SRĐAN BLAGOVČANIN NAKON IZBORA: Dodik neće ići u eskalaciju, odgovara mu status quo

Pojedini analitičari govore kako su birači ovaj put kaznili stranke na vlasti zbog loše reakcije na globalnu krizu i sve gori standard, mada imamo SNSD i HDZ BiH koji su čak izašli jači iz ovih izbora. Šta su stvarni uzroci ovakvih izbornih rezultata?

Rekao bih da su klijentelistički temelji na kojim počiva vlast SNSD i HDZ puno čvršći u odnosu na one koje je uspostavila Trojka. Hoću da kažem kako je, recimo, SNSD u potpunosti stavio pod kontrolu sve institucionalne aspekte funkcionisanja i sve resurse u RS, uključujući i ogromne dijelove tzv. opozicije. Na sličan način i HDZ ima kontrolu nad svim resursima na svom dijelu teritorije. Istovremeno uz klijentelističku prirodu na kojoj se temelji njihova vlast, ove dvije stranke su praktično vlasnici etno nacionalnih narativa o borbi za zaštitu nadležnosti RS i jednakopravnosti Hrvata putem kojih pospremaju priču o političkoj odgovornosti, korupciji daleko od vidokruga birača. Dok je sa druge strane Trojka postala žrtva visokih očekivanja vlasititog biračkog tijela koja ni izbliza nije zadovoljila, naprotiv u dobrom dijelu je model vladavine potpuno utemeljila u onom koji je SDA prije nje baštinio. Jedini, rekao bih, paradoks je da je SDP ostao neokrznut brojnim aferama i da je praktično ponovio ili čak poboljšao rezultat. Rekao bih da je to učinio nauštrb drugih članica Trojke, ali pitanje je koliko će to kapitalizoavati eventualnim ulaskom u vlast.

Opozicija u Republici Srpskoj smatra kako izbori nisu bili demokratski jer nisu imali pristup medijima. Da li je to jedini razlog ovakvih rezultata u RS? 

Pristup medijima svakako je bitan, ali nikako jedini razlog zašto je neravnopravna borba opozicije u RS na izborima. Režim u RS je uspio ostvariti potpunu kontrolu nad svim aspektima društveno-ekonomskog života u RS. Potpuno kontrolišu sve institucije i procese. Ovdje je ključna kontrola nad javnim sektorom, to je osnovna baza moblizacije tzv. sigurnih glasova. Kao što sam već rekao režim je uspio ostvariti i značajnu kontrolu nad većim dijelom opozicije u RS, kao i svojim satelitskim vazalnim koalicionim partijama. New York Times je pisao da su čak i savjetnici bliski Trumpu, odnosno kampanji Republikanske stranke, bili u RS u periodu predizborne kampanje i pomagali SNSD-u.

Stranke opozicije u RS pred izbore su najavljivale jedinstven nastup, ali u praksi je izgledalo da tu nema ništa zajedničko. Da li su u pitanju bile stvarne razlike ili su neki drugi faktori uticali na to?

Višegodišnji neuspjeh opozicije RS da formira jednistven front je rezultat prije svega činjenice da je režim uspio uspostaviti kontrolu nad ogromnim dijelovima opozicije, a sa druge strane značajan je i uticaj Beograda na ključne aktere. U takvoj konstelaciji stvarna opozicija je bila relativno laka meta za režim. Sa druge strane, posljednih godina je režim u RS iz sive zone tzv. hibridnog režima otklizao u pravcu gotovo ogoljene autokratije.

U aferama “Vijaduct” i “Komsar” RS je kroz vrlo sumnjive ugovore izgubila više od 350 miliona KM. To je značajna suma i za mnogo jače budžete i stabilnija društva, ali to očito nije tema koja interesuje birače. Šta bi trebalo da se desi i koje su to teme na kojima bi SNSD mogao izgubiti izbore?

Nažalost, te dvije afere, iako možda najveće u posljednje vrijeme, nisu ni izbliza jedine. SNSD je kroz dugogodišnju vladavinu uspio uspostaviti sistem u kojem ima kontrolu nad bazenom “sigurnih glasova” od cirka 200.000, plus podrška vazalnih koalicionih partnera. Taj bazen “sigurnih glasova” su zaposleni u javnom sektoru koje SNSD drži praktično na kratkom lancu i koji moraju iznova dokazivati svoju lojalnost. Drugi segment čine firme bliske SNSD-u koje dobijaju sve tendere u RS i koje, također, moraju osigurati određeni broj glasova. Kao treći stub njihove vlasti ističe se bjesomučna propagandna kampanja režimskih medija. Četvrti stub njihove vlasti odnosi se na pritisak i eliminaciju političkih protivnika - kada prepoznaju istinsku prijetnu stavlja se u službu intstrumentalizovano pravosuđe i agencije za provedbu zakona, kao što je bilo u slučaju procesuiranja bivšeg predsjednika SDS-a Milana Miličevića ili istraga protiv gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića. Isto tako koriste i kriminalne metode obračuna sa neistomišljenicima kao što su napadi na lidera Liste za pravdu u red Nebojšu Vukanovića i njegovu imovinu. U takvoj konstelaciji je iluzorno govoriti o bilo kakvom demokratskom procesu ili političkoj odgovornosti za kriminal vrijedan stotine miliona KM.

