TAJNI UGOVOR

Vlasniku povlastice, obaveze izbjegnute : Šta su radnici i država dobili prodajom zeničke željezare?

Piše: Amarildo Gutić

Da je zenički ArcelorMittal ispunio sve obaveze iz kupoprodajnog ugovora, morao bi uz veću proizvodnju zaposliti i dvostruko više radnika. Ova kompanija koristi sve benefite, a za obaveze ih federalna vlada i ne pita, naročito one o zaštiti okoliša. Grad Zenica umjesto da ima milionske prihode od naplate odlaganja fabričkog otpada, to daje besplatno. Ugovor sa Mittal-om tretira se kao najveća tajna. Uz Dan metalaca BiH, Žurnal objavljuje neke stavke iz tog ugovora koje nikada nisu ispunjene

 

“Društvo će ponovo pokrenuti integralnu proizvodnju u roku od 3 godine od dana zaključenja ugovora i zatim proizvoditi godišnje između 2 i 2,5 miliona tona čeličnih proizvoda uz korištenje elektrolučne peći kao i postrojenja za integralnu proizvodnju čelika,” glasi jedan od članova ugovora kojeg su 16. avgusta 2004. godine potpisali Vlada Federacije, Kuvajtska investiciona agencija i BH Steel Željezara Zenica te novi vlasnik LNM Holdings. LNM Holding će kasnije biti preimenovan u ArcelorMittal, ali je vlasnik ostao isti, Indijac Lakshmi Niwas Mittal.

 Lakshmi Mittal (desno) sa porodicom na potpisivanju ugovora

Mnogo je zadovoljstva isijavalo nakon potpisanog ugovora. Mittal je za jedan dolar  kupio od federalne vlade 51% udjela najvažnijih proizvodnih pogona dotadašnje Željezara Zenica. Ulaganje LNM-a od 80 miliona, praktično je bila uplata sa jednog na drugi račun istog vlasnika. Dodatno, na računu BH Steel-a bilo je 25 miliona maraka!? Kuvajtska investiciona agencija je prodajom svojih 42% udjela za 100 miliona dolara ne samo vratila do tada uloženih 12 miliona dolara nego kroz taj aranžman naplatila predratni dug BiH te Slovenije prema Kuvajtu, te dodatno dobro zaradila.

Sretna je bila i federalna vlada, jer su se riješili nekoliko hiljada nezadovoljnih radnika, prepustivši ih novom vlasniku, kojem su zauzvrat obećali brojne beneficije, a minimalne obaveze.  

 

Ugovor će potom, zajedno sa njegovim prilozima biti deponovan, poznavaoci tvrde u kabinetu federalnog premijera. Uzaludni su bili višegodišnji upiti za uvid u njegov sadržaj. Žurnal je posjedu kopije osnovnog ugovora iz koje je jasno da LNM, odnosno ArcelorMittal ne poštuje njegove odredbe, a da iz Vlade Federacije ne pomišljaju ni kurtoazno upitati zašto je to tako. Upravo suprotno, ArcelorMittal i dalje uživa povlašteni status.

MANJE RADNIKA, MANJI POREZI, ISTO ZAGAĐENJE

“LNM će osigurati da Društvo nastavi zapošljavati najmanje 2850 radnika nakon dana zaključenja ugovora. Nakon perioda ponovnog pokretanja proizvodnje LNM će učiniti da Društvo zapošljava između četiri i četiri hiljade i pet stotina radnika”, navedeno je u ugovoru.

ArcelorMittal danas zapošljava oko 2300 radnika, a umjesto predviđene proizvodnje 2 miliona tona čeličnih proizvoda, realizira se nešto više od 800 hiljada tona.

Iz pojedinih stavki Ugovora jasno je zašto prenos vlasništva imovine Željezare biva netransparentan. Pored tek polovine obećanog broja zaposlenih i samim tim manje proizvodnje, nisu realizovane ni planirane investicije, a naročito ulaganja u zaštitu okoline.  Povlastica je zato bilo napretek.

“ U periodu od najmanje deset godina od dana zaključenja, Vlada FBiH će osigurati Društvu tretman najpovlaštenijeg kupca za sve nabavke električne energije, zemnog plina, sirove nafte i usluge željezničkog transporta koliko to zakon bude dozvoljavao...Vlada FBiH će društvu osigurati nabolji mogući poreski tretman uključujući oslobađanje od plaćanja poreza na dobit preduzeća i poreza po odbitku”, piše u ugovoru (vidi galeriju).

Uzgred rečeno, sve se dešavalo u periodu kada je vlasnik Lakshmi Mittal za oko 500 miliona eura kupio tri luskuzne kuće u Londonu te potrošio 55 miliona dolara za kćerkinu svadbu u Parizu! Istina, riječ o kompaniji koja upravlja sa 10% svjetske proizvodnje čelika, ali je enormna zarada jasnija kada se zna kontroverznost poslovanja u još nekim zemljama gdje je Mittal “investirao”, poput Indije, Kazahstana, Rumunije ili Južnoafričke Republike.

Da bude jasno, pokušava ArcelorMittal zaobići zakone i u pravno uređenijim državama poput slučaja sa neadekvatnom eko zaštitom i otpuštanjima u američkom Klivlendu. No razlika postoji. Francuski mediji bili su žestoki prema Mittal-u nakon informacija da nedovoljno ulaže u odnosu na obećano u pogonima u Florangeu.   

