ADNAN ĆERIMAGIĆ, BRISELSKI POGLED NA IZBORE U BIH: EU mora prestati da Bosnu i Hercegovinu prepušta Washingtonu

Adnan Ćerimagić  je viši analitičar u organizaciji European Stability Initiative (ESI) za Zapadni Balkan i istražuje politiku EU prema regiji. Radio je za Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Bruxelles, član je Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za mir u Beču (IIP), Međunarodnog savjetodavnog odbora Beogradskog centra za sigurnosnu politiku (BCBP) i član upravnog odbora Zaklade civilnog društva Kosova (KCSF). Adnan živi u Berlinu.

U intervjuu za Žurnal Adnan Ćerimagić analizira reakcije međunarodne zajednice na rezultate izbora u BiH i ističe kako EU nema strategiju za zemlju u kojoj pobjednik otvoreno poziva na razdruživanje i kako je moguće da SAD, zbog vlastitog ekonomskog interesa, budu inzistirale na brzom formiranju vlasti ali da s tim treba biti oprezan jer istu polugu probat će iskoristit i da ukloni jednu od većih prepreka svojim ekonomskim interesima, i interesima onih koji plaćaju lobistički ekosistem u Washingtonu, a to je državna imovina.

Trenutno imamo situaciju da bi dvije od tri pobjedničke stranke na Opštim izborima u BiH danas bile politički mrtve da Trump nije pobijedio na izborima i nakon toga krenuo da provodi svoju vanjsku politiku koja se snažno odrazila i na unutrašnjopolitičke odnose u BiH. Tu mislim, naravno, na SDA i SNSD. Na ovim izborima SNSD je uvjerljivo prva stranka u Republici Srpskoj dok je SDA osvojila najviše glasova u Federaciji BiH. Kakvu njihovu političku reakciju možemo očekivati sada kada su dodatno osnaženi vidljivim izostankom uticaja međunarodne zajednice na razvoj demokratskog sistema u državi?

-Milorad Dodik i SNSD su istinski pobjednici ovih izbora. Njihovu reakciju već vidimo: Dodik je proglasio pobjedu iako mu je funkcija zabranjena i rezultat tumači kao mandat za dalje osporavanje Dejtona. Osnažen ukinutim američkim sankcijama i lobistima bliskim Trumpu, nastavit će testirati granice. Očekujem još priča o “mirnom razdruživanju” i nastavak opstrukcije na državnom nivou. 

Najjače poluge vlasti i utjecaja u ovom trenutku drži zajedno s drugim pobjednikom, Draganom Čovićem i njegovim HDZ-om BiH. Njima se ne žuri sa sastavljanjem novih vlasti: imaju dobre pozicije u Vijeću ministara BiH, institucijama i agencijama, a s novim Predsjedništvom ojačat će i poziciju u toj instituciji. SDA je u drugačijoj situaciji. Kao stranka jeste pobjednik, ali u razgovore o novim vlastima ulazi iz opozicije i bez člana Predsjedništva. Ako SAD, zbog vlastitog ekonomskog interesa, ne budu inzistirale na brzom formiranju vlada, teško mi je zamisliti da će do njega doći bez pokušaja uvjetovanja od strane SNSD-a i HDZ-a BiH.

Više je nego očita neuključenost EU u dešavanja u BiH, pa čak I tokom izbora, a posebno nakon objave rezultata. Kako komentarišete ovo preupadljivo ignorisanje realnosti predstavnika EU, ali I predstavnika drugih država u BiH?

-EU nije baš šutjela. Kallas i Kos su dan nakon izbora izdali izjavu. Problem je što je ta izjava šablon: čestitka na “uredno provedenim izborima” i poziv da se “gradi konsenzus”, bez ijedne poluge iza toga. Prava poruka je u dokumentu Evropske komisije od 6. oktobra, u kojem je BiH ostavljena izvan mapa puta do članstva, iza Crne Gore, Albanije, Ukrajine i Moldavije. Za uzvrat joj je, zajedno sa Srbijom, Sjevernom Makedonijom i Kosovom, ponuđena vrlo kompleksna, nepredvidiva i skromna postupna integracija u pojedine dijelove EU. Dakle, nije riječ o ignoriranju realnosti, nego o tome da Brisel nema strategiju za zemlju u kojoj se pobjednik otvoreno poziva na razdruživanje.

