Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pustilo je tokom rasprave o produženju pritvora Živku Budimiru snimke pet razgovora predsjednika Federacije i urednika deska Federalne televizije Avde Avdića na kojima se niti u jednom trenutku ne spominju pomilovanja, zbog čega je Budimir u pritvoru.
Državni tužilac Oleg Čavka u prijedlogu produženja pritvora Budimiru dostavio je snimke razgovora Avdića i Budimira uz objašnjenje da je urednik saradnik osumnjičenog.
“Naime iz pet razgovora Budimir Živka sa novinarom jednog Javnog servisa vidljivo je na koji način Budimir utiče na vrlo bitne društvene procese i sarađuje sa novinarom na takav način da je najmanje što se može zaključiti to da je taj novinar bitan saradnik osumnjičenog za politička pitanja”, piše u Čavkinom prijedlogu gdje se osim Avdića redom spominju osumnjičeni koji su privedeni ili ispitani.
Avdić za Žurnal kaže kako je Čavka u razgovorima vidio odlike krivičnog djela.
- Ako me ima u bilo kakvom krivičnom djelu onda je sramota pravosuđa da sam na slobodi – kaže Avdić i objašnjava da je želio objaviti razgovore ali je to zakonom zabranjeno.
Nekome nagrada, nekome sud
Zakon nije smetao Tužilaštvu da snimke razgovora pošalje na najmanje šest adresa, objašnjava Avdić, kome Čavka zamjera intervju sa osumnjičenim u istrazi Adijem Karićem.
“Navedeno ne bi možda ni bilo toliko interesantno da odmah nakon hapšenja taj isti novinar nije napravio televizijski intervju sa Karić Adijem, osumnjičenim u istrazi, koji se brani sa slobode”, objašnjava Čavka koji u tom trenutku, za razliku od novinara, nije mogao doći do Karića što pripisuje odnosima političara i novinara.
“Priroda odnosa novinara i političara, te novinara i osumnjičenog se pokazala kao potpuno isti nivo a ne kao istraživačko novinarstvo”.
Urednik deska Federalne televizije nije prvi put napravio intervju sa osobama do kojih Tužilaštvo nije moglo doći ali to do sada nikada nije bio problem.
- Drugi za takve razgovore u svijetu dobijaju nagradu Pulitzer a mi pozive na sud a sada su me još stavili u ravan sa osumnjičenim– kaže Avdić.
On dodaje da dnevno napravi oko 15-20 razgovora sa političarima i da oni nisu puno drugačiji od onih koje je imao sa Budimirom.
- Ako znam da neko ima sumnjivu prošlost a predložen je za sudiju naravno da ću to prijaviti, to mi je na kraju zakonska obaveza – objašnjava Avdić, opisujući jedan od razgovora koji je imao sa Budimirom.
Tužilaštvo je tokom rasprave pustilo snimak razgovora Avdića i Budimira u kome urednik Federalne televizije pita predsjednika Federacije da li je dobio prijedloge potpredsjednika Mirsada Kebe za imenovanje dvojice sudija Ustavnog suda Federacije.
U jednom od pet razgovora, koje je, kako kaže Avdić, Tužilaštvo izabralo, Budimir poziva Avdića i saopštava mu informaciju koja se odnosi na federalnog ministra Zukana Heleza.
U narednom Budimirovom pozivu razgovarali su o posjeti Ive Banca konferenciji u Hercegovini i mogućnosti da novinari Federalne naprave izvještaj o toj posjeti.
Avdić se za Žurnal prisjetio još jednog od pet razgovora kada je istraživao informaciju o nominaciji Šahbaza Džihanovića za ustavnog sudiju i prisjetio se televizijskog priloga koji je radio o tome - kako je Džihanović bio u središtu afere dodjele državljanstava BiH.
Niti u jednom od izabranih razgovora nisu se spominjala pomilovanja ali se Avdić prisjetio razgovora sa Budimirom baš o pomilovanjima.
- Zvao sam ga i pitao da li je pomilovao Mirsu Švicarca jer smo mi to istraživali i objavili – prisjeća se Avdić.
Ovaj razgovor nije bio uvršten u dokaze prilikog rasprave o produženju pritvora Živku Budimiru.
Avdić kaže da je svjestan kako će ovaj potez Tužilaštva utjecati na odnos sa izvorima koje imaju on i televizija gdje je urednik.
