Macronova strategija za Zapadni Balkan: Čistilište za rajske livade Zapada

Nemojte mi samo reći da to ne može.

Kad hoće, itekako može. Godine 1918. je, shodno tadašnjim geopolitičkim projekcijama Zapada, prevashodno Francuske, ugašen ne entitet, nego država Crna Gora. Svrgnuta je njena dinastija, razvaljeni parlament i ustav, izbrisan svaki subjektivitet te međunarodno priznate države, nakon čega je dozvoljeno Srbiji da je anektira. Onda su se, prije koju godinu, Francuzi javno ispričali živim potomcima dinastije Petrović Njegoš i Crnoj Gori. I najveći, najčojskiji, najbrkatiji junak (u duši - u stvarnosti smo uglavnom fukara) morao je tom prilikom pustiti suzu: velika se Francuska izvinila za nepravdu koju je Crnogorcima nanijela.

Može se, dakle, pomesti Dodik. Može se, dakle, uspostaviti funkcionalna Bosna i Hercegovina, napredna država kojom će, umjesto u Dejtonski ustav ugrađenog nacionalizma ponovo vladati razum i tolerancija. Može se, velim: samo da se hoće.

MALA ANTANTA

Poslije Prvog svjetskog rata, Francuska i ostale pobjednice htjele su Malu Antantu na Balkanu: pa su napravili Jugoslaviju Karađorđevića. Druga je priča što je to bila najgora država koju može napraviti bilo čovjek, bilo životinja.

Danas EU i SAD žele novi savez na Balkanu. Najveći entuzijazam za taj savez pokazuje predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić. Vrlo entuzijastičan je i premijer Albanije Edi Rama. Logično. Za njih dvojicu, ta nova država/savez realizacija je projekta Velike Srbije, odnosno Velike Albanije: u formu države/saveza biće umrežene sve teritorije na koje pretenduju i velikosrpski i velikoalbanski nacionalizam. U toj državi/savezu doista bi važilo: svi Srbi/svi Albanci u jednoj državi. 

Makedonski premijer je odmah utrčao u kolo: no, kao što će Zaev i Makedonci tek naučiti – zbog poslušnosti i servilnosti neće dobiti bolji tretman od velikih sila. Gdje je meko, tu se pritiska.

Crna Gora, BiH i Kosovo u taj savez ne bi, ali će u njega, ne sekirajte se, biti natjerani. Premijer Zvizdić je već najavljen kao učesnik na sljedećem sastanku na kojem će biti nastavljeno sa realizacijom genijalne ideje o državi/savezu država koja je ujedno i Velika Srbija i Prirodna Albanija: 2 u 1, šta da vam kažem.  

Francuska ambasada u Skoplju je u aprilu ove godine objavila „Makronovu strategiju za Zapadni Balkan“. U kojoj se kaže kako će Francuska, preko svojih agencija, „podržati regionalnu integraciju zemalja Zapadnog Balkana kako bi pomogli njihov razvoj i stabilizaciju”.

Ideji se ne protivi Njemačka.

Koliko juče i američki izaslanik za Balkan, Matthew Palmer, javno je podržao ideju. Konsenzus velikih o tome šta će nam sada uraditi je, dakle, postignut.

Ono što su naumili napraviti je, u biti, Jugoslavija u koju, umjesto Slovenije i Hrvatske, ulazi Albanija. Zapravo, pravilnije bi bilo reći kako će to, umjesto Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca biti – Kraljevina Srba i Albanaca. Neće to, dakako, i formalno biti kraljevina. Ali neće biti ni demokratija – naprotiv, biće tu gomila autoritarnih lidera, od kojih će svaki, u praksi, biti kralj na teritoriji koju bude kontrolisao.

Neće, dakako, ta država/savez odmah biti proglašena… Počeće sa slobodnom trgovinom i protokom ljudi, kao što je i EU počela sa ugljem i čelikom. Završiće sa zajedničkim parlamentom i kontrolom granica.

GRANICE SU ODREĐENE

U Crnoj Gori mediji, po inerciji, drve po starom, kao da se ništa nije desilo: “Bez obzira na Macrona, Crna Gora nastavlja svoj evropski put”. Problem nije tek Macron, nego je znatno širi od njega (seže sve do Amerike i Rusije), a na putu kojim Crna Gora navodno nastavlja je, da prostite, rampa i električna ograda od bodljikave žice. 

Budućnost ovog regiona je određena, kao i njegove granice. Region na zapadu graniči sa Hrvatskom: hrvatski desničari, čestitam – više, doista, niste region. On, region, je zapravo teritorija iz koje će strane banke i “investitori” isisavati novac. Na toj teritoriji u viziji planera budućnosti ne žive građani, nego stanovništvo. To stanovništvo će moći u Evropu kao jeftina radna snaga.  Ta je teritorija, postavljena ispred Šengena, tampon zona – koja ovoga puta ne štiti od ratne prijetnje, nego od migracija.   

Stanovništvo teritorije raseljavaće se u Evropu, gdje god ima bauštele i suđa da se pere, a teritoriju će naseljavati – migranti. 

Kraljevina Srba i Albanaca će, između ostalog, biti i džinovski migrantski logor, svojevrsno Čistilište, mjesto gdje će se vršiti selekcija ko može a ko ne može na rajske livade zapada.

Ako ste na Žurnalu čitali tekst Avde Avdića, to vam je jasno. Srbija i Hrvatska, koristeći činjenicu da države BiH toliko nema, da ne može kontrolisati ni vlastite granice, u Bosnu upumpavaju ilegalne migrante.  Iz Srbije ih je, kako kaže i naslov Avdićevog teksta, u samo dva mjeseca u BiH usmjereno 7 000. Hrvatska je, pak, policija u BiH ilegalno uvela 9 000 migranata koji su toj zemlji, prethodno, poslati iz Slovenije.

To, naravno, vodi dodatnoj destabilizaciji Bosne i Hercegovine. 

Vrijeme i šanse koje su Bosna i Hercegovina i Makedonija protraćile na pljačku društvene svojine na terenu i restauraciju takozvanih vrijednosti vjere i nacije na ideološkom polju, a Crna Gora samo na pljačku, neće biti vraćeno.  

Ali… Ništa se ne brinite. Najbolje tek slijedi. Evropska budućnost regiona samo što nije počela. 

(zurnal.info)