Radi li se ovdje o strateškoj odluci ili o poslovičnom evropskom neprepoznavanju ozbiljnosti situacije u BiH?

-Oboje, ali uslovljeno nedostatkom resursa i sposobnosti da se istovremeno uspješno bavi i naprednijim kandidatkinjama, Crnom Gorom, Albanijom, Ukrajinom i Moldavijom, i grupom koja zaostaje. Ugrubo govoreći, plan Brisela je da uspije s tom četvorkom do kraja ove decenije, a da potom, ako i kada se to dogodi, proizvede promjene i potakne i one koji zaostaju. No, pitanje je da li svih 27 zemalja članica podržava ideje Brisela i te četiri najnaprednije, kao i šta će biti u samim članicama nakon velikih izbora u narednih dvanaest mjeseci, od Španije preko Poljske do Francuske. A i da se taj plan završi kako je zamišljen, pitanje je imaju li zemlje poput BiH, Srbije i Kosova vremena da čekaju pažnju EU tri do četiri godine. Vidimo da su baš u tim zemljama nestabilnosti sve izraženije, kao i otpor prema arhitekturi uspostavljenoj nakon ratova 1999tih. Također, njihovi lideri se sve više okreću SAD-u, Rusiji i drugim manjim, ali kratkoročno gledajući konkretnijim i lakšim akterima u svijetu.

Bosna i Hercegovina je od devedesetih bila pod jakom političkom zaštitom, a ponekad se činilo I kontrolom SAD-a. Dolaskom Trumpa čini se da je ostala samo kontrola bez uvjerljive zaštite države. S druge strane, EU se uvijek više postavljala kao partner SAD-a u izgradnji sistema, a mnogo manje kao kreator demokratskog razvoja. Ne čini li vam se da se promjenom politike SAD-a prema BiH I podrškom zagovornicima separatističkih aktivnosti Evropa i dalje ponaša kao partner, a ne kao politički faktor koji bi vodio BiH ka evropskim integracijama?

-Dobra dijagnoza. SAD su decenijama bile i zaštita i kontrola. Ipak, radi se o svojevrsnom Pax Americana koji je uspostavljen nakon ratova 1990-tih, i održavan uz podršku SAD-a. Pod Trumpom je ostao utjecaj, ali okrenut drugačije, ka onima koji žele oslabiti Dejton, uz interese bliske predsjednikovom krugu, sve do najave da MAGA-firma gradi gasovod u BiH. EU se, tačno, i dalje prečesto ponaša kao mlađi partner Washingtona, a ponekad, kao kod izbora visokog predstavnika, kao njegov korektor. Ali ni u jednom slučaju ne kao akter koji BiH vodi ka članstvu.

Institut Visokog predstavnika u BiH praktično više ne postoji jer se evropski i američki predstavnici ne mogu dogovoriti oko toga ko će to biti. Kakve su šanse da Evropa na čelo OHR-a imenuje političara koji će provoditi proevropske politike, a ne nekog ko bi zadovoljavao poslovne interese ljudi bliskih Trumpu?

-Ispravimo premisu: OHR postoji, od 1. jula ga kao vršilac dužnosti vodi Amerikanac Louis Crishock. Spor nije samo oko toga “ko”, nego “s kakvim ovlastima”. SAD javno traže oslabljen mandat i više prostora domaćim liderima, a EU i dio članica se boji da ga žele zloupotrijebiti za unapređenje vlastitih ekonomskih interesa. Većinski evropski favorit bio je Francuz René Troccaz. Šanse da Evropa nametne visokog predstavnika s punim ovlastima male su dok god joj za to treba američka saglasnost koju Washington ne daje. Realniji ishod je vršilac dužnosti ili neki truli kompromis.

Kao odličan poznavalac političkih odnosa u Briselu, šta bi prema vašem mišljenju EU trebala da uradi kako bi sačuvala stabilnost u regionu?

