Među najgorim stvarima koje odlikuju ono što je ostalo od bivše države jeste činjenica da smo zaboravili u čemu smo bili dobri. Isto tako smo zaboravili u čemu smo bili najbolji. Zato je moguće, na primjer, da u samostalnoj Bosni i Hercegovini dođe skoro do potpunog gašenja košarkaškog kluba Bosna. Koliko je današnjoj eliti stalo do nekih zajedničkih naslijeđa i vrijednosti malo što govori toliko koliko sudbina kluba koji je nekada davno bio europski prvak u košarci.
Ne spominjem slučajno baš košarku. Vijest o smrti Dušana Dude Ivkovića me rastužila kao malo koja u zadnje vrijeme.
ČOVJEK S KLUPE
Bio je zaslužan što smo se kao klinci mogli busati u prsa da smo najbolji na svijetu. Imala je Jugoslavija puno velikih košarkaških generacija, uzimala su se odličja na svim međunarodnim takmičenjima ali generacija s kojom je Duda krenuo u devedesete je bila vjerojatno najdominantnija europska reprezentativna momčad u povijesti.
Počelo je srebrom na Olimpijadi 1988., nastavilo se zlatom na europskom prvenstvu 1989. te osvajanje svjetskog prvenstva 1990. i europskog 1991. godine. Nastavio je Ivković s uzimanjem medalja s reprezentacijom ali mene interesira ono što se dogodilo do 1991. godine.
Naredne smo se godine trebali suprotstaviti originalnom Dream teamu ali od toga nije bilo ništa tek je Hrvatska pokazala da bi se kompletna Jugoslavija malo ozbiljnije suprotstavila onom vanzemaljskom timu koji je uključivao Jordana, Magica, Pippena, Barkleija; Robinsona i druge.
Jedna od naših prednosti bio bi čovjek s klupe – Dušan Duda Ivković. Struka u košarci je oduvijek bila nešto što je bila naša prednost. Tu smo gotovo uvijek bili bolji od drugih. Ali zaboravili smo to pa je košarka svugdje izuzev u Srbiji i Sloveniji spala na niske grane. Ali i tu imamo problem.
LJEPŠE DJETINJSTVO
Kolika je kriza struke pokazuje i to što će Srbija na kormilo reprezentacije najvjerojatnije vratiti Karija Pešića. Ni tamo se više ne stvaraju vrhunski stručnjaci makar su Radonjić i Đorđević sasvim solidni treneri. Ali nije to to. Stvari su došle dotle da je negdašnji europski prvak Partizan dovodio stran stručnjake poput Trinkijerija da bi se okrenuo provjerenoj vrijednosti oličenoj u Željku Obradoviću.
Dakle, dojma sam da će i srpska reprezentativna košarka krenuti nizbrdo što se već počelo događati s obzirom da se nisu uspjeli plasirati na Olimpijadu. Ostvariti bilo kakav uspjeh sada će biti još teže s obzirom da više neće biti velike, pametne, plemenite sjene Dude Ivkovića da bdi nad srpskom košarkom. Slovence u svemu na površinu izbaci sustav koji ozbiljno radi s mladima ali dugoročno jedino struka vas može držati na površini u kontinuitetu.
Zbogom, Dudo, i hvala jer si mi učinio djetinjstvo ljepšim! Zbog tebe sam i ja pomalo bio najbolji na svijetu.
(zurnal.info)