Istražujemo
SMIŠLJENA LIKVIDACIJA ZENICATRANSA: Kada SDA pozove na zakonitost, spašavaj se ko može!
Petnaest godina SDA gospodarima u ZDK nije smetalo što je „Zenicatrans-prevoz putnika“ poreski dužnik. Nije im bilo sporno što je njihov kadar loše upravljao firmom. Tek nakon što je SDA izgubila vlast u Zenici i upravljanje Zenicatransom, namjerili su da definitivno zatvore firmu i posao preusmjere njima vjernim lokalnim tajkunima
Gotovo 60 godina preduzeće Zenicatrans prevozilo je radnike, đake i studente na području zeničke općine. Imao je Zenicatrans brojne domaće i međunarodne autobuske linije sa više od 150 autobusa. Imao je i gradsku autobusku stanicu, benzinsku pumpu, garaže, radionice, zemljišta i 640 radnika. Nakon dosljednog poratnog „čerupanja“ ostale su tek gradske i prigradske linije. Sadašnjem „Zenicatrans-prevoz putnika“ prijeti zatvaranje i otkazi za 180 radnika.
SDA ILI „FUDINI“ RADNICI
“Vi ste Fudina firma,“ krajnje pojednostavljeno je radnicima obrazložen razlog oduzimanja licence za prevoz od strane kantonalne SDA vlasti predvođene premijerom Miralemom Galijaševićem. Taj „Fudo“ je Fuad Kasumović, gradonačelnik Zenice. Dva su razloga za ovakav stav Galijaševića.
Prvi, stvaranje problema dojučerašnjem stranačkom kolegi i drugi, možda i važniji, jeste stvaranje prilike da SDA odani tajkuni na ovom području poput Almy grupacije, preuzmu posao Zenicatransa, kao što im je svojevremeno „poklonjeno“ Komunalno preduzeće „Komrad“. To što će 180 radnika ostati bez posla, za SDA nije sporno, beskrupulozni su bili prilikom uništavanja i većih firmi.
Porezni dug koji ima „Zenicatrans-prevoz putnika“ bio je razlog da se SDA-SBB vlada odjednom dosjeti da postoji zakon po kojem u tom slučaju mogu oduzeti licencu za prevoz. Kada su radnici od resornog ministarstva zatražili dokumentaciju po kojoj su primjera radi 2011. godine dobili licencu iako su imali više od milion poreskog duga, rečeno im je kako je ta dokumentacija – uništena!?
Slučajno ili ne, u razmaku od samo deset dana iz Poreske uprave FBiH dostavljene su tri različite potvrde o visini duga Zenicatransa. Prvo 6,9 miliona, potom 4,9 miliona te konačno 4,7 miliona maraka. Najveći dio duga odnosi se na neuplaćene doprinose još od 2009. godine. Rukovodstvo i sindikat su prionuli na prikupljanje dokumentacije kako bi dokazima o imovini koju posjeduju obezbjedili mogućnost za upis hipoteke kao garanciju za reprogram otplate dugovanja. Tada otkrivaju da je jedna firmu iz Žepča upisala 17 hipoteka na dio imovine Zenicatransa!? Ko je to odobrio, tek treba biti predmetom provjere. To je dodatni problem u pravoj trci sa vremenom da se reprogamom poreskog duga sačuva licenca za prevoz koja radnicima život znači.
HRONOLOGIJA ODUZIMANJA IMOVINE
Grad Zenica je sa 87 % dionica većinski vlasnik „Zenicatrans-prevoz putnika“. Prošle godine je smijenjena upravljačka SDA struktura koja je prethodnih 15 godina negativno poslovala. To nije smetalo tada većinskoj SDA vlasti u gradu, predvođenoj prije dvije godine preminulim gradonačelnikom Husejinom Smajlovićem, da sistemski radi na obezvređivanju Zenicatransa. Upitna je legalnost odluke da Grad Zenica 2010. godine oduzme Zenicatransu objekat Autobuske stanice, jer svi dokumenti ukazuju da je ulog Zenice davnih šezdesetih bilo tek zemljište.
Nije propuštena prilika ni da se preko Zenicatransa obezbjedi posao za dvije omiljene Smajlovićeve, čitaj SDA firme, ITC Zenica i Biss-tours putem nabavke 10 novih kineskih autobusa vrijednosti 2,2 miliona maraka. Transkacija je to čiju transparentnost i danas osporavaju radnici Zenicatransa.
Mnogo godina ranije, uprava Zenicatransa je sa nekoliko „poslovnih poteza“ počela finansijski slabiti firmu.
