U današnjoj Crnoj Gori fraze “evroatlantske integracije” i “evropski standardi” izgovaraju se često koliko se, kažu, u nekadašnjoj Crnoj Gori, pominjalo “čojstvo” i “junaštvo”.
Ja pak držim kako na mjestu čojstva i junaštva u savremenoj Crnoj Gori stoje ove dvije riječi: mito i korupcija. Prisjetimo se: Marko Miljanov je čojstvo definisao kao braniti druge od sebe a junaštvo kao braniti sebe od drugih. Mito je naše čojstvo a korupcija naše junaštvo. Jer je mito – davati drugima od sebe, a korupcija – davati sebi od drugih.
KORUPCIJA PO EVROPSKIM STANDARDIMA
Iz dana u dan, još, slušamo priču o tome kako će evroatlantske integracije dovesti do toga da korupcija u Crnoj Gori bude istrijebljena. Kada na platformi standardi pa status uđemo u EU, dakle, imaćemo korupciju koja će odgovarati evropskim standardima.
Ovdje valja reći ono što je duhoviti autor odgovorio na Miljkovićev znameniti stih “Poeziju će svi pisati”: toga se i plašim.
EU je 2013. zbog korupcije u vlastitim institucijama izgubila 120 milijardi eura. Ili, kako su to formulisali u Evropskoj komisiji: “Dimenzije korupcije u EU oduzimaju dah”. O tome možete čitati na adresi http://www.bbc.com/news/world-europe-26014387. Dakle, za jednu godinu evropski su političari pokrali jedan godišnji budžet EU.
Šta hoću reći? Prvo, kada iz EU šalju poslanice o korupciji, treba obratiti pažnju. To je kao da ti Messi govori o driblingu ili Sasha Grey o analnom seksu: vrijedi čuti riječ eksperta.
Drugo, Crna Gora dugoročno ne može sebi priuštiti evropski nivo korupcije. Resursi ove zemlje su vrlo ograničeni. Nivo korupcije u Crnoj Gori, želi li ova država opstati, moraće biti značajno niži nego u EU.
Tim prije što je Evropski Home Affairs komesar Cecilia Malmstroem izjavila kako je pokradeni iznos novca u EU zapravo “vjerovatno znatno veći”.
Zbog toga bi trebalo razmisliti o tome da, umjesto evropskih, usvojimo kineske standarde u borbi protiv korupcije. Ne kažem da je dobra ideja, ali treba biti open minded - nemojmo biti ideološki zaslijepljeni.
NABACIO SI FENSI PERJE
Kineski kapitalizam funkcioniše bolje od zapadnog (Kina je, ako niste čuli, i zvanično prva ekonomija svijeta), a čini se i kako je njihov način suzbijanja korupcije daleko efikasniji od evropskog.
Dakle, one koji su uhvaćeni u krađi ne tjerati (evropski standard) da se pate u svojim vilama kao Berlusconi i Sarkozy, nego ih strijeljati (kineski standard).
Budući da su Kinezi svoj državni kapitalizam izgradili ugledajući se na Titovu Jugoslaviju, mogli bismo sada nešto i mi naučiti od njih.
Ako ne može kineski (znam, “Nikolaidis opet pretjeruje”), ako već mora biti zapadni standard, može li onda, barem, da to bude američki način borbe protiv korupcije? Doduše, ne savremeni, nego klasični. Jer, ako je nešto radilo na Divljem zapadu, zašto ne bi radilo i na Divljem istoku?
Da lopove, dakle, nadležne službe umaču u katran i perje.
Šta, ne bi bilo cool vidjeti čovjeka u katranu i perju kako izlazi iz službenog mercedesa i ulazi u zgradu Vlade ili Skupštine? Ne bi bilo cool da se tranzicioni pobjednici, kada sretnu jedan drugog, pozdravljaju riječima: “Vidim, nabacio si neko fensi perje”.
Napokon, to bi bilo dobro i za njih. Jer ne bi morali bacati pare na skupa odijela, kola i druge statusne simbole.
Svi bi, čim ih vide, znali da su uspješni.
(zurnal.info)