- Teže će se odlučiti da govore – smatra Avdić i dodaje da ne može puno učiniti nakon svega ali će tražiti odgovornost: Tražit ću disciplinsku odgovornost i objavu svih snimaka.
Tužilac političar
Ovo nije prvi put da se među prisluškivanim razgovorima kao sagovornici pojavljuju novinari ali vjerovatno jeste prvi u kome je Tužilaštvo objavilo te snimke i koje je mogao čuti svaki novinar prisutan na raspravi. Urednik Slobodne Bosne Senad Avdić bio je jedan od prisluškivanih novinara još 2004. godine tokom takozvane afere “Državni udar”.
U Sjedinjenim Američkim Državama nedavno je procurila informacija o tome kako je Ministarstvo pravde zatražilo i dobilo spisak razgovora koje su tokom dva mjeseca vodili novinari jedne od najvećih novinskih agencija na svijetu The Associated Press.
Ova agencija nije pod istragom niti je javnosti objašnjeno zbog čega su traženi spiskovi poziva novinara ali američki mediji pišu da je vjerovatni razlog curenje informacija iz državnih obavještajnih agencija. Slično kao i u BiH, umjesto da se utvrdi gdje informacije cure, vlasti optužuju novinare za objavljivanje informacija i pokušavaju doznati sa kim su novinari razgovarali.
Predsjednik novinske agencije Gary Pruitt u pismu glavnom tužiocu Ericu Holderu pokušao je objasniti zašto nema opravdanja za uvid u pozive novinara.
“Ovi spiskovi potencijalno mogu otkriti komunikacije sa povjerljivim izvorima tokom svih aktivnosti prikupljanja novosti AP-a tokom dva mjeseca, omogućiti uvid u način prikupljanja vijesti i otkriti informacije o AP-ovim aktivnostima i operacijama za koje vlast nema nikakvo pravo da zna”, objasnio je Pruitt.
Pravni savjetnik za medijska pitanja organizacije Internews i bivši ombudsman za ljudska prava Mehmed Halilović kaže da prisluškivanja novinara ima svugdje.
- U Srbiji i Hrvatskoj ima puno prisluškivanja novinara a toga ima i kod nas i bilo je i ranije – kaže za Žurnal Halilović ne želeći relativizirati slučaj urednika Avde Avdića.
Mehmed Halilović (Foto: RSE)
On smatra da bi ovakav slučaj morao ujediniti novinare i novinarska udruženja. Ukoliko izostane glasna reakcija, prije svega novinara, to će omogućiti političarima da u budućnosti rade šta žele, smatra Halilović.
Na osnovu svega što je imao priliku da čuje o slučaju, ovaj savjetnik smatra da je tužitelj zloupotrebio svoje ovlasti. Vjeruje i da je politika ponovo iskoristila svoj utjecaj na sudsko u BiH, podsjećajući na izjave Budimirovih svjedoka da sudija nije znao o čijem se broju radi kada je dao nalog za prisluškivanje Budimirovog telefona.
- Posebno zabrinjava to što je ovaj materijal korišten u istražnom postupku kada je otkriveno ime novinara – objašnjava Halilović i dodaje kako je tužilac Čavka prešao granicu svojih nadležnosti: Dao je političke kvalifikacije koje tužilac ne smije davati.
Halilović objašnjava da nije krivično djelo navodno prijateljstvo Budimira i Avdića, kako je tužilac opisao u dokumentu kojeg je predao Sudu BiH.
- Nije posao tužioca da ocjenjuje prelazak granice profesionalizma za novinara – kaže Halilović i opisuje šta bi novinari morali raditi ako bi ovakvi potezi tužilaca postali praksa: Novinari bi trebali prije svakog razgovora sa političarima da pitaju tužioca da li mogu napraviti razgovor.
U vrijeme kada se očekivao odgovor Suda BiH, Ustavni sud donio je odluku kako Sud mora odmah ispitati svoju prvobitnu odluku o pritvaranju Budimira. Nekoliko sati poslije, Sud je donio odluku da nema osnova za zadržavanje Budimira u pritvoru i naredio njegovo puštanje. To ustvari znači da dokazi Tužilaštva nisu bili dovoljni za određivanje pritvora, između ostalog i snimci razgovora. Odluka Suda BiH samo pokazuje da nije bilo potrebe prozivati novinara, barem ne pravne potrebe i utemeljenja.
(zurnal.info)