Andrej Nikolaidis
Valorizacija tragedije: Kupite majicu sa sedam motiva genocida!
Šta je valorizacija? To je kada država nešto što je javno pokloni nekome da to koristi privatno i na tome mlati pare. Ako mene pitate, iako može djelovati šokantno, bilo je samo pitanje vremena kada će se neko sjetiti i usuditi da „valorizuje“ genocid u Srebrenici.
Jezik tranzicije je kao jato crnih gavranova: neproziran je, kroz njega se ne probija ni sunce, a kamoli pogled, kruži oko istine kao oko lešine, zlokobno zvuči, sam po sebi ne znači ništa, ali kad ga primijetiš, možeš biti prilično siguran da je dolje, na zemlji, neko stradao.
Pun je riječi koje su i prije bile tu, ali ih nismo primjećivali. Na primjer: sama tranzicija. Pa strateški. Tender, investitor. I naravno: valorizovati.
Jezik tranzicije je jezik genocida.
Ako je potrebno pojasniti. Genocid je djelimično ili potpuno uništenje jedne nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine. Ovu definiciju treba proširiti, jer je manjkava. Jer podrazumijeva zločine počinjene u ime nacije-države, rase i religije. Ali ne i zločine počinjene u ime klase.
Ako postoji klasni rat - a klasni rat jeste, ako išta jeste - tada mora biti i klasnih zločina. Povijest klasnih zločina je, međutim, neispisana. Žrtve tih zločina su anonimne: za njih nema spomenika, nema dana sjećanja. U Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koju je Opšta skupština UN usvojila 1948. godine nije bilo mjesta za klasne zločine. Nije za njih bilo mjesta ni u konvenciji o sprječavanju genocida koju je Federativna Narodna Republika Jugoslavija usvojila 1960. godine. Pomena klasnog zločina nema ni u zakonodavstvu država nastalih raspadom Jugoslavije.
UNIŠTENJE SREDNJE KLASE
Rezultat postjugoslovenske tranzicije je bezmalo potpuno uništenje srednje klase. Zločinački pothvat traje već dobre dvije decenije i sproveden je od strane sve tri grane vlasti svake od naših država. To je zločin koji su protiv sopstvenih građana sprovele naše vlade, skupštine i sudovi, uz pomoć represivnog i medijskog aparata (ako je tu potrebno „i“, jer držim da su mediji i NVO ekstenzija represivnog aparata, da tu dakle govorimo o jednom, čija je funkcija policiranje).
Uništenje klase o kojoj govorim je globalno, njegove razmjere su gotovo nemislive. Kada se predstavi grafički, to izgleda kao piramida kojom je švajcarska banka Credit Suisse prikazala raspodjelu svjetskog bogatstva.
Na dnu piramide je 68,7 posto svjetske populacije koje raspolaže sa cijelih tri odsto svjetskog bogatstva. Iznad njih je, uslovno rečeno, svjetska niža klasa, onih 22,9 posto svjetske populacije koji raspolaže sa 13,7 posto svjetskog bogatstva.
Onih 7,7 posto koji posjeduju 42,3 posto uslovno ćemo nazvati srednjom klasom, unutar koje, naravno, ima znatnih oscilacija, koje se ne mogu dovoljno precizno opisati podjelom na nižu i višu srednju klasu. Na vrhu piramide su oni prljavo bogati: 32 miliona ljudi, odnosno 0,7 posto svjetske odrasle populacije, koji kontroliše oko 41 odsto svjetskog bogatstva. Tendencija je takva da se srednja klasa pretvara u nižu klasu, a njeno bogatstvo distribuira onima na vrhu piramide.
Još Euripid piše kako „Doista postoje tri klase u državi. Najprije, oni bogati, beskorisni građani, neprestano zaokupljeni uvećanjem svoga bogatstva. Zatim siromašni, lišeni čak i nužnog. Ti su opasni: jer skloni su zavisti, osvajaju ih govori izopačenih demagoga, okrutnim dosjetkama opsjedaju one koji ih posjeduju. Od tri klase, napokon, srednja klasa je ona koja spašava države: ona koja održava institucije koje je država uspostavila“.
Paradoks naše tranzicije je očit: u ime nacije-države pogubljena je srednja klasa – istovremeno, bez srednje klase nema države. Pa u ime čega je onda, stvarno, srednja klasa istrijebljena? U ime nove vlastele, u ime novog feudalnog poretka koji uzima oblik predstavničke demokratije, a uspostavljen je tranzicijom, investicijom i valorizacijom. Kada dovrše ono što su počeli, našim novim feudalcima neće trebati nacija. Prvo su nestali građani. Onda će, sa daljim slabljenjem države, nestati i pripadnici nacije. Biće im dovoljna vjera.
VALORIZACIJA GENOCIDA
Šta je valorizacija? To je kada država nešto što je javno pokloni nekome da to koristi privatno i na tome mlati pare. Zašto to na korištenje ne možemo dobiti vi, ja ili vaš komšija Šefko? Zato što pripadamo pogrešnoj klasi, koju istrebljuju.
Ako mene pitate, iako može djelovati šokantno, bilo je samo pitanje vremena kada će se neko sjetiti i usuditi da „valorizuje“ genocid u Srebrenici.
I doista, voila!
„Fikret je pokrenuo svoju modnu liniju odjeće „FH BRAND“, a prvu liniju modela majica za žene i muškarce uz saradnju sa kompanijom HIFA GROUP posvetio je upravo Srebrenici, svom rodnom gradu.U saradnji sa HIFA GROUP kao ekskluzivnim zastupnikom i distributerom ovih majica, Fikret je angažovao i poznatog bh. modnog dizajnera Adnana Hajrulahovića Haada“.
Veli još: „Majice su urađene u 7 različitih motiva Srebrenice i koštat će 25 KM.
Broj majica za prodaju je ograničen“.
Konačno: “Kompletiranje ove priče ne bi moglo proći da u sve ovo nismo uključili i Majke Srebrenice. Naime, od svake prodate majice, 5 KM donira se udruženju „Majke Enklave Srebrenica“ u Srebrenici što je za nas najljepši dio priče” ističe Ahmed Ahmetlić, pomoćnik direktora Hifa Petrola“.
Ako ćemo pravo, lako je zamisliti i ljepše: recimo da Hifa Petrol svih 25 maraka da Majkama Srebrenice. Ali onda to ne bi bila valorizacija. Ovako, Hifa Petrol će valorizovati Srebrenicu, prodavaće majice na benzinskim pumpama a onih pet maraka donacije pokriva važno polje takozvanog nacionalnog i državnog interesa, odnosno ono što se zove „a šta će ljudi reć’“.
Šta god ljudi rekli, a neće reći ništa, proces valorizacije i privatizacije, u krajnjem feudalizacije, biće nastavljen.
Ako je vama svejedno što nad sobom imate gospodare, sve dok su ti gospodari vaše nacije i vjere i mašu državnim zastavama kao makro svežnjem novčanica, onda dobro.
Ali znajte: djeca vaših gospodara biće gospodari vaše djece.
(zurnal.info)
