Kako se završavaju svi naši lopovluci i derneci: I to je to...

Kao što znamo, sinoć je probrana, multietnička i multistranačka ekipa ministara, tajkuna, ljekara & dekana zadernečila u sarajevskom Golf klubu, uz još probraniji buket popularnih pjevača i pjevačica. Ko će znat ko je sve bio tu, pošten narod je sinoć sjedio kod kuće, u propisanoj izolaciji. Uglavnom, sve je bilo u najboljem redu, dobra meza, skupo piće, raspoloženo društvo, najgrlatiji pjevači sarajevske kotline, sve dok jedna gošća nije odlučila da fotografije sa zabave objavi na društvenoj mreži. I to je to…

Budni novinari su odmah objavili fotografije, razbuđena javnost podijelila ih po društvenim mrežama. neko je uzbunio kantonalnog ministra, ovaj odmah iz pidžame izvukao komesara policije, komesar žurno probudio patrolu policije koja je zakucala na vrata Golf kluba i prekinula dernek. I to je to... 

Jedan dernek je okončan, nije ni prvi ni zadnji na svijetu, dok je živih ljudi biće i derneka. Ništa novo.

NIJE TO NIKAKAV DERNEK

Ipak, jedan detalj sa zabave je donekle zanimljiv.

Naime, novinari Radio Sarajeva su, još dok je proslava trajala, telefonirali profesoru Nihadu Fejziću, inače članu Naučnog tijela za praćenje i analizu situacije izazvane koronavirusom u Kantonu Sarajevo, koji je baš u tom momentu pravio selfie sa Harijem Varešanovićem.

“Nije to nikakav dernek” –  novinarima je odgovorio profesor dok je stišavao  Koketa, Šerifa ili Halida.

Nakon toga, dok mu Koke, Šerif ili Halid, ko da je bitno, sotovoće balave na uho, profesor autoritativno (a kako će drugačije, jer ipak je on zadužen da prati i analizira situaciju izazvanu koronavirusom) kaže novinarima da se svi okupljeni pridržavaju svih mjera zaštite. Očito u tom momentu ne zna da su najuzbudljiviji momenti već objavljeni i da društvenim mrežama frcaju crveni, ljutiti emotikoni.  

Kada na kraju shvati da je njegov dernek “praćen i analiziran”, nema više kud nego da prizna da je takvo ponašanje sporno: 

- Evo došla je policija, popisat će nas, platit ćemo kazne, i to je to…

I to je to… To je ta uobičajena šema svih dosadašnjih afera. Učesnici prvo kažu da to nije istina, onda lažu o detaljima, a kada ih javnost pritisne očiglednim dokazima, onda se ljuto brecaju kako jedva čekaju da se završi istraga. Pri tome obavezno napomenu da ona mora biti “nezavisna i profesionalna” - što podrazumijeva da je moraju voditi njima odani tužioci. Kada se završi istraga, obavezno traljava, nekako istovremeno dogodi se i neka “proceduralna greška” tužioca. Samo protiv Milorada Dodika na takav i slične načine propalo je najmanje 14 krivičnih predmeta. Sjećate li se slučaja “Pandora”? Zbog niza “proceduralnih greški”, predmet u kojem je uhapšeno više od 50 osoba i koji je sadržavao 14 registratora dokaznog materijala, sveden je na dva registratora i tri optužena. Kriminal težak tri milijarde sveden je na 1,5 milion. Gdje su slučajevi Bobar i Pavlović banke, Bosnalijek, “Potkivanje”, kupovina diploma, Asim Sarajlić, Amir Zukić, Huso Ćesir, Alija Delimustafić, David Dragičević, Dženan Memić…? Veliki je broj takvih slučajeva, novinari Žurnala ih godinama vrijedno bilježe.

I to je to...

ŠTA SE SLAVI

Kada Fejzić kaže novinarki “I to je to...”, on dobro zna šta to znači. Jer, u tome “i, to je to” leži kompletan problem ovdašnjeg društva.

On dobro zna, kao i svi mi, da će se sve okončati na tih 500 maraka novčane kazne. Neće doći do smjena, otkaza, javnost će se sutra okrenuti nekoj drugoj aferi, nekom novom derneku, krađi, prevari, razbojništvu. 

Kad se sinoć vratio kući, dekan Fejzić se na društvenim mrežama izvinio prijateljima zbog neprijatnosti. Ako je mislio na građane, a ne na prijatelje s derneka koji je neuviđavno prekinula policija, zloupotrebljavam Žurnal da mu odgovorim:

- Nije problem profesore, platićete kaznu i to je to… Ko da vam neko nešto može...

Veseljaci iz Golf kluba samo nisu imali sreće. Jer, siguran sam da su se, te iste večeri, na desetinama drugih mjesta bahatili neki drugi ministri i tajkuni, samo što oni nisu bili toliko glupi da tok zabave stave na društvene mreže. Kao što je i Solak nedavno dernečio u kafiću, ali je pristojno objasnio da je tamo došao prije zabave, da bezazleno kontroliše renoviranje objekta. I mi smo to prihvatili. Normalno, jedna od dužnosti komandanta Civilne zaštite tokom pandemije jeste da kontroliše moleraj.

Ali derneci nisu toliki problem. Knjige svjedoče da se tokom kuge bogataši povlače u zamke na brdu gdje strah suzbijaju bahanlijama. Takav je običaj. Meni je uvijek veći problem razlog za proslavu. Šta se slavi? Kakav dogovoreni posao? Testovi za koronavirus? Respiratori? Lijekovi kojima je istekao rok? Preskupa zaštitna oprema? Pretvaranje izolatorija u kancelariju? Iznajmljivanje hotela za karantin? Otpuštanje uglednog stručnjaka? Privremeno otvaranje granice za šverc? Kupovina nepotrebne pokretne bolnice? Milionska IT usluga? Smanjenje penzija? Krađa izbora? Podjela javnih preduzeća?

Ko zna, nepresušni su razlozi za slavlje. Najgore je što nakon takvih derneka obavezno mi platimo kaznu, mnogo veću od 500 maraka.

Saznaćemo ako neko od učesnika okači na neku društvenu mrežu ili ako neki novinari otkriju. Policija i tužilaštvo sigurno neće. 

(zurnal.info)