PRIJETNJE OTPUŠTANJIMA, ZARADA POVEĆANA

Vratimo se u BiH. Vlada Federacije koja je vlasnik 8% ArcelorMittal-a nikad nije javno, a vjerovatno ni tajno zatražila odgovornost za kršenje Ugovora. Nikada ni neće. Uzgred, u ugovoru je navedeno da će se u slučaju spora primjenjivati zakoni Velike Britanije, osim odredbi lokalnog prava.

Toga radi Federacija nastavlja “gledati kroz prste” na stalna odgađanja Mittala da ispuni svoje.obaveze. ArcelorMittal ima jak PR, koji će jeftino plasirati informacije da je kompanija uložila stotine miliona u proizvodnju, iako je prema procjenama stručnjaka uloženo za sve godine tek oko 120 od obećanih 210 miliona dolara.

Drugi način je prijetnja da će doći do dodatnog smanjenja proizvodnje i broja zaposlenih. Nakon što je Evropska Unija najavila uvođenje zaštitnih mjera za uvoz jeftinog čelika iz Kine, jer im je zabranjen izvoz u SAD, ArcelorMittal je od domaćih institucija zatražio zaštitu kako ne bi reducirao broj radnika. Pri tome su prešutjeli da zenički ArcelorMittal ne izvozi čelik u SAD, da se mjere EU odnose na Kinu, te da je prošle godine cijena čelika na svjetskom tržištu udvostručena!

„Umjesto da širi ovakve dezinformacije i prijeti zaposlenima slanjem na čekanje, pozivamo korporaciju da razmisli o proširenju asortimana proizvoda na kvalitetne legirane čelike, koji nisu tako osjetljivi na poremećaje tržišta i koji bi mogli biti osnov za razvoj metaloprerađivačke industrije u BiH. Baziranje proizvodnje samo na građevinsku armaturu i gredice nije lokomotiva razvoja, kako političari često vole nazvati zeničko/federalno/luksemburšku željezaru“, neuvijeno je saopšteno iz zeničkog Eko Foruma, organizacije koja se jedina dosljedno zalaže za smanjenje zagađenja uzrokovanog radom pogona ArcelorMittala.

Da su iz Foruma u pravu, kazuje podatak da je kompanija ArcelorMittal kao najveći svjetski proizvođač čelika, u prvom kvartalu 2018. ostvarila najveću dobit u posljednjih sedam godina! A u BiH traži dodatne popuste zbog “krize”!?

Svako malo će ArcelorMittal organizovati potpisivanje ugovora i najavljivati investicije u zaštitne filtere. Žurnal je pisao kako je krajem 2014. iz ove kompanije objavljeno da je potpisan ugovor za instaliranje filtera na BOF Čeličani. Tri godine kasnije slijedi ponovo ista vijest, sa istovjetnom izjavom generalnog direktora Biju Naira!? Čak i remont visoke peći prikazuju kao ekološku investiciju, što su demaskirali iz zeničkog “EKO Foruma”.

“Nije korektno obmanuti javnost da će remont visoke peći, vrijedan 75 miliona KM, smanjiti zagađenje, tako što će "uloviti" 95% štetnih gasova i prašine i smanjiti ih ispod 10 mg/Nm3. Nažalost, neće. Istina je da će produžiti životni vijek visoke peći za 15-20 godina i smanjiti rizik od havarije. Međutim, remont visoke peći je nešto što se mora redovno raditi svakih 12-15 godina i ovo nije nikakva vanredna investicija, nego dio redovnog održavanja”, objavljeno je na web stranici Eko Foruma.

BESPLATNA DEPONIJA ZA ZAGAĐENJE

Unatoč svemu, Federalno ministarstvo okoliša i turizma izdalo je aprila 2017. godine ArcelorMittalu okolišnu dozvolu. Godinu dana kasnije, prema saopštenju ministarstva, od 24 planirane mjere za smanjenje zagađenja, realizirana je samo jedna!!

U konačnici, najbolji primjer beskrajnih povlastica ArcelorMittalu na koju je ukazao Eko Forum jeste činjenica da im Grad Zenica potpuno besplatno i trajno (!?) ustupa prostor deponije Rača za odlaganje industrijskog otpada. Pri tome, ta deponija nema okolinsku dozvolu! Istovremeno, Grad Zenica za odlaganje otpada na deponiji Moščanica naplaćuje 25 do 50 maraka po toni otpada. Kako ArcelorMittal godišnje odloži više od 600 hiljada tona, računica kaže da grad ovoj kompaniji godišnje „poklanja“ više od 15 miliona maraka, gotovo trećinu svog budžeta!!

ArcelorMittal Zenica je najveći bh izvoznik sa 300 miliona maraka. Najveći je korisnik Željeznica FBiH i pored 2300 radnika u Zenici te prema njihovim navodima zapošljava još tri puta toliko indirektno, poslovima za razne firme. Stalno traže nove radnike, ali dobrim dijelom uzrok toga je i napuštanje ove kompanije zbog svepristnog radnog mobinga.

Odlično koristi nezadovoljstva svojim radom. Nakon što su mještani obližnjeg naselja Tetovo svakodnevno protestvovali zbog zagađenja, ArcelorMittal ih je umirio obnovom lokalnog puta i školske sale, te zapošljavanjem nekoliko mještana. Organizuju i sporadične humanitarne akcije koje nisu vrijedne spomena.

ArcelorMittal od početka nije bio zainteresovan ni za sponzorstvo lokalnih klubova, čak ni za NK Čelik. Vlasnik Lakshmi Mittal investirao je u londonski klub Queens Park Rangers...

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Mittal Lakshmi, metalci, Zenica, ArcelorMittal