Izbori

Tresao se Mostar, rodilo se duplo golo: Svi glasali za reformiste, a pobijedili nacionalisti

Piše: Marko Tomaš

Probudio sam se jutros u gradu Mostaru, 1990. je godina, svi su glasali za Reformiste ali nekim čudom na izborima su pobijedile „nacionalne“ stranke. I tako već trideset novih 1990 - tih godina. Stalno je vrijeme za promjene koje se ne događaju niti se imaju šansu dogoditi u ovakvim okvirima

Srećom pa u Mostaru nema nijednog ozbiljnog nakladnika. Zamislite da nije tako i da se neka „Prva književna Laguna“ odlučila objaviti novo izdanje romana „Jebo sad hiljadu dinara“ Borisa Dežulovića. Nekom bi novinaru iz magazina „Nedjelja jednom tjedno“ sigurno palo na pamet intervjuirati romanopisca i usput bi ga pitao i što misli o današnjem Mostaru. 

Čitali bi tako Mostarci diljem svijeta kako tamo neki pisac koji sjedi uz kazan za rakiju njihov grad naziva „blatnjavom mahalom“, „Svetozarevom  na Neretvi“ jer i Mostar i Svetozarevo imaju po jednu palmu (doduše Svetozarevo ima jednog Palmu). Nazvao bi Dežulović Mostar tako i „Majamijem za fukaru“ u kojemu je poništena svaka pojedinačna ideja grada. Citirao bi možda i Basaru pa rekao kako je tu sloboda oduvijek isključivo kolektivna pojava i sve tako. Prštala bi pljuvačka da bi Mostarci pomislili da to pada kiša donesena, k vragu i to more, odnekud iz pravca Omiša. 

BLATNJAVA MAHALA

Srećom, kažem, Mostar nema ozbiljnog nakladnika pa nema nikakve šanse da u regiji pukne takva bruka u kojoj bi se široj javnosti otkrilo kako Mostar već 12 godina nema zamjenika gradonačelnika. Ne bi, dakle, Mostar imao tko braniti od tih Dežulovićevih objeda. Ne bismo mogli reći kako i mi Vesića za trku imamo. Tako bi moguće  izostala polemika oko toga je li Mostar selendra. Vjerojatno da bi iz naše kotline na pogrde odgovorila sablasna odobravajuća tišina. Vazda su Mostarci bili pametniji od drugih pa bi, naprosto, ignorirali uvrijede. Uostalom, pošten je to svijet, oni već tri decenije vlastitom biračkom voljom glasaju za to da Mostar bude blatnjava mahala na putu za more. Nitko u biti ne shvaća da je to sve ionako seljačka zavjera protiv Mostara. I dan današnji Mostarci govore kako je za stanje u kojem se nalazi grad krivo mostarsko zaleđe kao da su 1990. godine na lokalnih gradskim izborima glasali stanovnici mjesta spram kojih Mostarci gaje poslovično otrovan urbani rasizam. 

Kada su ljetos raspisani lokalni izbori za grad Mostar ustvrdio sam da će se na koncu pokazati kako uopće nije bilo potrebe za tim. Pogotovu jer su sporazum potpisali Čović i Izetbegović koji su ga i skrojili tako da je nemoguć bilo kakav ishod u kojem njihove partije ne bi ostale na vlasti u Mostaru. Pojava drugih političkih opcija na lokalnoj razini zavarala je mnoge. A takozvane promjene u drugim sredinama u BiH samo su dodatno potpirile iluziju da bi se „promjene“ mogle dogoditi i u Mostaru. 

Mi smo, prosto, ljudi neskloni promjenama, volimo znati tko vedri i oblači valjda zato što su promjene na ovim prostorima uvijek značile srljanje u neki pokolj i katastrofu. Pokazalo se i jučer da BiH okovana pravnim propisima koji su na snazi jednostavno više nema smisla jer nema šanse da se u takvom okviru izvuče iz gliba. Ponavljam po tko zna koji put kako je problem u tome što već 25 godina živimo u primirju. Dakle, politički su ovdje još uvijek na snazi ratni uvjeti, duboko ukopani rovovi i jasno su označene linije fronta. U takvim okolnostima svaka plemenska zajednica u BiH na izborima jednostavno legitimira svoje, umjesto političkog vodstva, vrhovno zapovjedništvo. Građani su ovim izborima pokazali da je njima sasvim dobro i da nema potreba za bilo kakvim promjenama. Dakle, njima je sasvim dobro u nepostojećoj državi, u bivšem gradu s neprijateljima koje uvijek mogu kriviti za svaku nedaću koja ih spopadne. A ako je tome tako onda bolje nisu ni zaslužili. 

GLAS ZA REFORMISTE

Probudio sam se jutros u gradu Mostaru, 1990. je godina, svi su glasali za Reformiste ali nekim čudom na izborima su pobijedile „nacionalne“ stranke. I tako već trideset novih 1990 - tih godina. Stalno je vrijeme za promjene koje se ne događaju niti se imaju šansu dogoditi u ovakvim okvirima. Povećan broj mandata koalicije SDP – Naša stranka nije nikakva promjena. HDZ  je ono malo glasova izgubio u korist HRS – a, puno tvrđe nacionalističke opcije. SDA Mostar nekim čudom i dalje drži pozicije, iako to što je adresa na koju se obraćaju njihovi potencijalni partneri Bakir Izetbegović pokazuje da ta partija u Mostaru nema snažnu figuru već samo batlere moćnika iz centrale stranke. 

Dakle, tresao se Mostar rodilo se duplo golo. I dalje će Mostarom vedriti i oblačiti perverzna koalicija HDZ – SDA. Barem znamo što nas čeka, opet smo se lišili neizvjesnosti. Devastacija preostalih ostataka grada će ići dalje. Možemo tako nastaviti truliti u miru.

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Izbori, Marko Tomaš, Mostar