„Istorijska pobeda“ kojom su uklonjene „dve egzistencijalne pretnje Izraelu, nuklearna i ona od balističkih raketa“, potrajala je koliko i životni ciklus leptira. Samo nekoliko meseci od istorijske pobede već nam je potrebna nova.

Da je pravosuđa u entitetu, danas bi Vlado Đajić zajedno sa Nenadom Radinkovićem sjedio u pritvoru, optužnica bi bila u pripremi ili podignuta i potvrđena, a kroz koji mjesec onu pritvorsku povremeno bi zamijenio sudskom klupom. Da je morala, danas ne bi držao press konferenciju o nezakonitoj smjeni s čela UKC RS i očekivanjima da Vlada RS, kojom upravljaju njegovi stranački partneri, neće nastaviti praksu „brutalnih smjena“. Uostalom, da je zakona koji važi za sve jednako odavno bi se postavljalo pitanje imenovanja na funkcije. Zakonito? Ne bi išlo. 

Do izbora nove vlade dosadašnji saziv Vlade bit će u tehničkom mandatu.

Kako stoji u odgovoru Tužilaštva Kantona Sarajevo, glavna tužiteljica donijela je naredbu jer je „sagledavanjem svih činjenica utvrđenih neposrednim uvidom u spis, utvrđeno da je u konkretnom predmetu izostala svestrana i detaljna analiza po pitanjima na koja je ukazivala krivična prijava Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo”.

Sada postaje jasnije gdje nepotrebno odlazi dobar dio novca od prošlogodišnjeg nezakonitog poskupljenja gradskog grijanja, kao i onog dvije godine ranije.

 „Smart Archive Solutins“, firma kojom upravlja Nikola Karan, zavladala je povjerljivim arhivskim dokumentima koji uključuju medicinske podatke o građanima, podatke o njihovog imovini, socijalnom statusu, penzijama, invalidninama i ostalim davanjima iz budžeta, njihovim eventualnim radnim sporovima, policijskim dosijeima, potrebama u Fondu zdravstvenog osiguranja RS... Sve ovo ti isti građani će debelo i platiti. Cifra samo za januar bila je 825.350,5 KM sa PDV-om. Već sada uvećana je za ukupno 608.428 KM. Za samo 64 dana ove godine – 1.433.778 KM!

Predmet je sada u drugostepenom postupku o kojem će odlučivati Kantonalni sud u Novom Travniku. Uzrok smrti Valentina Vujica tako će i dalje izazivati kontroverze.

Ljude bi trebalo učiti da se smiju kao što uče fiziku, matematiku. Jedino živo biće u prirodi koje se smije jeste čovjek. Ljudi bi trebalo da tim jedinstvenim svojstvom uljepšavaju život!

Profesor Samir Lemeš je ekološki aktivista koji se više od četvrt vijeka bori za zdravlje građana. Nije to bila ravnopravna borba, njegovi protivnici bili su bogate multinacionalne kompanije, moćni ratni profiteri i uticajni korumpirani političari. Trpio je uvrede, prijetnje, pokušaje diskreditacije, ali nije odustajao. Sa svojim Eko forumom uspio je zauvijek zatvoriti najvećeg ubicu, ali nova prijetnja nadvija se nad Zenicom. Sa našim urednikom Selvedinom Avdićem razgovarao je u naselju Trokuće, ispod željezarskih dimnjaka.

Nekada član DEMOS-a, sada u SNSD-u, narodni poslanik, direktor „Elektrodistribucije Pale“, brat vlasnika tenderski nepobjedive paljanske firme „Stanišić doo“ Mladena Stanišića, s kojim je nekada i dijelio vlasništvo, „javna je osoba, direktor je javnog preduzeća i član političke stranke pa je tako podložan većem stepenu kritike, a sve kako bi rad institucija bio bolji, transparentniji i na usluzi građanima, a ne privatnim interesima. Čitaoci nijednog momenta nisu dovedeni u zabludu. Stoji ovo u prvostepenoj presudi Osnovnog suda na Sokocu, koju je potvrdio i Okružni sud u Iastočnom Sarajevu.

Da li je važnija zaštita prirodnog bogatstva ili interes rudarskih kompanija - pitaju iz Grada Bijeljina u vezi sa planovima na Majevici

Pitanje svih pitanja je koliko će Iranaca izabrati taj put mučeništva, duboko ukorijenjen u njihovoj tradiciji, vjeri, duhovnom i društvenom životu? Prinuđeni su da izaberu između rigidnog i konzervativnog režima Islamske Republike i obećanja o slobodi i demokratiji - koja nisu ništa drugo nego američki i izraelski "šareni bomboni" u vidu smrtonosnih raketa.

Elektrana nije izgrađena. Ugalj nije iskopan. Struja nije proizvedena. Gigantski energetski projekat bio je – prevara. Ali, ruski „investitor“ Rašid Serdarov dobio je 240 miliona KM. Vlada RS isplatila je i posljednju tranšu od 58,7 miliona, nakon prijetnji krivičnim prijavama i raskidom ugovora zbog nezakonitih pravnih manevra pravnih, tačnije, potpisa stavljenih bez saglasnosti Skupštine i NO „Comsara“. Dok koncesija mijenja vlasnike, budžet je „lakši“ za gotovo četvrt milijarde maraka.