Zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) održano je u noći između 25. i 26. novembra novembra 1943. u Mrkonjić-Gradu. Okupilo se 247 učesnika, članova oblasnih narodnih odbora, po pet političkih, javnih i kulturnih radnika iz svake regije, među njima su bili i vojni komandanti, politički komesari i istaknuti borci. Pravo glasa imala su 193 delegata.
NAJVAŽNIJE REČENICE
Predsjedništvo su činili Avdo Humo, Rodoljub Čolaković, Đuro Pucar Stari, Aleksandar Preha, Sulejman Filipović, Novak Mastilović i Vojislac Kecmanović Đedo, koji će biti predsjednik Prezidijuma ZAVNOBiH-a, a poslije i prvi predsjednik Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Sekretari su bili Skender Kulenović i Ilija Došen.
Rezoluciju ZAVNOBiH-a predložio je Avdo Humo. Najvažnije rečenice u tom tekstu navode u se u ovim pasusima:
U plamenu narodno-oslobodilačke borbe brišu se tragovi zlosrećne prošlosti i stvara se nerazrušivo bratstvo naroda Bosne i Hercegovine koji više neće dozvoliti da njihova domovina bude predmet borbe velikosrpske, velikohrvatske i muslimanske reakcije oko podjele vlasti (…)
Danas Narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko pretstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska, i muslimanska i hrvatska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaće ravnopravno sa ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije.
KAKO SMO SVE IZNEVJERILI
Skoro osam decenija poslije Bosna i Hercegovina potpuno je iznevjerila ove navode.
“Tragovi zlosrećne prošlosti” nisu izbrisani nego se vrijedno evociraju. Rehabilituju se ratni zločinci, traže njihove kosti, podižu im se spomenici, po njima se nazivaju ulice, u školama se predstavljaju kao nacionalni heroji, novi ideolozi svrstavaju ih na stranu protiv koje su se borili. Istorija se falsifikuje i tragikomično prekraja sa samo jednim ciljem - kako bi se oživjele stare rane i produbilo nepovjerenje naroda, da bi oni složno, demokratski i dobrovoljno dozvolili da njihova domovina bude predmet borbe velikosrpske, velikohrvatske i muslimanske (danas bošnjačke) reakcije oko podjele vlasti.
Narodi više nemaju jedno “političko pretstavništvo”, nego se svaki trudi da izgradi svoje. Odluke se ne donose u zvaničnim institucijama, nego u malim kružocima. Princip njihovog okupljanja je porodični ili kriminalno-mafijaški. Oni ne uključuju predstavnike naroda koji žive u nekoj oblasti, a javni, kulturni i politički radnici tamo uglavnom služe za ismijavanje. Svaki od tih kružoka ima vlastitu viziju budućnosti države. Te vizije se značajno razlikuju, ali niti jedna od njih ne obezbjeđuje punu ravnopravnost i jednakost svih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Svako “pretstavništvo” izabralo je i različite saveznike koji imaju potpuno suprotstavljene političke interese na mapi svijeta. Država se prodaje za kumstvo ili rukovanje u prolazu.
Takvu situaciju dodatno komplikuje činjenica da oni koji najviše slave ZAVNOBiH čine to potpuno površno, ne ulazeći u njegovu suštinu. Čuvena “tri i” ponavljaju se bez razumijevanja, kao dječija brojalica, jer je jedno "i" uvijek boldirano, a Titove fotografije se po kancelarijama kače kao "Bravo" posteri nekada. Takav odnos dovoljno ilustruje podatak da u Sarajevu više ne postoji ulica sa imenom prvog predsjednika ZAVNOBiH-a Vojislava Kecamonovića Đede.
Nepunih osam decenija poslije, “nerazrušivo” bratstvo naroda, izboreno u krvi, zbog sitnih političkih interesa i prizemne materijalne koristi svakodnevno se razara.
Sudeći po tome, čini se da Rezolucija ZAVNOBiH-a nikada nije ozbiljno shvaćena, a vjerovatno ni pročitana. Žurnal stoga objavljuje čitav tekst Rezolucije.
