Ovdje je bezdan: Balaševićev tajni prolaz kroz noć

Medena vremena

Uz tebe sam usavršio odustajanje. Pretvorio sam taj proces u umjetnost. Za takvo nešto mi je trebala sasvim specifična poetika. I pravo vrijeme. A kud će bolje vrijeme od adolescencije. Teško da za takvo vrijeme i razloge postoji pogodnija poetika od tvoje. 

Prije nego što sam znao da postojiš, Elvis je bio ono što ćeš ti postati. Tvoja pjesma sa zimskim vragovima me je podsjetila na njegovu baladu Always On My Mind. Bila je to veza koju nikada nisam ni pokušao logički objasniti. Obojica ste s vremenom odselili u svijet kojem se ponekad vratim. 

U ovom me je svijetu melanholija napustila, ali ja nikada nisam pristao da ostavim nju. Sa mnom ostaje samo Lenny Cohen, njega još nisam uspio da se riješim. Tog tipa ni smrt ne ometa da drži posljednju liniju odbrane svih gluposti od kojih ne znam odustati. Ovdje je Bezdan i dalje najtužnija pjesma. Leonard to poštuje.

Buenas noches, chiquita

S tobom sam uvježbao čekanje. Stajao sam satima na snijegu ispod sata i čekao da se pojaviš. Nisi me voljela kako ostali žele da se vole, ali jesi baš onako kako sam te čekao. Nikada u potpunosti, nikada do kraja, nikada usnama. Uvijek u čekanju koje sam diktirao. 

Prije čekanja desio se naš prvi susret, u parku studentskog grada. Sasvim slučajan i kratak susret, u kojem sam bio sporedan lik. Zapamtio sam tvoju kratku kosu. U rukama si imala duplu kasetu na kojoj je pisalo U tvojim molitvama (Balade) i Balašević Đ. u potpisu. Oduševio sam se nezgrapnim dizajnom nesvakidašnje kutije za duple kasete. I još više tvojom frizurom, koju ću kasnije bezuspješno pokušavati da zaboravim. 

Naravno da i dan danas imam najdražu pjesmu s tog duplog albuma. Nikad mi nije dosadila. U njoj se spominje Frank Sinatra i kad god krene onaj klavirski uvod pomislim na susret u parku prije dvadest i pet godina. Vrijedio je svake sekunde mog kasnijeg čekanja, svake masline i juga Italije. 

Za treću smenu

Određene su pjesme na spisku zabranjenih stvari i sigurno ih decenijama nisam ni poželio. Bez vas – to nikad nije ni bila opcija. Dio ste mene. Makar sam vas davno napustio. Živite u zoni uspomena, sa ožiljcima i osmijesima koje zaboravljam. 

To je lista koju dah sna nosi ka crnoj pučini. Crne su marame i iste takve ptice koje odleću ka sjeveru. Slomljena je ploča The Best of Ry Cooder - cijena stizanja do kraja, do vrha ili dna, bez poštede, bez zadrške, sa mnogo pretjerivanja. Onako kako se stiže do usavršavanja. A ja sam pretjerao do te mjere, da mi živite u preostalim vlasima kose. Takav sam najjači, mogu čekati satima na buri i nije bitno ko se neće pojaviti. 

I ništa neće promijeniti informacije koje stižu nemilosrdno. Previše je loših glasova, previše crnila s kojim ne znam šta da radim. Ne može to više pod kožu. I opet se hvatam kako odbijam vijesti. Puštam ih da prolaze kroz mene i biram Medena vremena. 

(zurnal.info)