CIVILIZACIJSKI TEST: Koliko islam ima Zlatnih kopački, Oscara i MTV nagrada?

Richard Dawkins, militantni biolog-ateista, na twiteru napisao kako svi muslimani na svijetu imaju manje Nobelovih nagrada od Trinity koledža u Cambridgeu. Jedni ga napadaju za rasizam, drugi ga brane, pa ističu kako on ništa bolje nije govorio ni o hrišćanstvu…

Prvo – jebeš sve, a naročito „naučne“ argumente, koji se objavljuju na twiteru. Drugo – da se ne pravimo ludi, Dawkins jeste želio reći kako je islam inferioran.

CIVILIZACIJOM PO CIVILIZACIJI

To je mnogo puta odigrana igra: kada mjerilima svoje civilizacije procjenjuješ drugu civilizaciju, ona po pravilu ispadne inferiorna. Mogao je Dawkins nastaviti, recimo tezom o sportskoj „inferiornosti“ islama, pa dodati: koliko je islam dao Zlatnih kopački? A koliko NBA MVP-a? Koliko šahovskih prvaka svijeta? Koliko Grand slam titula ima islam? A kad sta zadnji put čuli da je pripadnik islama pobijedio na Sinjskoj alki?
Pa onda prebrojati: koliko MTV nagrada za najbolji band ima islam, a koliko Grammy-ja? Koliko Oscara? Koliko je muslimana pobijedilo na X-factoru? A na tv-takmičenjima za najboljeg kuvara?

A lijepo Benjamin kaže da ne postoji nijedan dokument civilizacije koji u isto vrijeme nije i dokument barbarstva. Stoga listu koju je započeo Dawkins treba nastaviti, pa primijetiti kako čitav islam u čitavoj svojoj istoriji ima manje gasnih komora i konc-logora nego Njemačka, sa sve nobelovcima.

Dalje: čitav islam ima manje opljačkanog blaga iz kolonija od Velike Britanije. A koliko stotina miliona Indijanaca je pobio islam prilikom kolonizacije obje Amerike? Da ne govorimo o tome da je čitav islam bacio manje atomskih bombi na naseljena mjesta od samo jednog američkog aviona... (Uzgred, prva detonacija atomske bombe u Novom Meksiku  imala je kodno ime – „Trinity“).

Što nas vraća na Nobela...

Jeste čuli za inicijativu da se Baracku Obami oduzme Nobelova nagrada za mir? Eno teksta na Peščaniku… Pa da se njegova nagrada dodijeli Edwardu Snowdenu? Šta mislite o tome? Naravno, znate da oni već znaju šta mislite, zahvaljujući  sistemu nadzora svega što govori u slušalicu i kuca po tastaturi, koji je razvijen upravo pod vladavinom dobitnika Nobela za mir?

Nobelovac je dočekan kao spasilac demokratije i slobodnog čovječanstva, a upravo zahvaljujući Snowdenu, biće ispraćen kao najveći voajer u povijesti.

Jastrebovi sa američke desnice su po otvaranju afere Snowden pohrlili na Fox i tamo, u biti, saopštili sljedeće: da smo znali da je ovoliki obim svakovrsnog praćenja neprijatelja Amerike, kojih samo na ovoj planeti ima nekoliko milijardi,ne bismo Obamu ni napadali – dugujemo mu izvinjenje . Jedan od njih, ne mogu se sjetiti ko, jer neki ljudi ne razlikuju Kineze, a ja, eto, ne razlikujem neoliberale, stvar je efektno sažeo: Obamin drugi mandat  treba posmatrati kao četvrti Bushov mandat.

Oni koji su zgroženi danas, a nisu bili onda kada je Obamu gađalo Nobelom, neka se ne zgražavaju. Jer Obama je još u svom govoru na prijemu nagrade praktično najavio ono što će Snowden otkriti.  

MORAL, PRAVDA I RAT

Sjetimo se ćutnje na odluku da se Obami dodijeli Nobelova nagrada za mir. Da komedija bude raskošnija, Obama nije prvi, nego već četvrti američki predsjednik koji je dobio tu nagradu. U trenutku kada je postao nobelovac, Obama je vodio dva rata. U jedan od njih upravo je bio poslao još 30 000 vojnika.

On je predsjednik zemlje koja je, kako je svojevremeno pisao San Francisco Chronicle, bila (i do danas ostala) najveći prodavac oružja na planeti. Chronicle je konstatovao kako  68 posto oružja koje se proda u svijetu, proda Amerika. Pa je li bilo sumnje da je Nobel, kako se kaže, otišao u prave ruke?     

U svom govoru povodom prijema nagrade, Obama je branio američko pravo na rat. Govorio je o „pravednom ratu“ i „moralnoj opravdanosti rata“. Saopštio je da „Moramo početi od priznanja teške činjenice da se nećemo riješiti nasilnih konflikata za vrijeme našeg života. Biće trenutaka kada će nacije – same ili udružene – shvatiti da je upotreba sile ne samo nužna, nego i moralno opravdana“.

