Nema sumnje, prostora za kritiku rada aktuelne federalne vlade i posebno jednog od najvažnijih ministarstva koje je nakon Džindića preuzeo Vedran Lakić itekako ima, no problem je kada se neka prethodna dešavanja prešućuju ili baš ne odgovaraju realnosti.

Bahato, kako su i naviknuti, ali i ohrabreni nereagovanjem institucija, osobe sa biračkih listića kažu da zakoni nisu prekršeni, jer „prisustvo djeteta ne predstavlja direktan poziv na podršku političkoj stranci“ ili „dijete od tri ili četiri godine, samo po sebi, ne može zagovarati glasanje za određenu političku opciju“. CIK BiH je prethodnih godina sankcionisao ovakve slučajeve, međutim, skoro identične situacije više se ne tretiraju kao zloupotreba djece. Sada je to isticanje značaja porodice.

Od kredita za firmu "Fruit Eco" do preuzimanja ključne uloge u SNSD-u, Igor Dodik politički se uspinjao pod očevim mentorstvom. Milorad Dodik u nasljeđe mu ostavlja afere, porodične poslove, zloupotrebu institucija, obračune s neistomišljenicima i rekordno zaduživanje RS. Upravo to su lekcije koje je godinama demonstrirao u praksi. Danas ih njegov sin predstavlja kao politički model koji želi nastaviti. A, vjerovatno, i podići na viši nivo.

Pretpostavimo da će sve biti regularno i da ćemo možda po prvi put imati realne rezultate biračkog tijela. Početno je pitanje da li će uvođenje tzv. novih tehnologija u izborni sistem biti dovoljan povod da onaj dio glasača koji je do sada apstinirao od izlaska na birališta sa obrazloženjima „sve je to lažirano, kradu, rezultati su namješteni, kupljeni itd“ sada promjeni taj stav.

Nova epizoda političke sapunice „Ko je kandidat za predsjednika Republike Srpske?“ završena je prividnim happy endom. Jedan od glavnih aktera saopštava da se povlači u korist drugog kandidata, iako je upravo taj drugi, u prethodnoj epizodi, na sjednici Predsjedništva stranke podržao prvog.