Wendtova doktrina: Da li ste čuli da smo svi mi, zapravo, kvantne funkcije?

Nova godina je tek počela, a ja sam već nešto važno naučio: da mogu bačit’ sve kompjutere, pametne telefone, podove i padove. Jer su majstori uspjeli da stvore kvantne kompjutere. Što će, kako sam čuo, biti istinski game changer.

Gdje sam to čuo? Rekao čovjek koji se zove Alexander Wendt, u svom preglednom (što znači da sam i ja mogao shvatiti, što znači da je to for dummies) predavanju o kvantnom umu i društvenim naukama.

Evo da vidite zašto već sada treba da počnete da štedite za kvantne mobilne koje će vam iskati djeca:

Ko je Alexander Wendt? Nije fizičar, iako priča o fizici. Nego je, veli Wikipedia, vodeći stručnjak u oblasti međunarodnih odnosa u zadnjih 20 godina. On konstruktivističku teoriju primjenjuje na međunarodne odnose.

Šta kažu konstruktivisti? Kažu da su međunarodni odnosi istorijska i društvena konstrukcija, a ne posljedica djelovanja ljudske prirode, pa ni prirode svjetske politike, ma šta to bilo.

Wendt misli kako svijet dominantno oblikuje ne nešto materijalno - nego ideje, koje, kada ih ljudi dijele, postaju snaga koja oblikuje međuljudske, pa i međunarodne odnose. Toga sa idejama se, ruku na srce, sjetio još Platon.

Wendt, kao što ste vidjeli ako ste pogledali gore linkovano predavanje, misli da je svako od nas zbir hodajućih kvantnih funkcija. Naš um, svijest – sve su to kvantne funkcije. OK: budući da su uspjeli stvoriti kvantnu vještačku inteligenciju, zaključili su i da je naša inteligencija kvantna.

Wendt nedostatnom smatra pretpostavku da je realnost sačinjena od materijalnih objekata čije je djelovanje determinisano i čije postojanje može biti dokazano nezavisno od subjekta koji ih proučava. Materijalizam, drži Wendt, ne zna što bi sa činjenicom da ljudi imaju svijest.

Misli, još, kako na pitanja: šta je svijest i zašto ljudi donose iracionalne, nepredvidive odluke, pa su sve analize procjene rizika, sve berzanske i analize međunarodnih odnosa tako nepouzdane, može odgovoriti jedino ako prihvatimo hipotezu da ono što važi na subatomskom, važi i na makro nivou.    
Lako je prepustiti se zlobi, pa zaključiti: ako je to što govori Wendt najuticajnija teorija međunarodnih odnosa u zadnje dvije decenije, mnogo toga o govnima u kojima živimo postaje jasno.

Važno je sljedeće: oni koji donose odluke i oni koji ih savjetuju, dakle moćni i njihove armije analitičara, ako ne primjenjuju, a ono u obzir uzimaju Wendtovu doktrinu.

***

Elem... razmišljam ja tako o think tankovima koji teoriju kvantnog uma projektuju na međunarodne odnose, kad mi ispadne mobilni i slomi se ekran.

Odem kod majstora: 20 eura zamjena ekrana, ali ne garantuje da će to raditi kao prije. Uostalom, to prave da kad ti se pokvari kupiš novi, kaže mi čovjek koji živi od popravke onoga što je napravljeno da se ne popravlja.

Sjednem u kola, idem kući. Vozim kroz grad: kuda god krenem, nova zgrada. Divlja gradnja cvjeta, jer je vlada najavila da će od marta početi legalizacija nelegalno dignutih objekata, pa ljudi žure da izgrade još koju hiljadu kvadrata do tada. Rupe na putu niko ne krpi, jer su lokalne vlasti zaključile da je to zaludan posao: ljudi za njih glasaju i ako ne krpe rupe, ne odvoze smeće, iako nema struje i vode, pa zašto bi se trudili. Iz istog razloga policija ne sklanja nepropisno parkirana vozila. Ispred pijace stoje prodavci švercovanih cigara. Gradom bauljaju radnici na crno, bulevarom tabanaju sa motornim šegama na ramenu.

Stignem kući, upalim kompjuter. Zapravo, pokušam da upalim. Iscurila baterija. Kad sam kompjuter kupio, baterija je držala 3 sata. Danas, pola godine kasnije, ne može ni pola sata.

Uštekam stvar u struju i pregledam portale. Vodi se žučna polemika o Njegošu. Bošnjačka stranka ne želi da dan Njegoševog rođenja bude državni praznik. Poneki pametan čovjek i mnoštvo debila saopštava svoj stav o Gorskom vijencu. Razvijaju se i bočne polemike: je li Njegoš bio Srbin ili Crnogorac, jesu li Crnogorci Srbi ili Crnogorci. Niko ne pominje to da smo svi mi, zapravo, kvantne funkcije.  
 

***

„U svom djelu Principia Mathematica, Bertrand Rasel i Alfred Vajthed pokušali su da postave strogi temelj matematike koristeći formalnu logiku kao osnovu. Počeli su od onog što su smatrali aksiomima, i njih su koristili za izvođenje sve složenijih teorema. Do 362. strane ustanovili su dovoljno toga da dokažu da je 1+1=2“ – „Dijeljenje nulom“, Ted Chiang.

(zurnal.info)