Milenko Šego: Zakonitom nemoralu mora se stati ukraj!

Nalazi Ureda za reviziju Bosne i Hercegovine za 2012. godinu koji će uskoro biti objavljeni, pokazuju malo više ozbiljnosti institucija u trošenju javnog novca nego prethodnih godina, kaže u razgovoru za Žurnal glavni državni revizor Milenko Šego.

Revizori, međutim, uočavaju da i dalje nema strateškog planiranja budžeta na osnovu rezultata rada i ciljeva.

- U najnovijim izvještajima novina je i da smo ugradili dio koji se odnosi na pitanja prevare i korupcije u institucijama. Naše su sugestije da institucije moraju biti u obvezi da imaju svoj plan borbe protiv te pošasti. Ne možeš riješiti problem ako ga ne riješiš prvo u svom dvorištu, kaže Šego.

POKRENUTE SU ODREĐENE ISTRAŽNE RADNJE NAKON NAŠIH IZVJEŠTAJA 

Zakonska je obveza Ureda najlošije nalaze poslati i Tužilaštvu BiH ali ste svojevremeno za Žurnal gospodine Šego pojasnili da Tužilaštvo nema obvezu izvještavati vas o tome šta su uradili. Godinama podastirete nalaze o netransparentnom trošenju javnog novca. Šta je ključni razlog što nema značajnije kazne za "rasipnike" i ko je prema Vašem mišljenju najviše zakazao?

- Zadaća revizora je da uoče i dijagnosticiraju problem kroz svoja izvješća i da ih dostave Parlamentarnoj skupštini. Ono što bi trebalo uslijediti, kao što je to slučaj u zemljama gdje vlada napredna parlamentarna demokracija, jeste pokretanje pitanja odgovornosti, javne, političke, disciplinske, moralne, te sankcioniranja neodgovornog ponašanja, propusta, nedostataka i kršenja zakona.

Istina je da Parlament BiH svake godine usvaja naša izvješća i preporuke i na njihovu temelju donosi zaključke kojima zadužuje institucije izvršne vlasti da poduzmu korake s ciljem realizacije naših preporuka.

Zaključci su veoma konstruktivni i njihova realizacija bi uveliko eliminirala ili smanjila problem netransparentnog i rasipničkog ponašanja. Međutim, nismo svjedoci značajnih koraka koji su poduzeti prema tim zaključcima. Zaključci često ostaju samo slovo na papiru te nismo upoznati o tome da postoje sankcije za nepoduzimanje aktivnosti prema zaduženjima Parlamenta.

Dakle, na reviziji je da dijagnosticira i ukaže na problem, a na institucijama sustava predvođenih Parlamentarnom skupštinom BiH je da pokrenu pitanje odgovornosti. Mislim da usko grlo predstavljaju institucije izvršne vlasti, tj. Vijeće ministara koje do sada nije pokazalo interes za izvještaje revizije.

Imate li informacije o tome da su do sada bilo koji pojedinac ili institucija, osim sankcija izrečenih u Parlamentu a koje su bile formalne naravi, snosili posljedice lošeg "ekonomisanja"?

- Čak što više, određeni funkcioneri koji su svoje mandate obilježili, kako kažete "lošim ekonomisanjem", nagrađeni su zavidnim funkcijama drugdje. Tu se ponovo dotičemo pitanja pokretanja javne odgovornosti koje izostaje. Zakonitom nemoralu mora se stati ukraj.

Postoje odgovarajuće istražne i predistražne radnje po našim revizijskim izvješćima. Što će biti epilog takvih radnji zaista je nezahvalno prognozirati.

Jeste li zapazili tokom dugogodišnjih analiza trošenja budžeta određene pojave koje se često ponavljaju, i koji bi to prema vašem mišljenju bili najdrastičniji primjeri "rasipništva"?    

- Postoje institucije gdje se iz godine u godinu ponavljaju greške na koje smo ih preporukama upozorili i na koje se gotovo i ne osvrću.

Analizom dugogodišnjeg trošenja javnih sredstava uočava se pojava neracionalnog ponašanja, ili kako vi navodite ''rasipništva'' kod određenih kategorija troškova javne potrošnje poput uporabe službenih automobila, telefona, reprezentacije, putnih troškova, itd., što  ukazuje na slabost sustava internih kontrola koji reguliraju ovu osjetljivu kategoriju troškova.