Nakon dolaska Trumpa na vlast, SNSD doživljava svojevrsnu političku renesansu. Naravno, sve to zahvaljujući skupim lobističkim uslugama. Do kada će Dodikov režim moći da finansira tu američku podršku?

Dodikov režim izdvaja nevjerovatnu količinu resursa za lobiranje i mora se priznati da su ostvarili značajne uspjehe i pristup samom centru odlučivanja Trumpove administracije. Veliko pitanje je zapravo finansijskog kapaciteta Dodikovog režima da nastavi finansirati ovaj nivo potrošnje za lobističke usluge imajući u vidu katastrofalno stanje sa javnim preduzećima, zaduženosti zdravstva, ali i ukupno finansijsko stanje.

Da li će se Dodik, ohrabren rezultatima ovih izbora, odlučiti na radikalnije korake u svojim separatističkim aktivnostima?

Za sada se čini da je Dodik postigao sve što je želio i da u saradnji sa Draganom Čovićem praktično kontroliše stanje u BiH. Dodika nikako ne treba potcijeniti, a njegova procjena o radikalnijim koracima će se svako temeljiti i na procjeni stanja u regionu, Evropi, ali i globalne konstelacije odnosa. Rat u Ukrajini i njegov ishod je svakako važan, ne samo zbog Dodikovih odnosa sa Rusijom, već i zbog pozicija Evrope. Dakle, cost-benefit analiza o isplativosti eskalacije ne pokazuje da se ide u tom pravcu. Trentuni status quo se čini kao optimalna opcija za njega. Ali, to se naravno svakako vrlo brzo može promijeniti, ključni su tu međunarodni aspekti, odnosno uticaji.

Ukoliko na novembarskim izborima u SAD dođe do političkih promjena, da li se može očekivati drugačiji odnos Washingtona prema Dodiku?

Ukoliko se u novembru desi ono što se sada čini sve izvjesnijim, da će demokrati osigurati kontrolu nad oba doma na midterms izborima, rekao bih da možemo očekivati početak zaokreta u američkoj politici prema BiH. Da za tako nešto postoji apetit vidjeli smo i u Keatingovom izvještaju Komiteta za spoljne poslove Kongresa. Međutim, isto tako treba imati u vidu da je Trumpova administracija u značajnoj mjeri izolovala Kongres kao mjesto odlučivanja. Ipak, preuzimanje kontrole nad oba doma će biti teško ignorisati, jer ipak će demokrati imati mehanizme, a očigledno i volju za zaokret. Za pune efekte takvog zaokreta će biti ipak potrebno neko vrijeme i tu onda dolazimo već do predsjedničkih izbora čiji ishod će opredijiliti u značajnoj mjeri globalne tokove. Naravno, ne treba očekivati da će Bosna i Balkan postati prioriteti, ali globalna preslagivanja, prije svega eventualni reset odnosa sa EU može se pozitivno odraziti i na BiH.

Ukoliko na izborima u Srbiji, koji su najavljeni za 25.oktobar, dođe do promjene vlasti, kako se to može odraziti na političku poziciju Dodika i SNSD-a u BiH?

Ja bih rekao da su izbori u Srbiji jako važni za BiH u cjelini, a ne samo za Dodika. Ukoliko na izborima počne demontaža režima Aleksandra Vučića, to će biti sjajna vijest za cijeli region. Ukoliko on opstane, to znači da će dodatno morati pojačati represiju, imajući u vidu nabujalo nezadovoljstvo, a za BiH znači da će on u tom slučaju emitovati sve toksičnije politike prema BiH. U RS režim Aleksandra Vučića efektivno kontroliše i vlast i opoziciju, ali isto tako ne smijemo smetnuti sa uma da je Dodik nadživio pet lidera Srbije i da njegova uloga u odnosu s Vučićem nije potpuno podređena. Isto tako, ne smije se isključiti ni scenario otvorenog nasilja, jer režim Aleksandra Vučića je očigledno spreman na sve. 

Koliko je realno da SNSD, HDZ BiH i SDA formiraju funkcionalnu vlast?

Mislim da je vrlo realno. To su ipak stari partneri koji poznaju jedni druge i znaju funkcionisati zajedno. Pitanje je koliko će ova vlast biti funkcionalna, prije svega ako HDZ bude insistirao na Izbornom zakonu, a SNSD recimo na konačnom rješavanju pitanja državne imovine na način kako ga oni vide. To će SDA dovesti u poziciju gdje nema pretjeranog izbora. Tako da se u ovom trenutku čini kao najizvjesniji scenario nastavka iscrpljujuće krize. Pogotovo zbog toga što se ne doima ubjedljivim da se EU kapaciteti u ovakvoj globalnoj konstelaciji odnosa nametnu kao pokretači pozitivnih promjena.

(zurnal.info)