AUTO KINO: Varljiva muzika slučajnosti

Ostavljene praznine

Vrijeme je za novu priliku. Morao si izumiti nešto. Sjedi u auto, uskoči na voz, stopiraj avion, nemoj se zaustavljati dok ne shvatiš da odgovora nema. Karte će se uskoro otkriti i vidjet ćemo na čijoj je strani sreća. Na cesti se osjećaš živim, čak i kad izgledaš kao prebijeno pseto. Farovi automobila će popuniti ostavljeno. Muzika se provlači između objekata, muzika gmiže preko svakog tijela kojeg se sjetiš. Nemoguće je ostaviti prazninu. Um ti to neće dozvoliti. Radije se predaj, zaboravi na otpor.

Svakog bi jutra on odlazio da spava govoreći sebi kako ne može više, da takav više neće biti, i svakog bi se popodneva budio sa istom žudnjom, istom neodoljivom potrebom da otpuže natrag u automobil. Želio je opet onu istu samoću, istu cjelonoćnu groznicu u praznini, onu staru tutnjavu ceste na svojoj koži.

Zaustavi se kada nađeš vatru. Uvijek imaj na umu da postoje načini igranja sa vatrom. Igranje možda nije prava riječ. Više se radi o odnosu, interakciji, reakciji na akciju. Kako je sa buktinjom u šumi, tako je i sa vatrom u srcu. Oprezno i neustrašivo, neki će reći. Oni koji lako daju savjete, uglavnom nisu u pravu. A savjete, kada se radi o vatri, svakako treba uzimati s rezervom. Moj susret s tobom bio je poput susreta s plamenom. I, da se ne zavaravamo, u retrospektivi... mogli smo to odigrati bolje.

Zamka za jastoga, labirint

Stranci s početka priče, nakon razmjene imena i životnog iskustva, postaju strani jedni drugima na samome kraju. Pod kožom završene priče, njihova intimnost nestaje. Zidove ćemo graditi najbolje što znamo, u vjeri da zidovi zaustavljaju svaku vatru. Nema svaka priča smisao, nema svaki postupak objašnjenje. Logika sreće je u misterioznim rukama. Religija slučaja se odavno ne može ignorirati. Muzika joj se klanja, dok nas okružuje poput savršeno smišljene klopke. Obećanje novih susreta ostaju.

Bila je to vrtoglava perspektiva – zamisliti svu tu slobodu, razumjeti kako je malo bitno koji će biti njegov izbor. Mogao je otići gdje god poželi, mogao je raditi sve što mu se radilo, i baš niko pod kapom nebeskom ne bi mario za njegov izbor.

Pa ipak znamo da se ne možeš sačuvati od samoga sebe. Niti možemo birati sopstvenu strast. Ponekad su stvari jednostavno takve – crne i bijele, bez nijansi sive. I bez ostalih boja. Ovisnosti se nude, ne mora to nužno biti partija pokera. Mogu i određene supstance, ili jednostavno lutanje bez cilja, sa novim danom kao obećanjem u otkrivanje autentične forme slobode. Jednom kad zagrizeš, nema puštanja. Objašnjenja ne vrijede, smisao je upokojen.

Kockar i lutalica

Kako neko bez doma, bez kvarta na koji može računati, može da se vrati na početak svog pripadanja? Kako ponovo postati dio grada, kako se transformirati u isprekidane linije na sredini kolnika, kako se opet prepoznati u onoj jednoj cigli koja čini zid omiljene zgrade, daleko od apsurdnog i zastrašujućeg svijeta koji je samo zamka za skitnice? Ako zgradu, ciglu po ciglu, razmontiramo i premjestimo je u drugi kvart, u drugi grad, drugu državu ili kontinent, sa drugačijim ulicama i ljudima, da li će nam i dalje biti omiljena zgrada... I zašto bismo to uopšte činili?

Ti želiš da vjeruješ u nekakvu tajnu svrhu. Hoćeš sebe da uvjeriš kako postoji razlog zbog kojeg se stvari dešavaju u ovom svijetu. Baš me briga kako ih zoveš – Bog ili Sreća ili Ravnoteža – sve se to svodi na istu zajebanciju. Sve je to način da se izbjegnu činjenice, odbijanje da vidimo kako stvari zaista funkcionišu.

Naše prijateljstvo se desilo u pogrešnom trenutku. Još jedna potvrda koliko je vrijeme bitan faktor u svemu. U lutanju, u razgovoru, u odlascima, u čitanju prave knjige i davanju svog vremena pogrešnoj. Naravno, postavlja se pitanje – da li bismo ikada u pravom trenutku imali šansu da postanemo prijatelji... Da li je ponekad pogrešan trenutak, u stvari onaj pravi? Vatra u srcu i zidovi za kažnjavanje nude odgovore. Kockar umire i postaje lutalica u svijetu Paula Austera. Na cesti su njegove šanse veće. Ponovi prethodnu misao dovoljno puta i vjerovat ćeš u nju.

(zurnal.info)