Za razliku od parlamentarne sale, u krugu željezare promiče buran dan. Dio radnika koji još ima radni angažman, je u znak protesta zbog odnosa vlasnika, spontano odlučio da spriječi isporuku robe iz kompanije.

Glasovima 70 zastupnika Parlamenta Federacije BiH kasno sinoć usvojen je Zakon o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica. „Predstoji nam pravi maraton do pokretanja proizvodnje“, poručuju iz Sindikata.

A možda ministar Isak ima većih problema u ovom trenutku od misli na muke radničke, treba se spašavati odgovornosti nakon objave Centralne izborne komisije BiH da je lažirano 1000 potpisa podrške kandidaturi za državni parlament na listi porodične mu stranke.

Neka sada traže da se javno objavi 20 godina skrivani kupoprodajni ugovor. Isti dan kada je porodica Mittal preuzela željezaru otkaz je dobilo 1800 radnika, tačno onoliko koliko i sada gašenjem integralne proizvodnje strahuje za zadržavanje radnog mjesta. A spiskovi se već krišom prave, tvrde radnici u neformalnom razgovoru i barem za polovinu brzo će uslijediti otkazi.

Očito je da je posrijedi ono na što je Žurnal upozoravao od početka ulaska novih vlasnika, da njima nije u planu dugoročna proizvodnja čelika, nego što brža i profitabilnija prerada preostale rude, a potom zatvaranje pogona željezare uz stečajni postupak.

Da postoji odgovorna politika i političari, nadležni ministri i funkcioneri rekli bi: Zatvorite, ali nećete niti jednu dozvolu za gradnju nečeg drugoga tu dobiti i nećete imati priliku odvoziti staro željezo nakon rušenja pogona ako ga namjerite prodati.

Sada imamo uzročno-posljedični krug. Najava da će u Zenici prestati proizvodnja čelika, direktno utiče i na opstanak „Nove Ljubije“, a uporedo bez tog rudnika neće biti sirovine za „Novu željezaru“.

Danima su upozoravali da će bez zaštitnih mjera, proizvodni proces u Novoj Željezari Zenica trajati do maja, koliko ima zalihe koksa. Slijedi potom obustava proizvodnje i lančane posljedice. Nisu samo u pitanju radna mjesta željezaraca, nego i niza drugih firmi koje se „naslanjaju“ na proizvodnju čelika...

Šta motiviše ovog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH da mu je zaštita čelika iz zeničke željezare iznenada toliko važna i da je želi spasiti od konkurenata, prevashodno iz Turske, odakle uvoz čelika u BiH već godinama kontinuirano raste?

Tokom sjednice više je puta postavljeno pitanje: Ko je u Urbanistički plan „ubacio“ mogućnost izgradnje spalionice? Da li je greška ili namjerno dodana stavka kako bi se pogodovalo namjeri vlasnika „Nove Željezare“?

Činjenica jeste da saga o legalnosti prije svega napajanja električnom energijom pumpnih stanica traje najmanje pet godina. Sporna je bila trafo stanica preko koje je vršeno napajanje pumpi, te je elektroenergetska inspekcija zabranjivala njeno korištenje do dovođenje objekta i instalacija u zadovoljavajuće sigurnosno stanje, o čemu je Žurnal tada pisao

Istraživanja o učincima spalionica otpada koje su sprovele nezavisna fondacija ToxicoWatch uz podršku organizacije Zero Waste Europe, već sada pokazuju alarmantne nivoe dioksina, teških metala i drugih opasnih tvari u blizini spalionica otpada u Španiji, Francuskoj i Holandiji. Nalazi pokazuju da su područja oko postrojenja za energetsko iskorištavanje otpada kontaminirana.

Stručnjaci upozoravaju da spalionice ne rješavaju problem toksičnih materijala prisutnih u otpadu. U stvari, one pretvaraju toksične materijale, kroz plin i otpadni pepeo, u druge oblike, od kojih su neki toksičniji od izvornih materijala, poput spaljivanja PVC plastike.

Kao dodatak proizvodnji „zelene energije“ unutar željezare kupci su naveli i gradnju solarnih elektrana. Ukoliko su ozbiljni u toj izjavi, onda znači da moraju postaviti enormno kvalitetne filtere na čeličani i aglomeraciji, pa i tada je pitanje hoće li solarni paneli „vidjeti“ sunce. Prije će biti da če proizvodnja čelika biti ugašena, i da pravi biznis vide u onome što su i između ostalog naveli u planovima, a to je izgradnja logističkog centra i terminala rasutih tereta.

Nastavlja se poslijeratni usud zeničke železare i njednih radnika da svaki novi (su)vlasnik mnogo obećava, a profit namjerava ostvariti na brojnim ustupcima federalnih vlasti, poput cijena električne energije i željezničkog prevoza. Pri tome, mnogi ne vjeruju u obećanja da će nova postrojenja u krugu željezare biti i ekološki prihvatljiva.