Zabuna pri rasporedu dnevnog reda. Bio sam do krajnosti neorijentisan i zbunjen, dao riječ po redu: predsjedniku AVNOJ-a, predsjedniku Osvobodilne fronte dru Vidmaru, predstavniku ZAVNOH-a, predstavniku Srbije Vladi Zečeviću i dr.
Poslije večere — radni dio: referat Rodoljuba Čolakovića i duga diskusija o referatu; referat Osmana Karabegovića i, takođe, diskusija; Rezolucija, izbor predsjedništva ZAVNOBiH-a, izbor predstavnika za AVN0J.
Rezolucija, završna riječ — rekao sam nešto šturo, no značajno je sljedeće: osniva se posebna federalna jedinica Bosna i Hercegovina u federativnoj zajednici Jugoslaviji.
Optužuje se kralj i vlada u emigraciji za veleizdaju u saučešću sa neprijateljem, zbog čega im se zabranjuje povratak u zemlju, a tražiće se od saveznika da im ne dozvoli pravo azila.
Istog dana kada smo mi zasjedali u Mrkonjić Gradu neprijateljski avioni su bombardovali Jajce i bilo je poginulih i ranjenih. Oba sveštenika koji su uzeli učešća u diskusiji osudili su kralja i vladu zbog izdaje.
26. XI
Do podne odmor u kući Stake Kostić koja se nalazi na kraju grada.
Oko 2 sata poslije podne krenuo sam automobilom, sa Filipovićem i Prekom, u pravcu Jajca. Neobični su utisci jezerskih slapova u blizini Jajca kao i silueta potpuno razrušenog mjesta Jezero.
U skupnom stanu, gdje stanujem sa drugovima Kulenovićem i Filipovićem, došao nam je uveče u posjetu komandant slovenačke partizanske vojske. Kaže da na tom području ima oko 30.000 boraca, kao i to da je raspoloženje slovenačkog naroda gotovo jednodušno za naš pokret, pa se borba rasplamsala i u onim dijelovima slovenačke zemlje koja je prije rata pripadala Italiji. Bio je to veoma prijatan i ohrabrujući razgovor.
27. XI
Danas popodne su opet neprijateljski avioni uznemiravali Jajce. I odbrana grada je bila aktivna.
28. XI
Grad kao da je izumro. Neprijateljski avioni u nekoliko navrata krstarili iznad grada. Jedan je sa velike visine bacio letke i oni su pali iza brda. Uveče, u 20 sati, počela je konferencija pod predsjedništvom doktora Ribara(koliko juče poginuo mu je i drugi sin sa dva engleska oficira), kad su se spremali da s Glamočkog polja polete u Afriku; pa, ipak, na Ribaru se ne primjećuje uzbuđenje i bol).
(zurnal.info)