Ko je kriv za femicid: Da li smo mogli spasiti živote najmanje 60 žena, žrtava nasilja?

Svaki put kada u javnost ispliva slučaj nasilja u porodici, domaće institucije obećavaju adekvatniji odgovor, poštravanje mjera i bolju zaštitu žrtava. U praksi, malo šta od toga zaista bude ostvareno na terenu. Primjer za to je i odgađanje donošenja zakonskih odredbi koje bi femicid okarakterisale kao posebno krivično djelo. 

 

Nakon ubistva Nizame Hećimović javnost su, po ko zna koji put, preplavile izjave političara o izmjenama zakona, uvođenju femicida kao posebnog krivičnog djela. Ali pokretanje inicijativa uopšte nije potrebno, upozoravaju oni koji na tome istinski rade godinama, jer gotovi prijedlozi već postoje.

 

Centar ženskih prava Zenica, organizacija koja radi sa velikim brojem žrtava nasilja, poručuje da su rješenja predložena, ali „na stolu ili u ladici“ Federalnog ministarstva pravde stoje još od aprila prošle godine:

 

-  Federalnom ministarstvu pravde predat je gotov i razrađen prijedlog, čijim se članom 166 predlaže uvođenje femicida. Inicijativa stoji na stolu ili u ladici od 18. aprila 2022., gotovi prijedlozi sa ponuđenim rješenjima koji su zajedno s nama radili eksperti, praktičari koji primjenjuju zakon. 

 

 

Skoro 27 godina ovaj centar pruža besplatnu pravnu i psihološku podršku ženama žrtvama nasilja. Direktorica Centra Meliha Sendić za Žurnal kaže da su rješenja koja su ponudili argumentovana i nastala nakon višegodišnjeg rada sa ženama, praćenja pravosuđa i rada institucija:

 

- Mi tačno znamo koji su propusti u sistemu i zašto institucije ne mogu reagovati na pravi način. Problem je u zakonima koji nisu harmonizirani i koji ne komuniciraju. Nisu harmonizirani ni sa Istanbulskom konvencijom. Institucije imaju nekoordinisan odgovor, ne komuniciraju jedna s drugom. 

 

Kako na terenu izgledaju problemi o kojima govori Meliha Sendić i izostanak komunikacije među institucijama? Ubistvo Nizame Hećimović vrlo precizno svjedoči o tome: dok MUP TK prebacuje odgovornost na sud jer nije izrekao zaštitne mjere, sud tvrdi da MUP nije dostavio dovoljno kvalitetne dokaze  da se izreknu mjere zabrane ili pritvora. I jedna i druga tvrdnja, bez obzira koja bila utemeljenija, svjedoče o teškim propustima i nestručnosti unutar ovih institucija. 

 

Meliha Sendić upozorava da je ljudski faktor, osim zakona, u ovakvim slučajevima izuzetno bitan. Osim što policija mora dokumentovati prijavu sa dokazima, sud pravilno cijeniti dokaze, mora se poboljšati i komunikacija sa centrima za socijalni rad:

 

- Centar za socijalni rad vrlo malo komunicira i nema razmjenu informacija sa sudom. Ne dolaze na ročišta gdje trebaju i gdje su maloljetna djeca, dijelom i zbog toga što nemaju osoblja, nemaju kapaciteta. Također, ta nesenzibiliziranost u institucijama, to mirno posmatranje nasilja nad ženama jer će se ona „njemu vratiti svakako“… tu negdje institucije odustaju od daljeg dokazivanja bilo kojeg slučaja – upozorava naša sagovornica. 

 

Ona također navodi da se o jednom segmentu odgovornosti skoro i ne govori, a vrlo je važan – zdravstvenim ustanovama koje po pravilu ne prijavljuju kada postoji sumnja na nasilje nad ženom. 

 

- Pa kažu - pala. Kroz naše iskustvo i ogroman broj žena sa kojima radimo, nisam čula da je ljekar uopšte pitao je li doživjela nasilje, nego konstatuje u nalazu da su vidljive povrede na desnoj ruci, na nozi… „po njenim navodima pala“, i to tako ostane. To se mora prijaviti pa neka se dalje postupa po dužnosti. Zdravstvo često izuzimamo iz ovog lanca odgovornosti ali upozoravam da i tu imamo problem. 

 

PROTESTI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMADoviđenja do naredne žrtve

 

O potrebi uvođenja femicida kao krivičnog djela govori se odavno. Ali federalni ministar Vedran Škobić u intervjuu za Fenu tvrdi da femicid kao pravni institut u krivičnom zakonu ne bi riješio probleme:

 

- Zakonsko rješenje koje imamo i kojem težimo kroz Istanbulsku konvenciju već postoji na neki način u krivičnom zakonodavstvu, i to kroz dva članka – 1.6.6. krivično djelo ubistva iz mržnje i 2.2.2. ubistvo člana porodice kao posljedica nasilja u porodici. Opis djela, radnja i sankcija bili bi apsolutno jednaki kao i u djelu femicida. 

Fokus treba biti na Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, smatra. 

 

 

Pisali smo ranije da je od 2015. do 2021. ubijeno 56 žena od strane bivših ili sadašnjih partnera ali nijedno od tih ubistava nije okarakterisano kao femicid. Podaci za 2022. nisu jednoobrazni, pa se u različitim analizama spominju brojke od 8 do čak 11 slučajeva femicida u BiH u prošloj godini. 

 

Prošle godine Edinu Odobašić iz Bihaća usmrtio je suprug Enes, nakon čega je izvršio samoubistvo. Samo mjesec nakon toga, novi slučaj femicida – Miralemu Mehmedović iz Tuzle ubio je njen suprug Salko, i on je izvršio suicid. 

 

Malo prije ubistva Nizame Hećimović pretučena je radnica hotela u Jablanici a vlasnik je pušten na slobodu ubrzo nakon saslušanja. U sudskoj praksi, od 2017. do 2021. u Bosni i Hercegovini procesuirano je 36 slučajeva nasilja u porodici, a u 100 posto slučajeva izrečene su osuđujuće presude. Najviša izrečena kazna za femicid u Bosni i Hercegovini za period istraživanja (2017-2021) je 30 godina, a najkraća jedna godina za pokušaj femicida. Na kaznu zatvora osuđen je 31 počinilac, a tri počinioca su osuđena na kaznu dugotrajnog zatvora.

 

Analizu je izradio AIRE centar u saradnji s entitetskim vrhovnim sudovima i Apelacionim sudom Distrikta Brčko.

 

Svaka peta odrasla žena, tokom svog života, bar jednom bude žrtva fizičkog nasilja, dok svaka deseta žena bude žrtva seksualnog nasilja.

UBISTVA U GRADAČCUŽrtve znaju da ih sistem neće zaštititi

 

Ovakvi slučajevi često motivišu žrtve da nasilje prijave i traže pomoć od različitih udruženja ili linija za pomoć ali im istovremeno intenziviraju strah od prijave policiji:

 

- Posljednji slučajevi doveli su do povećanog broja prijava i traženja pomoći žena. U roku od tri dana imali smo 50-ak prijava. Sada zovu iz straha, sve je podiglo tenzije na viši nivo a one koji bi i prijavile policiji ne smiju: svaka misli da će je njen partner ubiti. Sad se ne vjeruje ni ono što se malo vjerovalo institucijama, bez obzira je li to policija, sud ili centar za socijalni rad. Ovo što se dogodilo u slučaju iz Gradačca nije nerad, ovo je odnos, odnos institucija prema ženama koje im se obraćaju – kaže Meliha Sendić iz Centra za ženska prava. 

 

(zurnal.info)