Naša politika nužno stvara sistem protiv života: onaj u kojem ćete zbog sistemskog javašluka život izgubiti

Kafedžije u BiH se bune jer su im opet zatvorili radnje. Bunili su se i u Crnoj Gori: tvrdili su da se zaraza ne širi u kafanama. Širi. Kao što se širi i u bogomoljama, vrtićima i bolnicama, pa i u porodičnim domovima: na svakom mjestu gdje čovjek nije sam.

Koja komisija može uljepšati građevine-spomenike vremena u kojem ljudi bez posla, oni što do sljedećeg rata zapravo nikome ne trebaju, po poljima jure ljude koji takođe nikome ne trebaju, ni tamo odakle su ni tamo kamo su pošli, a onda snimaju kako ih nasmrt tuku, jer vjeruju da je krvoproliće lijepo i vrijedno da bude sačuvano od zaborava?

Zato kažem: migranti su otjelovljeni višak ovog svijeta. Nisu tržište za oružje koje ih nije ubilo. Nisu ni jeftina radna snaga nužna da bi to oružje bilo izrađeno. Nisu čak ni nužna žrtva tog oružja. I prvih i drugih i trećih, i kupaca i radnika i raznijetih i bez njih ima dovoljno.

Mislim da smo odavno prošli tačku do koje je imalo smisla analizirati sadržaj izjava poput Bakirove o „dobrim i lošim narodima“ i njihovim rukovodstvima, a zapravo o Srbima; ili one Dodikove o „fukari od Srbina“, „udatoj za Bošnjaka“, ili one o „konvertitstvu“ Izetbegovića – a zapravo Bošnjaka...

Jeste li muškarac? Jeste li nekad sebe zamišljali u zatvoru? Je li vam prošlo kroz glavu da bi najgore što bi vam se tamo moglo dogoditi bilo – da vas siluju? Nije li muško seksualno nasilje nad vama ono čega biste se u zatvoru najviše plašili? Zašto onda mislite da biti silovana nije najgore što se može desiti djevojčici u školi glume?

U ovoj situaciji, država = vakcina. Nema vakcine – nema države. U ovoj situaciji, brzina nabavke vakcine je ultimativna mjera patriotizma. Nema vakcine – nema patriotizma.

Kada je Lavrovu poklonio ukradenu ukrajinsku ikonu, Dodo nije učinio ništa što inače ne radi; on takoreći svakodnevno onima koji imaju puno poklanja ono što nije njegovo - da imaju još više. To se zove politika.

Milanović se oglasi i eto braniča Bosne, da pred njenom čašću oforme živi zid. Kad već nisu ustali protiv sistemske, višedecenijske pljačke Bosne – u kojoj, ustalom, i sami učestvuju. Milanovićeve i izjave Vučićevih dvorskih budala, napokon, znače da će se danima, možda i nedjeljama, u Bosni pričati o njima, a ne o lopovluku