REZOLUCIJA Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine
1. Ovogodišnje velike pobjede Crvene armije nad njemačkim fašističkim hordama izmijenile su daljnji tok svjetskog rata. Crvena armija uspjela je u ovoj godini da zada smrtonosan udarac fašističkoj zvijeri na Istočnom frontu, što je znatno približilo pobjedu Saveznika. Udarce Crvene armije protiv fašističkog neprijatelja poduprle su ratne akcije engleskih i američkih trupa u Africi, Sredozemlju i Južnoj Italiji kao i bombardovanje važnih industrijskih centara u Njemačkoj. Borba potlačenih naroda Evrope, u prvom redu oružana borba naših naroda, doprinijela je takođe slabljenju pozicija fašizma. Sve to zajedno, a u prvom redu pobjede Crvene armije , dovelo je fašističku Njemačku i njene vazale pred katastrofu.
Odnosi među Saveznicima svakim danom su čvršći dok se fašistički blok raspada zbog poraza fašističkih trupa na istočnom frontu i udaraca Saveznika po njemačkim trupama na jugu Evroipe. Italija je ispala iz hitlerovskog bloka. Finska, Mađarska, Rumunija i drugi Hitlerovi sateliti brinu brigu kako da se izvuku iz močvare u koju ih je doveo Hitler. Vlastodršci tih zemalja, lakomi na pljačku, nastoje da se izvuku od odgovornosti sad kad je jasno da je Hitlerova propast neizbježna. Raste talas mržnje i negodovanja u svim zemljama Evrope protiv fašističkog porobljivača. Stvoreni su svi uslovi za konačan slom fašizma.
Što već do danas nije došlo do uništenja fašizma krivo je otsustvo drugog fronta u Evropi. Sada, kako izlazi iz govora druga Staljina, drugi front nije daleko. Njegovo otvaranje ubrzaće konačni slom njemačkog fašizma i učiniti kraj raznoraznim kombinacijama reakcionarnih klika, koje podržavaju i bivšu jugoslovensku vladu, kao i neke druge izbjegličke vlade, koje zajedno sa okupatorom vode borbu protiv narodnog ustanka.
Naši narodi u teškoj i krvavoj borbi protiv okupatora, Pavelićevih ustaša, Nedića, Rupnika i četnika Draže Mihailovića stvorili su slavnu Narodno-oslobodilačku vojsku na čelu s vođom naroda Jugoslavije i mudrim Vrhovnim komandantom drugom Titom. Ona je svojom herojskom borbom spasla naše narode od uništenja i udarila čvrste temelje njihovom bratstvu i srećnoj budućnosti. Blagodareći naporima i junaštvu naše slavne vojske, naša domovina postala je važan činilac u borbi protiv fašizma. Ona je podigla u svijetu ugled naših naroda kao nikad do sada. Svojom borbom Narodno-oslobodilačka vojska pomogla je i pomaže kako bratskoj Crvenoj armiji, tako i engleskoj i američkoj vojsci u Africi i Italiji.
U svojoj svetoj narodno-oslobodilačkoj borbi naši narodi su imali najboljeg i najdosljednijeg saveznika u bratskom Sovjetskom Savezu. Narodi Bosne i Hercegovine ponosni su što se naša vojska bori rame uz rame sa slavnom Crvenom armijom protiv zajedničkog neprijatelja – fašističkih varvara. Naši narodi duboko cijene i pomoć svojih engleskih i američkih saveznika.
Narodi Bosne i Hercegovine, Srbi, Muslimani i Hrvati, s mržnjom i prezirom odbacuju Nedića, Pavelića i druge otvorene sluge okupatora. Oni isto tako s mržnjom odbacuju izdajničku kliku Draže Mihailovića koji, zajedno sa okupatorom, više od dvije godine vodi borbu protiv Narodno-oslobodilačke vojske i narodno-oslobodilačkog pokreta. Kao što su ustaške bande krive za nebrojene zločine nad srpskim narodom i najboljim sinovima Muslimana i Hrvata, tako su i bande Draže Mihailovića krive za svoje zločine nad našim narodima, naročito nad Muslimanima, i nad najboljim sinovima srpskog naroda.
