ZORAN IVANČIĆ ZA ŽURNAL: Nisam ja hrabar, hrabri su ljudi koji žive u Ahmićima

Kad čovjek čuje ime DARIO KORDIĆ, riječ nestane jer je Djelo jače!
(Zvanična Facebook stranica Darija Kordića)

Zoran Ivančić i Sabina Šabić dočekali su Darija Kordića, osuđenog ratnog zločinca, na zagrebačkom aerodromu Pleso sa transparentima na kojima je pisalo 116 – broj žrtava pokolja u Ahmićima, 16. aprila 1993. Napali su ih Kordićevi prijatelji. Ivančić je prošao sa lakšim povredama i prijavom za narušavanje javnog reda i mira, a iako su se u medijima pojavili naslovi koji slave njihovu „građansku hrabrost“, Ivančić u razgovoru za Žurnal ističe da su istinski građanski hrabri ljudi koji žive u Ahmićima, Prijedoru i drugim dijelovima BiH u kojima su se dešavali ratni zločini.

SVE JE SPALO NA NAS DVOJE

Nakon odsluženja nešto više od 16 godina od 25 na koliko je osuđen, Dario Kordić je pušten na slobodu iz austrijskog zatvora Karlaua u Grazu. Na zagrebačkom aerodromu Pleso dočekala ga je euforična grupa od oko 200 ljudi među kojima su bili porodica, prijatelji, ali i predstavnici Katoličke crkve i političari.
Samo dvoje ljudi je stajalo na suprotnoj strani, držeći transparente na kojima je pisalo 116.

To je jedna od većih sramota u poslijeratnoj Hrvatskoj da je njemu s takvom presudom i kvalifikacijom organiziran doček gdje su se pojavili biskupi i političari i dali mu legitimitet. Mislim da je šizofrenično da jednog čovjeka, koji je toliko zla nanio, katolička crkva sada interpretira kao nekog mistika, preobraćenika koji priča o Ukrajini i Siriji. To da nije tužno bilo bi tragično, rekao je u razgovoru za Žurnal Zoran Ivančić, mirovni aktivist, jedan od dvoje kontra-demonstranata sa aerodroma Pleso.

Ivančić i njegova koleginica Sabina Šabić, u Zagreb su otišli poslom.

Kad smo čuli da će biti doček na aerodromu, prijatelji su nam rekli da će biti organizirane i kontra-demonstracije zbog toga što se Kordića dočekuje kao sveca i oslobodioca. Mi smo došli s mišlju da ćemo se priključiti nekome, međutim tamo nikoga nije bilo i sve je spalo na nas dvoje, opisuje Ivančić.

Ivančić je stajao četiri metra udaljen od zločinca. Kada je Kordić utišao narod koji je do tada, prema Ivančićevim riječima, euforično skandirao i vikao „Za dom spremni“, demonstranti su odlučili da reagiraju:

Sabina i ja smo podigli transparente i viknuo sam iz sveg glasa Ubojico i Sotono – do tad su već skočili na nas, počupali nam transparente i počeli nas napadati. To se sve desilo u trenutku – ja nisam tamo došao da izvikujem te riječi. Došli  smo sa transparentima, ali me sve to ponijelo“.

Zorana Ivančića i Sabinu Šabić su od Kordićevog odbora za doček spasili policajci – Ivančić je prošao sa lakšim povredama i prijavom za narušavanje javnog reda i mira.

KO JE ZAISTA HRABAR

Objašnjavajući svoj postupak, Zoran Ivančić kaže da je viknuo „Sotono“ jer je u tom momentu imao asocijaciju na fra Sotonu, banjolučkog fratra iz Drugog svjetskog rata.

Bio je izvjesni fra. Sotona Majstorović u Banja Luci koji je tokom Drugog svjetskog rata vodio pokolje po selima i djelovao u Jasenovcu.  Narod ga je prozvao fra Sotona. Ja kao ateist ne koristim riječ Sotona, ali ta mi je asocijacija pala na pamet.

Govoreći o svom postupku, Ivančić posebno ističe da su stvarno hrabri ljudi koji su se vratili i žive u dijelovima BiH u kojima su se desili ratni zločini:

Primijetio sam da se u naslovima govori da je to bio „neviđen čin građanske hrabrosti“. Ja mislim da neviđenu građansku hrabrost pokazuju ljudi koji nastavljaju živjeti u Prijedoru, Ahmićima i u drugim krajevima gdje su se dešavali ratni zločini, koji se sa tim suočavaju svaki dan i pokušavaju preživjeti i osigurati egzistenciju sebi i svojim obiteljima. Oni su zaista građanski hrabri, a mi bismo ih trebali podržati.

KORDIĆEVI ZLOČINI

Dario Kordić je proglašen krivim i osuđen na 25 godina zatvora zbog:
- protivpravnog napada na civile;
-  protivpravnog napada na civilne objekte,
- bezobzirnog razaranja, pljačkanja javne ili privatne imovine,
- uništavanja ili hotimičnog oštećivanja vjerskih ili obrazovnih ustanova(kršenja zakona ili običaja ratovanja),
- hotimičnog lišavanja života;
- nečovječnog postupanja;
- protivpravnog zatvaranja civila (teška kršenja Ženevskih konvencija);
- progona na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi;
- ubistva;
- nehumanih djela;
- zatvaranja (zločin protiv čovječnosti)

ZORANU & SABINI

(zurnal.info)