Analiza Sarajevske berze: Svi čekaju presudnu borbu za kontrolu nad HT Mostar

Dok  na svjetskim berzama  dionice dostižu vrijednosti nezabilježene u dosadašnjoj istoriji, i Sarajevska berza (SASE) počela je pokazivati znake života nakon višegodišnjeg kontinuiranog pada.

Vrijednost indeksa SASX-10, koji čini 10 najlikvidnijih dionica na SASE, u februaru je porasla za 1,43 posto, što je prvi put u zadnjih šest godina da vrijednost ovog indeksa bilježi rast četiri mjeseca u nizu.

Iako februarski rast djeluje izuzetno skromno, za investitore je ovaj kontinuirani rast olakšanje i  budi optimizam da je konačno došlo vrijeme  promijene trenda i kakvog takvog rasta dionica na SASE.

Suštinska razlika između svjetskih i naših lokalnih berzi je da vrijednosti glavnih indeksa na berzama u svijetu dostiže vrijednosti nezabilježene u dosadašnjoj istoriji, nadmašivši prethodne rekorde iz 2007. godine. Za domaće indekse i cijene dionica, nivo na kojem su se nalazili u martu 2007. godine, iz današnje perspektive djeluju kao nedostižan san.
Uostalom to se najbolje vidi na indeksu SASX-10, čija je vrijednost na kraju marta 2007. godine iznosila 5.091 indeksni poen, da bi februar 2013. završio sa vrijednošću od  792,11 indeksnih poena.

Energoinvest najveći dobitnik u februaru

Najveći rast u februaru, 10 posto, zabilježila je dionica Energoinvesta ali kako je prethodno januar završila sa minusom od 10 posto, ovaj skok nije dioničare učinio bogatijim. Pogotovu ako se ima u vidu da je prošlu godinu dionica Energoinvesta završila sa gubitkom od 27,3 posto, iako je tokom  godine znala zabilježiti mjesečni rast i od 20 posto.

Iako je februar većina dionica završila u plusu, njihov mjesečni rast bio je skroman, oko dva posto. Među najuspješnijim dionicama u prošlom mjesecu bila je dionica Sarajevo osiguranja sa rastom od 2,19 posto, ali kako je januar završila u minusu od 8,6 posto, njen saldo od početka godine i dalje je negativan. Dioničarima ipak ostaje nada da će se rast ove dionice nastaviti i narednih mjeseci, te da će i oni doći na “zelenu granu”.

Uz dionicu Sarajevo osiguranja u februaru se našla i dionica Elektroprivrede BiH sa rastom od 2,17 posto.

Dobra vijest za dioničare EP BiH je da ova dionica već četiri mjeseca bilježi kontinuirani rast i nakon što je u prošloj godini, kao jedna od rijetkih dionica na SASE, investitorima donijela godišnju zaradu od 22 posto i nakon prva dva mjeseca ove godine dioničari ove kompanije su u plusu.

U odnosu na početak godine, cijena  dionice EP  BiH  na kraju februara bila je za 8,4 posto viša, što je za sada čini jednom od boljih investicija u ovoj godini.

Iako u februaru nisu ništa zaradili, dioničari Bosnalijeka i Hidrogradnje ipak mogu biti zadovoljni, jer nisu ni na gubitku, pošto je cijena ove dvije dionice ostala nepromijenjena na mjesečnom nivou.

U slučaju Bosnalijeka, to znači da je ova dionica očuvala pozitivan saldo u ovoj godini, nakon skromnog rasta od od 0,7 posto u januaru. S druge strane dionica Hidrogradnje u januaru potonula je za  10,6 posto, pa se februarska “pozitivna nula” može smatrati također uspjehom, jer barem pad nije nastavljen.

Za razliku od dionica sarajevske EP BiH, dionice mostarske Elektroprivrede  HZ HB februar su završile u minusu od 1,1 posto, čime je prekinut četvoromjesečni uspon ove dionice. Ipak, zahvaljujući januarskom rastu od 9,8 posto, u odnosu na početak godine dioničari EP HZ HB su na kraju februara i dalje bili u plusu od 8,5 posto.

