AUTO KINO: Ovaj hotel je satelit ljubavi

Pad u spoznaju 

Sve je bilo jednostavno i na svom mjestu prije nego što sam srela tebe. Moja su očekivanja bila zauzdana, ciljevi jasno zacrtani. Čežnja koja se mjerila u kilometrima nepodnošljivosti napokon je zaključana na sigurnom i nedustupnom mjestu. Ključ bačen u bezdan. Bio je to put preko trnja i polomljenog stakla, do spoznaje. Osjetiti uspjeh transformacije na obrazima, poput izlazećeg sunca u proljetnjem jutru. Bio je ravan susretu s tobom. Samo što si ti donio nestanak svega na čemu sam radila. A to već niko nije mogao predvidjeti. 

Eloise: Ja ne mogu umrijeti.

Tom Tom: O, ne možeš? Ne možeš?

Eloise: Ja ne postojim. 

Tom Tom: Pa, kako to? 

Eloise: Izmišljena sam. 

Izmislio sam te otprilike u istim danima kad je u bioskopima igrao novi film Wima Wendersa. Bili su to uzbudljivi dani. Novi milenijum se osjećao u zraku. Neodoljivost naslova je sasvim dovoljna, mada nam je svima bilo jasno da se ništa neće promijeniti. Bar ne iz naše sitne i smrtničke perspektive, jedine koju imamo. Ako nas neko za 1000 godina bude proučavao, možda i stigne primjetiti ono što je nemoguće vidjeti dok prolaziš kroz sami trenutak. 

Tlo pod njenim nogama

Kasnije dok sam te posmatrao bosonogu, postalo je jasnije. Kao da si lebdjela iznad zemlje i nije bilo sumnje da Rušdijevi stihovi jesu po tebi krojeni. Samo što to niko nije znao. Takve su prave tajne, znane samo jednoj osobi i žive dok diše ta jedina osoba.  

Salman Rušdi je roman Tlo pod njenim nogama napisao 1999. godine. Ime romana preuzeto je iz pjesme koja se u njemu nalazi. Ta pjesma je, u izvedbi grupe U2, uz određene intervencije našla svoje mjesto u filmu Hotel od milion dolara. Rušdija možemo vidjeti u spotu za tu istu pjesmu. Više od desetljeća ranije, godine 1987, grupa U2 u Njujorku snima promotivni video za pjesmu Where The Street Have No Name. Vođa benda, Paul Hewson, inspirisan lokacijom, krovom prodavnice alkoholnih pića, dobiva ideju za priču. Bit će to polazna tačka za scenario koji će dovršiti Nicholas Klein. 

Moje misli je potrebno čitati zbog zvijezda koje su bespomoćne. Napisao sam pjesmu za tebe. Otrovana noć je prošla i u svitanje sam se probudio na mostu, sa glavom u lokvi vode. Bila je to plitka i inspirativna lokva. Znao sam šta slijedi. Moram se presvući i pronaći te. Čeka nas onaj davni doručak iz stihova. 

Da uspiješ bez mene 

Nakon što si napravio taj korak i otisnuo se s vrha, meni nisi ostavio mnogo. Shvatio si šta treba da shvatiš, ti si se spasio. Ali lom koji si ostavio nikad ti neću oprostiti. I svi oni jeftini filozofi i predvodnici što propovijedaju da je ljubav dovoljna, neka idu dovraga zajedno s tobom. S tobom i bez tebe, drugi sada nek umiru. 

Povjerovali smo da su Tom Tom i Eloise poput nas. Na tim budalaštinama je izgrađena iluzija i gledali smo kako joj rastu krila. Brzina se mogla dodirnuti, život je proticao a da nismo ništa zapisali. Kada je sve van tvoje kontrole, slobodu možeš osjetiti na jeziku. Samo rijetki tada ne pregrizu jezik. Ja sam Tom Tom i Tom Tom je Jeremy Davies i Jeremy Davies sam ja. Držali smo se skica po kojima je Wenders izgradio svoj hotel. Ljubavnu priču je poslao tamo gdje joj je mjesto – među neprilagođene i one koji su odbačeni. Za takve mir stiže u formama o kojima se ne priča, i ostatak svijeta ih najradije šalje u ludnice. Ja sam Mila Jovovich i Mila Jovovich je Eloise u Hotelu koji nema cijenu.

Nisam ti trebao. Baš kao što tvojim stopalima ne treba ništa. Ni čarape, niti cipele. Samo je budala mogla dozvoliti budali da je razotkrije, da uništi njeno nepostojanje.  Sve ono što se nije desilo preko noći, već je rezultat neponovljive predanosti. Ali sve je bilo spremno za tu opsesiju. Imale su me u trenu crte tvog lica i elegantni pokreti, dok zaobilaziš nevidljive prepreke. Nisi imala nikakve šanse. Samo si ušetala u kadar u pravom trenutku.

(zurnal.info)