Krajem 1996 godine Fehim Sejari, formalno trgovac autobusima iz Njemačke i „Zenicatrans-prevoz putnika“ sklapaju ugovor o formiranju zajedničke firme „F.S. Zenicabus“. Sirijac Sejari bio je u obavještajnim i policijskim izvještajima nakon rata navođen kao blizak saradnik „kontroverznih biznismena“ Senada Šahinpašića Šaje i Hasana Čengića. U novoj firmi Sejari je imao 51% vlasništva, Zenicatrans 49 posto. „F.S: Zenicabus“ preuzeo je međugradski prevoz sa autobusima uzetim u najam od Sejaria. Prvih godina troškove je uglavnom plaćao Zenicatrans.
„F.S. Zenicabus“ je za period ostvarivao prihod isključivo po osnovu zakupnine autobusa i prefakturisanja određenih troškova „Zenicatransu-prevoz putnika“ što ukupno iznosi 812 hiljada KM. Navedeni iznos direktno je teretio matično preduzeće,“ navedeno je u izvještaju Finansijske policije u čiji je sadržaj Žurnal imao uvid.
Konačno preizimanje Sejari dovršava 1999. godine, kada ostvarenu dobit preusmjerava u dokapitalizaciju i u potpunosti preuzima „Zenicabus“, a time i profitabilne međugradske linije, sve uz „blagoslov“ tadašnje uprave Zenicatransa predvođene Mirsadom Čajom, koja će potom 2000. godine od Sejarija kupiti 11 autobusa starih od 15 do 17 godina bez mnogo procedure.
Nije uprava „poklanjala“ samo profitabilne linije, nego i nekretnine na Jadranskoj obali, u Hrvatskoj. Tako je prema izvještaju Finansijske policije potpuno nezakonito „prodat“ objekat i zemljište u Brelama.
„Kod Kantonalnog tužilaštva u Zenici urgirati na ubrzanom procesuiranju o izvršenim krivičnim djelima na štetu preduzeća i prodaji nekretnina u općini Brela, Republika Hrvatska, koji su ovlašteni predstavnici „Zenicatrans-prevoz putnika“ na osnovu sporazuma o dodjeli nepokretnosti dali „D.D. Tisaturist“ Busovača bez naknade;“ uzalud su upozoravali finansijski federalni inspektori.
VIŠE OD PROTESTA
Niz je uočenih sumnjivih aktivnosti uprave „Zenicatrans-prevoz putnika“ i njihova detaljnija elaboracija iziskivala bi izuzetno obiman tekst. Godinama je gorivo nabavljano i po 30 pfeninga više nego je to bilo realno, što je prošlogodišnjom promjenom uprave zaustavljeno. Namjerno je pravljen dug prema dobavljačima. Nepoznanica je i šta je sa 1,3 miliona tzv ratnih potraživanja i tek treba da se provjere navodi da li su ona prodata za 2/3 vrijednosti. Sporne su i isplate radnicima po osnovu tužbi za nepoštivanje kolektivnih ugovora.
„Isplaćivali smo po 57 % plate kako ne bi bilo tehnološkog viška. Mi nikada nismo potpisali kolektivni ugovor, ali je granski važio za sve. Isplatili smo po tom osnovu preko 5 miliona maraka,“ tvrdi za Žurnal bivši direktor Jusuf Borić.
Iz sindikata pak tvrde da posjeduju dokaze da po presudama iz 2007. godina ta dugovanja nisu bila viša od 1,5 miliona, te da im nije jasno o kojim to milionima Borić priča. Ironija je da su se radnici „Zenicatrans-prevoz putnika“ u najvećim problemima, a to je mogućnost totalnog zatvaranja firme, zatekli upravo nakon što je posljednjih mjeseci konačno stabilizovana finansijska situacija, isplaćuju se plaće i doprinosi te plaćaju obaveze prema dobavljačima.
„Tražimo samo malo vremena, da nam se ne oduzima licenca i odobri reprogram, jer je nova uprava pokazala da firma može poslovati, ako se ne potkrada, ili je nekome svejedno što će Zenicatrans biti zatvoren, a radnici ostati bez posla,“ apeluje predsjednik Sindikalne organizacije Zenicatransa Edin Tikveša.
Radnici Zenicatransa zakazali su za utorak 24. aprila protestno okupljanje ispred sjedišta Vlade ZDK. Imaju najavu da će im se pridružiti i penzioneri, RVI i demobilisani borci te radnici drugih zeničkih preduzeća koja su jedno po jedno nestajala u vrtlogu privatizacije na SDA način.
Dovoljan razlog da aktuelnu kantonalnu vlast obuzima panika. Ipak, izborna je godina...
(zurnal.info)
