KIJAMETSKO DOBA: Boutros Boutros-Ghali, i zabrinut i radostan

Nabasam jutros na svoj tekst iz 2015. godine. Evo o čemu sam drvio…

Sjećate li se tipa po imenu Boutros Boutros-Ghali?

Taj je kod nas svojevremeno bio prava zvijezda. Vodio je Ujedinjene nacije, jednu od najbeskorisnijih institucija u poznatom dijelu svemira, baš u vrijeme kada je ta kuća, kao, nama uvela sankcije. Taj se niz besmislenih mjera koje su Miloševiću i njegovoj kliki olakšale bogaćenje i za nekoliko godina produžile politički život, u povampirenoj Slobinoj Jugoslaviji zvanično zvao „nepravedne i ničim izazvane sankcije“.

Ni tada, kao ni sada, niko ovdje nije smatrao da se Boutros-Ghali kurca pitao oko sankcija - ili bilo čega drugog, uostalom - no čovjek je, ni kriv ni dužan, postao zaštitno lice međunarodne zajednice koja nas, eto, handri bez razloga, jer mi ne bi ni mrava zgazili. Pa je, kao takav, više puta opjevan.

Na primjer kod Ramba:

„Đe si sada, kada treba,

nesvrstani Gali Butros,

đetićima ljudska prava

da zaštitiš jutros“.

Egipćanin, čiji me topli osmijeh po pravilu sjeti na najgore doba mog života (koje se: ah, slučaju, vraže!, podudara sa njegovim mandatom na mjestu Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, od devedesetdruge, dakle, do devedesetšeste), zastupljen je i u crnogorskoj narodnoj poeziji tog vremena. Dajmo riječ narodnom pjesniku:

„Dobro jutro, Butros Gali,

mi smo ođe najebali“.

I baš kada se činilo da je Boutros Boutros otišao u legendu (nestao u sumraku no zauvijek ostao u našim pjesmama), čovjek se javio. Poslao otvoreno pismo Predsjedniku crnogorskog Parlamenta i, kako se kaže, uzburkao javnost.

Obratio se, rekoh li, Boutros Boutros-Ghali takozvanoj crnogorskoj javnosti pismom u kojem apeluje da se odloži izdavanje tvrđave Mamula kompaniji Orascom. Da vam ja to ne prepričavam svojim riječima, veli on ovako:

“Mi smo zabrinuti što nije došlo do široke nacionalne i međunarodne javne debate i razmjene mišljenja o razvoju, svrsi i višestrukom potencijalu za rehabilitaciju ove jedinstvene tvrđave... S obzirom da je tvrđava Mamula istorijski spomenik i trajno svjedočanstvo burne prošlosti ratova i sukoba na ovim prostorima, te jedinstveni objekat na svijetu, čudi nas kako je jedino rješenje zaočuvanje i korišćenje tvrđave običan poslovni aranžman i ugovor o privatizaciji i pretvaranju tvrđave u tržišno dobro, odnosno u “odmaralište sa pet zvjezdica” bez ikakvog osvrta na detalje korišćenja tvrđave i ostrva”.

What the fuck!, rekla javnost. Kakve veze Boutros Boutros ima sa Mamulom? Zar on uopšte zna gdje je Mamula? Šta ovo treba da znači? Jel’ ovo nešto protiv Rusa i Putina?

Nije? A odakle je taj Orascom? Iz Egipta?

Nikome ništa nije bilo jasno, ali nije ni bilo bitno: kome je ikad išta jasno? Opozicija opali po vladi da ova rasprodaje zemlju, da se evo i strani uglednici javljaju ne bi li Crnu Goru, ono malo što je od nje ostalo nakon što je Vlada prodala bezmalo sve osim oblaka iznad Crne Gore, zaštitili od njene vlasti.

Kad ono, međutim... Boutros Boutros, koji je u prvom pismu tražio da se Mamula ne proda Orascomu, poslao i drugo pismo. Izgleda da je neko (da li usmeno, da li pismeno), odgovorio Ghaliju, u stilu: druže Boutros, šalji drugo pismo, ono prvo razumjeli nismo.

Boutros sjeo, naoštrio pero i ovako poručio Orascomu i njegovom izvršnom direktoru Samihu Sawirisu: najbolji ste, ja vas podržavam. Gradite hotel na ostrvu!

Javili se vladajući. Rekli da su ponosni što i tako ugledna figura svjetske politike kao što je Boutros-Ghali ima simpatija za njihovu privatizacionu politiku, a da se opozicija treba sramiti, jer neprekidno radi protiv Crne Gore.

Čekaj sad, pitala se crnogorska javnost uz prvu jutarnju kafu, šta mi tu nismo dobro razumjeli, je li Boutros za ili protiv Mila? Mislim, stvarno, pitala se crnogorska javnost uz drugu jutarnju kafu, je li moguće da „Nemojte Orascomu prodati Mamulu“ zapravo znači „Orascom je Tito, samo neka grade na Mamuli, ja sam svim srcem uz njih“? Ne znam kako vama to izgleda, pitala se crnogorska javnost uz treću kafu, ali meni se čini da je ovaj Boutros ispao šupak?

Nego, šta je na kraju bilo sa hotelom na Mamuli?  Sagrađen, otvoren, o čemu možete čitati na ovom linku.  Zašto vam sve ovo pričam?

Zato da bismo se prisjetili kakva je sve bjelosvjetska bagra, međunarodni ovaj, međunarodni onaj, prolazila našim zemljama i ovdje nešto savjetovala, uređivala, brinula za demokratiju, ljudska prava, održivi razvoj i flamingose…

Ako je lideru male, nebitne zemlje koji je koliko juče nosao gajbe pive Šešelju, moguće da kupi usluge bivših “lidera Slobodnog svijeta”, nije teško zamisliti sitniš koji je potreban da bi čovjek kupio trećerazredne političare i diplomate koji djeluju u našim zemljama, u koje te šalju po kazni. To, bolan, nisu dilomate, nego oni aparati u koje ubaciš metalni euro i dobiješ limenku koka-kole.

Teško oboljele, odavno dementne ptice na grani znaju da je Putin kupio buljuke “evropskih zvaničnika”: od lidera populističkih stranaka, preko opinionmejkera i selebritija, do predsjednika i premijera država, sve izreda “civilizovanih” i “demokratskih”.  

Tako, dakle, završava liberalna demokratija i njena posvećenost borbi protiv korupcije: tako što evroazijski diktator za keš kupuje njenu političku elitu. Čiji najniži ešaloni, oni koje Putinov keš nije mogao zapasti, pa šibicare kod nas, ovdje sprovode “antikorupcijske inicijative”. Tako, dakle, na sveopštem sniženju, kao bofl roba na prigradskoj pijaci, završava globalizacija, terminalna faza kolonijalizma.

Naravoučenije? Nema ga. Niko nikada ništa nije naučio: ni na tuđim, kamoli na svojim greškama.

(zurnal.info)