2. Narodi Bosne i Hercegovine ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do naše nesreće. Narodi Bosne i Hercegovine kroz vatru narodno-oslobodilačke borbe iskivaju svoje bratstvo, i to bratstvo čuvaće kao najčvršće jamstvo bolje i srećne budućnosti. Razdor i mržnju među našim narodima unosili su tuđinci u našu zemlju od Osmanlija, Mađara i Austrijanaca do današnjih fašističkih zavojevača. Stare političke stranke, kako velikosrpske, tako i Jugoslavenska muslimanska organizacija i reakcioneri iz Hrvatske seljačke stranke, nisu zbližavali narode, već su svojom protivnarodnom politikom produbljivali jaz među njima i sijali mržnju. Netrpeljivost i neslogu iskoristio je njemački okupator i, preko svojih sluga, ustaša i četnika, na mnogim mjestima doveo do međusobnog krvavog istrebljivanja. Zahvaljujući Komunističkoj Partiji, organizatoru narodno-oslobodilačke borbe, narodi Bosne i Hercegovine, poslije toliko žrtava i krvoprolića ostvaruju bratsko jedinstvo u narodno-oslobodilačkom pokretu koje će dalje razvijati i učvršćivati, kao najdragocjeniju pobjedu u ovoj borbi.
Narodi Bosne i Hercegovine ne žele povratak starog stanja još i zato što oni nisu imali nikakvih demokratskih prava u bivšoj Jugoslaviji i što je Bosna i Hercegovina bila pokrajina koju su ugnjetavala i pljačkala velikosrpska gospoda uz pomoć i zajedno sa reakcionarnim klikama u Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji i u Hrvatskoj seljačkoj stranci.
3. Narodi Bosne i Hercegovine odriču svako pravo takozvanoj londonskoj vladi (3) da ih pretstavlja i govori u njihovo ime. Londonske izbjeglice već dvije godine vode borbu sa svojim ministrom Dražom Mihailovićem protiv Narodno-oslobodilačke vojske, ne birajući sredstva u svojoj izdajničkoj raboti. Takozvana jugoslovenska vlada u inostranstvu povezala se sa okupatorom, ustašama i Nedićem i odgovorna je za nebrojene zločine počinjene u našoj zemlji. Vezujući se za okupatora, ona nije samo neprijatelj naših naroda i njihove opravdane borbe, već stvarno, i neprijatelj naših Saveznika – Sovjetskog Saveza, Engleske i Amerike.
Narodi Bosne i Hercegovine ne mogu preći preko činjenice da su kralj i monarhija centar oko koga se okuplja izbjeglička reakcija koja je organizovala bratoubilački rat u službi okupatora. Kralj je više od dvije godine preko svog ministra Draže Mihailovića i njegovih četnika vodio oružanu borbu protiv narodno-oslobodilačkog pokreta. U kraljevo ime četničke bande nanijele su našim narodima teške nesreće, raspirujući bratoubilački rat. Kralj i monarhija povezali su se u svojoj borbi protiv narodno-oslobodilačkog pokreta svih naroda Jugoslavije s krvavim neprijateljem sveg Slavenstva i naprednog čovječanstva – njemačkim fašizmom. Tako su kralj i monarhija ne samo nosilac borbe protiv narodno-oslobodilačkog pokreta u Jugoslaviji, nego i neprijatelj naših saveznika.
Narodi Bosne i Hercegovine zbog toga s pravom traže od Engleske i Amerike da londonskim izdajničkim izbjeglicama i kralju Petru II otkažu svaku podršku.
Ustanak u Bosni i Hercegovini zahvatio je sve krajeve. Više od dvije trećine teritorije Bosne i Hercegovine oslobođeno je od okupatora. Srpske mase, koje sačinjavaju većinu u Narodno-oslobodilačkoj vojsci i koje su dale najviše žrtava, danas stoje odlučno uz narodno-oslobodilački pokret. Velikosrpska reakcija nije uspjela da ih uvuče u svoje bratoubilačko kolo. Četništvo se raspada, a zavedeni, većinom seljaci, pristupaju narodno-oslobodilačkom pokretu. Izdajnička velikosrpska politika izgubila je oslonac u srpskim masama.
