Treći talas pandemije: Napad autohtonog bosanskohercegovačkog nesoja

Generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus još u decembru prošle godine upozorio je da će pandemija podići još jedan zid između bogatih i siromašnih. Uočio je da bogate zemlje gomilaju vakcine, neke naručuju četiri puta više nego što imaju stanovništva.

- Moram otvoreno reći, svijet je na rubu katastrofalnog moralnog neuspjeha. Ceh tog neuspjeha će se platiti životima ljudi u najsiromašnijim zemljama svijeta – naglasio je generalni direktor.

MORAMO KONAČNO PRIZNATI

I mi moramo konačno priznati da BiH spada među te najsiromašnije zemlje svijeta. Nije važno šta mi mislimo o sebi. Takav nam je poredak u svijetu. Ali, važno je naglasiti da mi nismo siromašni zato što smo lijeni, neobrazovani ili nepoduzetni, niti zato što nemamo vlastita prirodna bogatstva, vodu ili plodnu zemlju. Nismo, ovdašnji svijet u inostranstvu dobija najodgovornije funkcije u vladama, a tajkuni i dalje pokušavaju za male pare da otmu i posljednji potok.

Siromašni smo zato što smo bogati korupcijom i nepotizmom, a to su zajedničke osobine svih siromašnih zemalja. U bogatim zemljama, koje su takve osobine svele na minimum ili stavile pod kontrolu, javnim novcem raspolažu stručnjaci iz svojih oblasti – znalački ga raspoređuju tamo gdje je to najkorisnije za društvo. U siromašnim zemljama ono malo javnog novca što uspije proći kroz mrežu korupcije, dočeka nesposoban sistem, kreiran na osnovu nepotizma, koji ne zna da raspolaže javnim novcem i koji mandat troši na zapošljavanje ostatka familije i formiranje vlastitog koruptivnog lanca. To se jasno pokazalo u danima pandemije.

Većina javnih nabavki tokom pandemije bila je kriminalna, najveće i najsramotnije afere svakako su bile kupovina respiratora i besmislene pokretne bolnice. Sistem je potpuno zakazao, već u prvim danima pandemije tražile su se donacije za osnovne medicinske potrepštine koje se inače koriste za svakodnevnu upotrebu – poput hirurških maski i zaštitnih rukavica. Istovremeno, sistem vlasti nije odustao od servisiranja vlastitih potreba – nastavljena su zapošljavanja, kupovina luksuznih automobila, nadogradnja informatičkih sistema i kupovina namještaja za kabinete.

Pandemija je ugrozila funkcioniranje zdravstvenog sistema koji se panično usmjerio na saniranje covida. S druge strane, sistem vlasti krizu nije niti osjetio, mislim da nije pretjerano zaključiti da je to zbog toga što nikada nije ni funkcionirao kako treba – teško je uočiti promjenu u radu zarđale šklopocije koja decenijama besmisleno tandrče.

KO JE SAGRADIO ZID

Punu pandemijsku godinu, izuzev slikanja sa donacijama, naše vlasti nisu učinile ništa konkretno u borbi protiv virusa. Sve je potpuno isto kao na samom početku – sve odluke su iznuđene i panične. I dalje se broje zaraženi i mrtvi a stanovništvo upozorava da pere ruke. Dok su ljudi umirali (nije pretjerano napisati, tačno je tako), vlasti su se bavile borbom za kontrolu pravosudnog sistema i izbornog mehanizma, a svaka prilika koristila se za nastavak produbljivanja stare krize u državi – nacionalnih tenzija i ratne psihoze.

U psihozi smo dočekali i treći talas pandemije, kao jedna od posljednjih zemalja na svijetu koja nije počela imunizaciju stanovništva. Nakon što je virus ponovo pomahnitao, Vlada Federacije je 25. februara sazvala hitnu telefonsku sjednicu, na kojoj su entuzijastično dali saglasnost da se prihvati donacija iz Srbije, ministrica vanjskih poslova uputila je kritiku Evropskoj uniji, a predsjedavajući Vijeća ministara energično izjavio da će se dobro posvađati sa čelnicima Covax mehanizma. Krizni štabovi su pooštrili mjere – maske se moraju nositi na ulici, što kako znamo nije neophodno u kafanama i tržnim centrima.

Kao i do sada – niko nije preuzeo nikakvu odgovornost, niko nije iznio neki plan, nikakvi zadaci nisu podijeljeni niti rokovi određeni. A kad toga nema, jasno je da ništa neće biti ni urađeno.

Tačno je, vakcina jeste podigla zid između bogatih i siromašnih zemalja svijeta. Ali, ko je sagradio taj zid u Bosni i Hercegovini? Ko su vrijedni neimari koji ga decenijama vrijedno grade? Nema tu nikakve bjelosvjetske zavjere niti velike tajne, sve je potpuno transparentno, svi smo apsolutno svjesni o kome se radi. Jedina tajna jeste zašto ih iznova nagrađujemo na svakim izborima? To je poseban vid mazohizma.

Sigurno je da će nas jednoga dana napustiti i britanski i afrički soj virusa. Ali, bojim se da će još dugo ostati s nama autohtoni bosanskohercegovački nesoj. Opasniji i podmukliji od svih.

Na kraju bih parafrazirao generalnog direktora WHO-a:
Moram otvoreno reći, Bosna i Hercegovina je na rubu katastrofalnog moralnog neuspjeha. Ceh tog neuspjeha će se platiti životima ljudi u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta.

Ne pitajte kojoj – u Bosni i Hercegovini, naravno.

(zurnal.info)