-Nakon ovih izbora, EU bi u BiH mogla uraditi barem tri stvari: razumjeti gdje leži poluga moći, ozbiljno promisliti o svojim interesima od neposrednih do dugoročnih i o tome šta oni znače za njen pristup, te na kraju djelovati.

Interno, poluga je kod SNSD-a i HDZ-a BiH, kod Dodika i Čovića. Oni udobno sjede na državnom nivou: predsjedavanje Vijećem ministara, ključna ministarstva i Predsjedništvo koje se nakon izbora obnavlja i u kojem sada dobijaju dodatnu poziciju. To znači da im se ne žuri s formiranjem vlasti, a odugovlačenje je i samo po sebi, kao i ranije, sredstvo za izvlačenje ustupaka. Eksterno, glavna poluga je kod SAD-a i Trumpove administracije, tanji dio kod Hrvatske i Srbije, a dio i dalje kod Rusije a u posljednje vrijeme i kod Izraela. Niko ne zna šta je tačno dogovoreno, obećano ili očekivano za podršku prije glasanja. Ali ono što vodeće srpske i hrvatske stranke žele nije tajna. Govore to otvoreno u zaključcima i deklaracijama Hrvatskog narodnog sabora i Svesrpskog sabora, te preko svojih lobista u Briselu i Washingtonu: Dejtonski sporazum, kako se provodi od 1996, po njima je propao, a odgovor je teritorijalna organizacija po etničkim linijama i mnogo jača autonomija. Razlikuju se samo u intenzitetu, metodama i tempu. Naprimjer, Banja Luka i Beograd otvoreno govore o opciji unlateralnog urušavanja državnih institucija i čak secesiji. 

EU, s druge strane, zavisi od drugih. EUFOR od rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a koja se mora usvojiti svake godine, dakle ovisi od SAD-a i Rusije. OHR i brčanska arbitraža u rukama su SAD-a. Put ka članstvu zavisi od parlamenata i vlada u kojima ključeve drže SNSD i HDZ BiH. Tako EU ima malo poluge, i to ne samo u BiH, nego i u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Protekli mjesec to je dobro pokazao: dvoje osuđenih ratnih zločinaca sahranjeno je uz gotovo državne počasti, Ratko Mladić u Beogradu i Biljana Plavšić u Banjoj Luci, a izjave iz Brisela, ma koliko na kraju bile ispravne i snažne, nisu promijenile ništa na terenu.

Zato, EU mora djelovati. Prvo, prestati prepuštati BiH Washingtonu i učiti iz pregovora koje EU vodi sa SAD-om o trgovini, Grenlandu i drugim pitanjima. Budući da je američki interes prije svega ekonomski, moguće je da će Washington iskoristiti svoju polugu da ubrza formiranje vlasti. Ali oprez: istu polugu probat će iskoristit i da ukloni jednu od većih prepreka svojim ekonomskim interesima, i interesima onih koji plaćaju lobistički ekosistem u Washingtonu, a to je državna imovina. Drugo, iskoristiti trenutak i suočiti se s tim da riječi EU malo znače. Kada se evropski lideri krajem sljedeće sedmice sastanu u Briselu o proširenju, treba da pošalju jednu poruku: postoji EU u kojoj svaka zemlja regiona, ako provede reforme, napreduje ka dubljoj integraciji, prvo ka jedinstvenom tržištu i Schengenu, a potom i ka punom članstvu. Složena, teško razumljiva, po mjeri krojena i parcijalna integracija neće uspjeti. Treće, shvatiti Dodikove riječi, planove i moć ozbiljno, povući crvene linije i unaprijed pripremiti posljedice.

Očekujete li da bi promjena u američkom Kongresu mogla uticati na političku situaciju u BiH? Ako da, kako?

-Može, ali posredno. Izbori su 3. novembra i već sada postoji dvostranačka zabrinutost, poput pisama kojima se traži vraćanje sankcija Dodiku. Ako demokrate ojačaju, pojačat će se pritisak, nadzor i uvjetovanje kroz zakone. Ali sankcije je ukinuo OFAC, dakle izvršna vlast, a vanjsku politiku vodi Bijela kuća, a ne Kongres. Zato bih očekivao više otpora, buke i usporavanja nego stvarnog zaokreta dok je Trump u Bijeloj kući.

