POSLJEDNJI ČIN OTIMAČINE (3): Lokalni tajkuni dočekali rasprodaju zemljišta iz kruga Vitezita

Kulminira jagma za zemljištem iz kruga fabrike Vitezit. Grupi od 105 radnika PS Vitezit je početkom ove godine, po osnovu njihovih potraživanja, umjesto novčane isplate sudski dodjeljeno oko 280 hiljada m2 zemljišta uključujući i ono koje pripada fabričkom krugu. Tako su za dvije marke potraživanja, prosječno dobijali jedan m2 fabrike.

Odmah potom stižu im „velikodušne“ ponude lokalnih biznismena za otkup po cijeni od 1,5 maraka po m2! Riječ je o građevinskom zemljištu, nekoliko stotina metara od centra Viteza, čija cijena po kvadratnom metru ne bi trebala biti niža od 18 maraka!

Na ovu svojevrsnu „sve po zakonu“ otimačinu Vitezitove imovine nema reakcije federalnog pravobranilaštva, koje se do sada uključivalo u benigne slučajeve navodne zaštite državne imovine poput zemljišta firme „Bazeni“, ali tu nisu u pitanju privrednici pod zaštitom HDZ-a BiH. Takvim selektivnim pristupom federalno pravobranilaštvo doprinosi otimačini Vitezitove zemlje i to onoj po po ZK1 i  ZK5 koja pripada krugu fabrike te ZK98 odnosno gradskoj zoni.

Upitno je pri tome da li postoji saglasnost Federalnog ministarstva industrije, energetike i rudarstva za izuzimanjem zemljišta, kako je to navedeno u teretnom listu ZK izvoda, kojeg Žurnal posjeduje.

Na navedenom zemljištu nekada je bio pogon za proizvodnju kompozitnog baruta, koji je sedamdesetih godina doniran bivšoj SFRJ od Sjedinjenih Američkih Država, nakon susreta američkog predsjednika Jimmyja Cartera i Josipa Broza Tita. Pogon je omogućavao proizvodnju po NATO standardima, a sada je – nestao iz kruga fabrike. Rasprodaja zemljišta idealna je prilika da se taj „nestanak“ zataška.

Kontinuitet skrivanja pljačke

Krađe, od baruta i nitroglicerina do nafte i uglja evidentirane su u Vitezitu još ratne 1994. godine. Načelnik Uprave za obranu HVO-a Anto Puljić, upozoren je na nesrazmjer u proizvodnji baruta, vrstama koje se prave te prodaji bez kontrole.

Reakcije nije bilo, kao ni istrage o nelegalnoj proizvodnji te krađi nitroglicerina kada je usljed neadekvatnog transporta isti eksplodirao i usmrtio 15 osoba. Njihova pogibija je prikazana kao zasjeda pripadnika Armije RBiH. Nadležni za kontrolu proizvodnje su tada bili Ratko Ružić, Dragan Šafradin i u međuvremenu preminuli direktor Vitezita Nikola Križanović. Neistražen je i utrošak sredstava koja je Republika Hrvatska preko vlade tadašnje HZ Herceg-Bosne i logističkog centra u Grudama po okončanju rata uplatila za ratnu proizvodnju u Vitezitu.

Raspodjelom dijela sredstava upravljao je i tadašnji načelnik Viteza Franjo Rajković. Neposredno potom tadašnji direktor Vitezita Nikola Križanović postaje Rajkovićev pomoćnik za gospodarstvo.

Uloga Udruge Prsten

Sve ono što se dešava sa Vitezitom u posljednje vrijeme odvija se pod nadzorom HDZ-ove ministrice odbrane BiH Marine Pendeš i njenog dojučerašnjeg šefa kabineta, a sada v.d. direktora Vitezita Josipa Rajića. No, oni su samo izvršioci.

Pravi ekonomski gospodari Viteza stacionirani su u Udruzi Prsten, ovdašnjem ogranku „Udruge Hrvata Bosne i Hercegovine Prsten“, sa sjedištem u Zagrebu.

Predsjednik nadzornog odbora Prstena BiH je već pomenuti Franjo Rajković, a u Predsjedništvu GO je i Drago Miličević, suprug federalne ministrice finansija Jelke Miličević, dakle najodanijeg kadra Dragana Čovića još iz vremena preuzimanja mostarskog Sokola. Ogranak je osnovan jula ove godine. Iako iz Udruge negiraju povezanost sa političkim djelovanjem, prvi redovi na osnivačkoj skupštini bili su rezervisani za kompletan vrh HDZ-a BiH.

Naravno, nije samo Vitezit i njegova imovina na meti, tu je i niz drugih posrnulih firmi u SBK, koje u svojim vlasništvu imaju vrijedne lokacije ne samo za stambeno-poslovne objekte, nego i za izgradnju mini hidrocentrala, te lokacija gdje je profitabilna eksploatacija ruda i drugih prirodnih bogastava, poput Ciglane Busovača. (nastaviće se)

(zurnal.info)