Muslimanske mase sve više uviđaju da Muslimani mogu izvojevati ravnopravnost i slobodu i osigurati svoj opstanak samo u narodno-oslobodilačkom pokretu, i danas sve više pristupaju borbi protiv okupatora i njegovih pomagača. Većina vodstva bivše Jugoslavenske muslimanske organizacije, sa Džaferom Kulenovićem na čelu, koja je prišla okupatoru i ustašama i koja je kriva za stradanja Muslimana kao i Srba, gubi svaki uticaj na muslimanske mase. Sad se javljaju među Muslimanima političke šićardžije koji pokušavaju da zadrže prilaženje Muslimana narodno-oslobodilačkom pokretu parolom: Muslimani su se jednom prevarili, drugi put ne smiju prenagliti. Masovni prilazak Muslimana narodno-oslobodilačkom pokretu zbrisaće i te pokušaje muslimanske reakcije da omete bratimljenje Muslimana sa srpskim i hrvatskim narodom i iskoriste ih za svoje sebične ciljeve.
Danas i Hrvati u Bosni i Hercegovini, poučeni primjerom braće Hrvata u Hrvatskoj i Dalmaciji sve više stupaju u redove narodno-oslobodilačkog pokreta i tako peru ljagu koju ustaše nanesoše hrvatskom imenu. Pristupanjem u narodno-oslobodilačke redove i jednog dijela prvaka Hrvatske seljačke stranke osjetno je ubrzano odvajanje bosanskih Hrvata od reakcionera iz bivšeg vodstva Hrvatske seljačke stranke s Mačekom na čelu, koji su uzalud pokušavali da zaustave hrvatski narod od borbe, da bi ga kasnije, svojom saradnjom s okupatorom i velikosrpskim klikama u Londonu, pokušali gurnuti u borbu protiv narodno-oslobodilačkog pokreta.
4. Narodi Bosne i Hercegovine stvaraju u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije novu demokratsku federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će biti zajamčena puna ravnopravnost svim njenim narodima. Narodi Bosne i Hercegovine, u zajednici sa drugim narodima Jugoslavije, zajedničkim naporima kroz oružanu borbu za slobodu i nezavisnost, izvojevali su pravo da urede svoju zemlju onako kako to najviše odgovara volji i interesima i njih samih i svih naroda Jugoslavije.
Narod Bosne i Hercegovine danas pretstavlja jedino Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja za Bosnu i Hercegovinu i Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao vrhovno političko pretstavništvo svih naroda Jugoslavije koje oličava bratstvo naših naroda i njihovu nepokolebljivu volju da izgrade ravnopravnu demokratsku federativnu Jugoslaviju. Narode Bosne i Hercegovine, kao i ostale narode Jugoslavije, može pretstavljati danas u zemlji i pred inostranstvom jedino AVNOJ i vlast koja iz njega proizlazi.
Narodi Bosne i Hercegovine vijekovima su živjeli zajedno, međusobno izmiješani i povezani zajedničkim interesima. Vijekovima je tuđin unosio sukobe i mržnju. Tu politiku mržnje i netrpeljivosti nastavile su u bivšoj Jugoslaviji sve protivnarodne partije. U plamenu narodno-oslobodilačke borbe brišu se tragovi zlosrećne prošlosti i stvara se nerazrušivo bratstvo naroda Bosne i Hercegovine koji više neće dozvoliti da njihova domovina bude predmet borbe velikosrpske, velikohrvatske i muslimanske reakcije oko podjele vlasti.
5. Danas Narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko pretstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska, i muslimanska i hrvatska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaće ravnopravno sa ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije.
Na tom putu biće još poteškoća i žrtava, jer naši neprijatelji još nisu uništeni. Zato se pred ZAVNOBiH postavljaju zadaci: da učvršćuje bratstvo naroda Bosne i Hercegovine; da razvije oružanu borbu protiv okupatora i njegovih pomagača, uvodeći nove borce u našu Narodno-oslobodilačku vojsku i ubrzavajući privlačenje u narodno-oslobodilački pokret naročito Muslimana i Hrvata; da, oslanjajući se na narodno-oslobodilačke odbore od seoskih do oblasnih, učvršćuje i proširuje novu narodnu vlast, veliku tekovinu naroda u ovoj borbi. Na taj način ZAVNOBiH će moći da u još većoj mjeri pomaže Narodno-oslobodilačku vojsku i još uspješnije rješava ekonomska, socijalna, prosvjetna i zdravstvena pitanja.
6. Srbi, Muslimani i Hrvati, čvrsto zbijeni oko ZAVNOBiH-a uprkos svim poteškoćama, nastaviće u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije svoju pravednu i opravdanu borbu do potpunog istjerivanja okupatora iz naše zemlje i uništenja svih njegovih pomagača.
(zurnal.info)