Dolazak dvojice Trumpovih savjetnika Chrisa LaCivite i Jamese Blaira u Banjaluku uoči izbora u Bosni i Hercegovini danima već komentarišu brojni ugledni američki politički analitičari, reaguju i kongresmeni i republikanci i demokrate smatrajući to očitim miješanje u izborni proces u BiH, neki ovo čak nazivaju aferom većom od Watergatea. Reagovao je i Trump, doduše vrlo mlako ali očito mu nije bilo svejedno. Koliko ova afera može uticati na unutrašnjopolitičke odnose u SAD i da li će uticati na promjenu odnosa prema Dodiku i njegovim lobistima u SAD?

-Ovo je sada prije svega američka priča. LaCivita i Blair vode republikansku strategiju za novembarske izbore, pa to što su usred te kampanje otišli u Banjaluku i savjetovali Dodikovu vlast, za honorar od po nekoliko stotina hiljada dolara, stvara ogorčenje prije svega među Republikancima. Reakcije su stigle s obje strane: Steve Bannon ih je nazvao “prevarantima” i tražio reviziju novca, a i sam Trump se javno ogradio, doduše mlako, uz objašnjenje da kao konsultanti smiju imati i druge klijente. Vidjet ćemo koliko će to težiti u SAD-u. Ja bih ostao pri mjeri: riječ je o ozbiljnoj neugodnosti za dvojicu operativaca, predsjednika Trumpa i njegov tim.

Za BiH važnije je drugo pitanje, ono o Dodiku. Afera nije izoliran slučaj, nego vrh nečega mnogo dubljeg. Za Dodika su ranije radili i drugi ljudi bliski MAGA krugu, najpoznatiji bivši guverner Illinoisa Rod Blagojevich i penzionisani general Michael Flynn, Trumpov nekadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost. Trumpov najstariji sin posjetio je Dodikovog sina u aprilu, a nedavno članica Predsjedništva Cvijanović u Bijeloj kući sastala s Trumpovom šeficom kabineta Susie Wiles. Trumpovo ograđivanje moglo bi natjerati na oprez neke koji još rade s Banjalukom, ali ne znam da li će to dovesti do zatvaranje svih vrata koje je Dodik do sada otvorio za sebe i svoje saradnike. Sankcije je ukinula izvršna vlast, ekonomski interesi od gasovoda do državne imovine i dalje stoje, a distanciranje od dvojice konsultanata nije isto što i promjena kursa.

Jedna dobra strana ipak postoji. Ono što Dodik želi postići u BiH i na Balkanu više nije tajna, govori to otvoreno, a sada mnogi počinju shvaćati koliko duboko ide njegova veza s MAGA krugom. No nada nije strategija. Sarajevo i Evropa ne smiju očekivati da će se Washington sam korigirati. Mnogo više mora se uraditi i s ove strane Atlantika.

Može li Bosna i Hercegovina opstati bez međunarodne podrške njenom integritetu I suverenitetu?

-Dejtonska BiH je nastala uz međunarodnu garanciju i bez nje je ranjiva, to je realnost, a ne poraz. Ali “međunarodna podrška” ne mora značiti vječnog skrbnika niti zahtijeva jak Ured visokog predstavnika. Dugoročno je jača ona BiH koja opstaje zato što njene institucije funkcioniraju na bazi vladavine prava, a ne zato što je neko izvana čuva. Problem je trenutak: unutrašnji i spoljni akteri najavljuju i aktivno potkopavaju njene temelje. Kratkoročno, da, BiH i dalje treba podršku da svoje institucije i integritet zaštiti od udara kakve smo vidjeli na prelazu iz 2021. u 2022. i tokom 2025. godine. Da bi se dugoročno stabilizirala, potrebna joj je snažna vladavina prava, a nju je prije svega i najbolje postići kroz evropsku integraciju.

(zurnal.info)