Dodao je: „Ne pravimo grešku: Zlo postoji na svijetu“. I objasnio da je dužnost Amerike da ratuje protiv Zla. Šta je i ko je Zlo, frazom „Axis Of Evil“ definisao je već njegov prethodnik.

Znamo kako to ide: Dobro smo uvijek mi, a Zlo su naši protivnici. Manihejska logika zbog koje su ljudi širom svijeta mrzili i ismijavali Busha, sa Obamom je odjednom postala logika „nade“ i obećanja „mira“. Doista: u tezi da na svijetu postoji Zlo a naša je dužnost ratovati sa njim sve, ali sve obećava mir.

Potom je Obama istakao da mir u svijetu u proteklih 60 godina nije očuvala samo pametna politika, nego i snaga američkog oružja: „SAD su pomogle održanje globalne sigurnosti krvlju naših građana i snagom našeg oružja.... Zato da, instrumenti rata imaju ulogu u održanju mira“.

Nadzor svega i svakoga koji je otkrio Snowden je upravo to: “instrument rata koji ima ulogu u održanju mira”. Obama je svijet pretvorio u mjesto bez tajni i privatnosti, mjesto u kojem će svaki pokret vaše ruke i svaki vaš uzdah biti zabilježen i analitički procijenjen, a svaka vaša misao anticipirana.

Jer ko zna, možda ste baš vi prijetnja miru, a da to i ne znate? U Crnoj Gori postoji izreka: još ne znate što učinjeste, dok ne čujete dobroga guslara. Njena američka verzija trebala bi da glasi: još ne znate jeste li terorista, dok ne čujete Obamina analitičara.

Po prijemu vijesti o Obaminom Nobelu za mir, postao sam svjestan goleme istorijske nepravde. Zašto Nobelova nagrada za mir nije dodijeljena Svetozaru Maroviću, koji je mnogo prije Obame, tokom crnogorskog napada na Dubrovnik,  u “Pobjedi” lansirao slogan „Rat za mir“? Marković je radio isto što i Obama – ratovao, i govorio isto što i Obama – da ratuje za mir. Pa zašto onda jednome slava i novac, a drugome prezir i krivnja?

Sada pak mislim da bi svim našim nacionalnim liderima iz vremena raspada Jugoslavije trebalo, retroaktivno a ponekome i  posthumno,  dodijeliti Nobelovu nagradu – ali ne za mir, nego za ekonomiju. Jer će način na koji su ratovi u koje su oni uveli zemlju doprinijeli transformaciji naše prevaziđene i nefunkcionalne socijalističke privrede u savremena i efikasna slobodna tržišta, ne treba sumnjati, biti proučavan na univerzitetima širom svijeta.

PSI LAJU, A KARAVANI S ORUŽJEM PROLAZE

Obama je na prijemu nagrade ovako završio svoj govor: „Negdje danas, ovdje i sada, vojnik vidi da je oružjem nadjačan ali čvrsto stoji u odbranu mira. Negdje danas, u ovom svijetu, mladu protestantkinju očekuje brutalnost njene vlade, ali ona ima hrabrosti da maršira dalje. Negdje danas, majka se suočava sa siromaštvom ali ipak podučava svoje dijete, koje vjeruje da surovi svijet ipak ima mjesta za njegove snove. Živimo po njihovom primjeru... Možemo prihvatiti da će represija uvijek biti uz nas, a ipak stremiti pravdi... Možemo razumjeti da će biti rat, a ipak stremiti miru. Mi to možemo – jer to je priča o ljudskom progresu: to je nada čitavog svijeta: i u ovom trenutku izazova, to mora biti naš posao ovdje na Zemlji“.

Eto, baš tako… Negdje danas, mladi ljevičar zna da kontrolišu njegove mailove, ali ipak čvrsto stoji u odbrani ideala društvene jednakosti. Negdje danas, mladi Arap je, bez optužnice i suđenja, u nekom tajnom američkom zatvoru, ali on ima hrabrosti da se nada i dalje. Negdje danas, čovjek koji je razotkrio tajne američkih službi kontrole populacije, na aerodromu čeka na vizu, ili je zatočen u londonskoj ambasadi neke južnoameričlke zemlje, pa ipak ima mjesta za njegove snove da istina nešto znači. Živimo po njihovom primjeru…

Možemo prihvatiti da će represija i nadzor sutra biti još gori nego danas, a ipak stremiti pravdi… I u ovom trenutku izazova, to mora biti naš posao ovdje na zemlji.

Obama je to zaista lijepo formulisao. Ako mu stvarno oduzmu Nobelovu za mir, da mu daju jednu za književnost?

(zurnal.info)