Važno je istaći kako ovu kategoriju troškova Vijeće ministra nije reguliralo iako im je to bilo u obvezi da učine 2008. godine kada je donesen Zakon o plaćama i naknadama u institucijama BiH. Problemi se permanentno javljaju i u području javnih nabava. 

Vijeće ministara konačno kupuje zgrade za smještaj institucija kako bi smanjili milionske troškove zakupa prostora. Specijalna revizija koju ste radili ipak je urodila plodom. Šta vam to kazuje, mislite li da bi se po istom principu moglo uticati i na ozbiljnije trošenje novca u drugim segmentima?

- Ideja da se kupe zgrade za trajni smještaj institucija je u načelu dobra ideja, ako su joj prethodile analize koje su pokazale da je, u odnosu na druge načine rješavanja ovog pitanja, ovo rješenje najbolje. Ipak, odlukom o kupnji ne završava se priča o racionalizaciji troškova za smještaj institucija. Potrebno je voditi računa o tome kakva će biti cijena objekata, koju razinu komoditeta će se osigurati uposlenima i sličnim stvarima koje značajno mogu utjecati na konačne efekte ove odluke.

NAJČEŠĆE ZLOUPOTREBE JAVNIH NABAVKI, SLUŽBENIH AUTA, TELEFONA

Postoji granica gdje izdaci za kupnju objekata dugoročno mogu premašiti troškove zakupa i o tome treba voditi računa. Vjerujemo da su prije ove odluke napravljene sve potrebne analize i da će u konačnici ova odluka doprinijeti racionalizaciji troškova smještaja institucija BiH.

Mi smo u našem izvješću kazali da se i boljim upravljanjem zakupom mogu postići uštede, ali isto tako da postoje i drugi načini rješavanja pitanja smještaja institucija BiH, kao što su kupnja, gradnja objekata ili korištenje državne imovine. Koje je rješenje ili kombinacija ovih varijanti najbolja u danim okolnostima u kojima se BiH nalazi, trebala je pokazati analiza.

Ima li manjkavosti u legislativi ili drugim uvjetima potrebnim za vaš rad, a što Uredu za reviziju možda "vezuje ruke" da uradite više, odnosno, šta bi se u lancu kontrole trošenja javnog novca eventualno trebalo promijeniti?    

- Pitanje manjkavosti legislative svakako postoji, kao i nedostatak podzakonskih akata koji pobliže uređuju javnu potrošnju, a koja dobrim dijelom generira probleme u institucijama BiH.

Naš Konsolidirani izvještaj za 2011. godinu, kojeg smo ocijenili negativnim mišljenjem, upravo govori o takvim sustavnim problemima institucija BiH, kao što su: neadekvatni sustavi internih kontrola, odsustvo podzakonskih akata u skladu sa Zakonom o plaćama i naknadama u institucijama BiH koji reguliraju uporabu vozila, telefona, reprezentacije, nepostojanje standarda potrošnje i ponašanja na razini institucija BiH, manjkavosti postojeće regulative u području javnih nabava, netransparentno uređen proces upošljavanja, neusvajanje međunarodnih računovodstvenih standarda za javni sektor i nepostojanje zadovoljavajućih računovodstvenih politika na razini institucija BiH, šarolikost propisa koji reguliraju pitanje plaća i naknada u institucijama BiH, prisustvo ''domino efekta'' kod potrošnje i ponašanja proračunskih korisnika, pitanje rješavanja statusa državne imovine...

S druge strane, što se tiče "vezivanja ruku" revizije, napominjem da Ured za reviziju ima preventivnu ulogu i na njemu nije da sankcionira prestupnike.

Naravno da su uvijek potrebne promjene nabolje, ali i postojeće zakonodavstvo predviđa brojne mehanizme koji se nažalost ne iskorištavaju da bi se sankcioniralo ili eliminiralo netransparentno i rasipničko ponašanje pojedinaca.

Objavljivanjem pojedinačnih, a potom i godišnjeg izvješća o izvršenoj reviziji, mi nastojimo rezultate revizija što je moguće više približiti velikom broju korisnika, od Parlamentarne skupštine, preko revidiranih tijela i izvršne vlasti, agencija za provođenje zakona, pravosuđa, medija, javnosti, nevladinih organizacija koje, skupa s Uredom za reviziju čine sustav kojim se osigurava transparentnost, svrhovitost i odgovornost u trošenju javnog novca.

Izvješća Ureda za reviziju u tom lancu trebaju biti “generatori promjena“ u ponašanju, tj. odnosu spram javnih sredstava.

(zurnal.info)