Ako je februarski pad ove dionice bio tek kratkotrajna korekcija, investitori nemaju previše razloga za zabrinutost, ali ukoliko je februar označio kraj perioda rasta, onda bi se ovogodišnja zarada na ovoj dionici mogla vrlo brzo istopiti.

Dioničari HT Mostar priželjkuju privatizaciju

Među gubitnicima u februaru našla se i dionica HT Mostar, sa padom od 0,9 posto. Za vlasnike ove dionice ovaj pad i nije bio preveliki šok jer su proteklu godinu završili sa gubitkom od 26,6 posto, iako je ova dionica tokom poslednja dva mjeseca prošle godine zabilježila rast.

Na žalost dioničara, kraj godine označio je i kraj rasta, jer je januar dionica HT Mostar završila sa nepromijenjenom cijenom, da bi u februaru ponovo počela padati.

Kako je cijena dionica HT Mostar već praktično na dnu, jer je njena tržišna cijena daleko ispod i njene nominalne vrijednosti, dioničarima teško može biti puno lošije nego što je trenutno.

S druge strane, ukoliko se Vlada FBiH ipak odluči na prodaju čak i minimalnog dijela svog kapitala u ovoj kompaniji tokom ove godine, iako premijer FBiH u ostavci, Nermin Nikšić, trenutno odbacuje takvu mogućnost, to bi moglo značajno podići cijenu ove dionice.

Razlog je što je trenutni omjer vlasništva  u HT Mostar, između državnog i privatnog kapitala praktično “pola-pola” , jer je državni kapital samo 50,1 posto. U slučaju da se i za jedan promil smanji udio države, time otpočinje bitka za kontrolu na kompanijom u kojoj svaka dionica trenutno u rukama malih dioničara značajno dobija na cijeni.

Kako to praktično izgleda, vidjelo se prošle godine na primjeru sarajevskog Bosnalijeka, gdje je borba za kontrolu nad kompanijom za rezultat imala rast tržišne cijene dionice za 71 posto.

Tako dioničarima HT Mostar ostaje samo da se nadaju da će i Vlada FBiH promijeniti svoj trenutni stav o privatizaciji, što i ne bi bilo neko iznenađenje.



Bez likvidnosti rast je samo iluzija

Bez obzira što indeksi na SASE i cijene većine dionica bilježe rast poslednjih mjeseci, potpuni oporavak, što bi značilo povratak na cijene iz 2007. godine, ostaje stvar vrlo daleke i neizvjesne budućnosti.

Jednostavno, za pravi i održivi oporavak potrebno je da se na berzi pojavi svjež novac i višestruko veći prometi nego što su to trenutno, jer bez likvidnosti, procentualni skokovi vrijednosti domaćih dionica ne znače puno ni potencijalnim investitorima niti postojećim vlasnicima dionica.

Oporavak svjetskih berzi, kojim je najprije nadoknađen pad nakon finansijskog sloma 2008. godine, a potom postavljeni i novi rekordi, kada se radi o vrijednosti berzanskih indeksa, dobrim dijelom je rezultat upumpavanja nekoliko hiljada milijardi dolara svježe kreiranog novca, koji je nakon ubrizgavanja u banke negdje morao isplivati.

U slučaju BiH i domaćih berzi takvog priliva novca nije bilo, a institucionalnih domaćih investitora, poput penzionih fondova ili ozbiljnih investicijskih fondova, nikada nismo ni imali.

U međuvremenu, inostranim investitorima bh. berze su suviše male i nezanimljive  da bi se zamajavali sa nama, utoliko prije što je na brojnim drugim tržištima, od Azije, Južne Amerike pa do Afrike, koja su i veća i likvidnija, zarada bila puno veća.

(zurnal.info)