Žudnja za pobjedom

Teško da će se u narednih nekoliko godina pojaviti ekipa kojoj će uspjeti, u utakmici s Barcelonom, da ostvari makar približan posjed lopte. Statistika je ozbiljna kurva i kad bismo tumačili Barcine poraze u posljednjih nekoliko sezona samo gledajući statističke podatke ispalo bi da Barca baš niti jednom nije zaslužila poraz. Nije problem tu i tamo pronaći recept kako pobjediti Barcelonu, ali problem je pronaći način kako je nadigrati. Nije to uspio niti Chelsea. No, Bluesi su uspjeli pobjediti. I to, sad biste mogli baciti na mene drvlje i kamenje, zasluženo.

CIJENA ŽIVOTA

Kao prvo sreća im je vratila za krađe koje su doživjeli upravo protiv Katalonaca. I drugo i najbitnije, Chelsea je pobjedu htio po cijenu života. O tom htijenju govori jedan jedini statistički podatak koji ide u prilog Chelseau. Naime, ekipa iz Londona je nadtrčala Barcu, jedino su u pretrčanim kilometrima Bluesi bili bolji. A kad netko toliko žudi za pobjedom, kad se svi ti majstori nogometanja, a igrači Chelsea to jesu, toliko podrede cilju da su se svi odreda spremni pretvoriti u Gattusa ne možete reći da pobjedu do koje su došli nisu i zaslužili bez obzira što su tijekom utakmice imali jedan jedini šut u okvir gola.

AKCIJA

Akcija za gol je bila nevjerovatna. Jednim dodavanjem, onim Lamparda prema Ramiresu, Chelsea je osvojio 30 metara protivničke polovice, uslijedio je kratak trk kojim je Ramires osvojio još desetak metara i dodavanje prema Drogbi, koji Chelseau sve više postaje ono što je Zidan bio Francuzima na Mudnijalu u Njemačkoj. Akcija za gol bila je klasičan primjer teorije nogometa po kojoj lopta treba trčati, a ne igrač. Savršeno. Nakon što je utakmica završila sjeo sam pred kompjuter i još nekoliko puta odvrtio tu akciju. Okomitost i drskost u punom sjaju ili, kako su to govorili stari bardovi sportskog novinarstva, primjer kontre iz udžbenika.

DROGBA

Didier Drogba je jedan od najvećih igrača posljednjih desetak godina. Čak i zagriženi navijači protivničkih timova gaje respekt prema tom momku iz Obale BJelokosti. Iako više nije onako razoran i snažan kakav je bio prije par godina, Drogba i danas na svojim plećima nosi ovu malu renesansu londonskih Plavaca pod Di Matteom. Drogba je još jedna posebna biljka svjetskog nogometa.

Naravno, pored figura kakve su Messi i Ronaldo, Didider je nekako po strani, ali kad u glavi sastavljam tim staraca za Ligu prvaka pik za prvog napadača bio bi Drogba, zatim Raul, a odbranom bi rukovodio Alessandro Nesta. Već ta tri igrača bila bi dovoljna kao garant uspjeha bez obzira na poodmakle nogometne godine. Njihova želja i predanost su ono što mnogo mlađim nabijačima kožnate mješine može služiti kao pozitivan primjer. O njihovom majstorstvu ne trebamo trošiti riječi.

CHEC

Jedan od junaka trijumfa Bluesa bio je i Petr Chec. A još je ovaj put Chelsea na svojoj strani imao i neophodnu dozu sreće koja je potrebna kako bi se pobjedilo Barcelonu. Stamford Bridge je i zaslužio takav rasplet događaja nakon svih turbulencija kroz koje su prošli ove sezone. Ne stoluje na njemu više ekipa bezobraznih plaćenika, sad je to tim sastavljen od živućih legendi euro nogometa, a kad se na nekog toliko naviknete kao što smo navikli na Cecha, Lamparda, Terrya i Drogbu, naprosto ga morate simpatizirati. Još kad vidite koliko su ti "starci" ponosni i nesalomivi dođe vam nekako toplo oko srca bez obzira što ste zagriženi navijač Liverpoola ili bilo kojeg drugog europskog tima.

RUKAVICA

Chelsea je Barci bacio rukavicu u lice. Jedna tako iskusna ekipa poput Chelsea sigurno neće lako podleći pritisku koji će Barca stvoriti na Camp Nou. Ako Bluesi još uspiju zabiti i gol sve je moguće. Ne možemo tvrditi ni da bi to bilo loše za europski nogomet, onako, malo za promjenu. Nikog ne treba iznenaditi ukoliko u finalu na Allianz areni budemo gledali dvoboj Bayerna i Chelsea. No, do toga je dalek put. Dugačak cijelih 90 minuta. Put koji Bluese i Bavarce vodi kroz trnje i vatru dva kultna španjolska stadiona.

(zurnal.info)