Krajem maja iz GRAS-a su objavili da su zaključili ugovor o nabavci pet rabljenih zglobnih autobusa na LPG pogon, a koji su plaćeni 780.000 KM bez PDV-a. Ubrzo su stigle i prve kritike da su autobusi previše plaćeni, na šta je odgovoreno da je sve urađeno u skladu sa zakonom. U prilog tvrdnji da su autobusi ipak plaćeni više nego što vrijede govori podatak da su ovi autobusi od Beča do GRAS-a promijenili još (najmanje) tri vlasnika. Krenimo redom.
Kupljeni autobusi su prvobitno bili u vlasništvu bečkog javnog prijevoznika Wiener Linien. To su nam potvrdili iz ovog preduzeća, te su naveli da su autobusi bili u dobrom stanju, ali su prodati jer im je istekao planirani rok korištenja. Otkrivaju nam i da nisu prodati firmi iz Bosne i Hercegovine.
„Svi autobusi prodati su firmi Autobus & Partner. Zbog zaštite podataka ne smijemo davati nikakve informacije o cijeni“, piše u odgovoru Žurnalu.
Internetskom pretragom nalazimo samo jednu firmu s ovim nazivom. Prema dostupnim informacijama, sjedište joj je u Slovačkoj, a kao odgovorno lice pojavljuje se izvjesni Asmir Denjagić. Do kontakta ove firme ili samog Denjagića nismo uspjeli doći.
Ono što smo saznali jeste da navedene autobuse ova firma nije uvezla u BiH. U BiH ih je, prema našim saznanjima, uvezla kompanija GN Company vlasnika Nermina Karasuljića. Podsjetimo, riječ je o firmi koja je prije nekoliko godina, nakon sumnjivih tendera, GRAS-u prodala 14 polovnih trolejbusa po cijeni od oko 100.000 KM po komadu, iako su carinske isprave ukazivale na to da je njihova vrijednost bila oko 11.000 KM po komadu.
Kako se troši javni novacTrolejbuse vrijedne 155.000, GRAS kupio za milion i 400 hiljada KM
NAKON PRVE PRESUDETužilaštvo treba istražiti cijeli postupak nabavke preplaćenih trolejbusa
Žurnal saznaje i kako su autobusi u BiH uvezeni u maju 2022. godine, te da je njihova carinska, statistička vrijednost između 73.000 i 77.000 KM. S plaćenim dažbinama, vrijednost autobusa se penje na iznos od 85.000 do 90.000 KM po komadu.
Međutim, GN Company pet autobusa nije prodao GRAS-u. To je uradila firma Weg Company, koja je na GRAS-ovom tenderu izabrana kao najpovoljniji ponuđač sa cijenom od 780.000 KM bez PDV-a, odnosno 912.600 KM s uračunatim porezom. Drugim riječima, pet autobusa GRAS je u prosjeku platio 156.000 KM, odnosno 182.520 KM.
Prema zvaničnim podacima, vlasnica firme Weg Company je Zejneba Karasuljić. Weg Company osnovan je sredinom prošle godine i imao je samo jedno zaposleno lice. Da bi Nermin Karasuljić mogao stajati i iza ove firme, osim prezimena, govori podatak da se ista e-mail adresa pojavljivala kao kontakt za obje kompanije.
Novinari Žurnala kontaktirali su samog Nermina Karasuljića, o čijoj smo prošlosti pisali u jednom od prethodnih tekstova.
Čeka se odluka GRAS-aPolovni trolejbusi uvezeni prije objave tendera
U razgovoru koji je trajao tek nekoliko minuta, prvo je isticao kako naši navodi nisu istiniti, da bi potom ipak objasnio kako je autobuse kupio preko stranice www.mobile.de (riječ je o njemačkom oglasniku vozila), te je rekao i kako su autobusi plaćeni više nego što to carinski podaci pokazuju.
Dakle, autobusi su, nakon što su ih prodali iz Wiener Liniena, bili vlasništvu još najmanje tri firme. To su ukupno četiri različita subjekta koji su vjerovatno zaradili na prodaji ovih vozila, pa stoga i ne čudi da je GRAS samo pet autobusa platio čak 780.000 KM, odnosno 912.600 KM s uračunatim porezom.
DIREKTOR GRAS-A: SVE PO ZAKONU
Kontaktirali smo i direktora GRAS-a Senada Mujagića koji je istakao da je cijela procedura nabavke autobusa trajala preko osam mjeseci, te da je sve zakonito:
„Bila je formirana komisija, bila su dva člana Ureda za borbu protiv korupcije koja su nadzirala kompletan tok, od samog početka do završetka. Bilo je šest žalbi. Stigle su tri ponude, a komisija je na osnovu bodovanja izabrala najpovoljniju.“
Inače, sredstva za nabavku ovih autobusa osigurana su prodajom starih tramvajskih šina. Na pitanje novinara Žurnala da li postoji mogućnost da GRAS bude u kontaktu s javnim prijevoznicima iz evropskih zemalja, te da se od njih direktno kupuju vozila što bi sigurno značilo da ona budu znatno manje plaćena, Mujagić odgovara:
„Ja kao direktor ne smijem stupiti u kontakt s bilo kojim dobavljačem, jer to je protuzakonito.“
No, dodaje i kako GRAS ponekad skuplje plaća upravo zbog posrednika:
„Mi nekad skuplje plaćamo jer imamo posrednika u tome. Mi kad bismo imali mogućnost direktne pogodbe i nabavke, puno bi bolje i efikasnije nabavljali. Prijašnje uprave su tražile da GRAS bude izuzet od primjene Zakona o javnim nabavkama BiH, s obzirom na to da imamo konkurenciju, ali to nije prihvaćeno.“
Novinari Žurnala razgovarali su i s ekspertima iz oblasti javnih nabavki. Ističu kako je trenutni Zakon o javnim nabavkama BiH postavljen široko, te da omogućava da se direktno kupuju robe i usluge od trećih lica, ali da za to mora postojati valjano obrazloženje.
U slučaju GRAS-a ono, kažu, itekako postoji, s obzirom na to da su se njihovi tenderi za autobuse i minibuse provodili i po nekoliko godina, da nedostatak ovih vozila uzrokuje da GRAS godinama gubi linije koje su sada u rukama privatnika, što direktno utječe na poslovanje ovog preduzeća. Ali, ono što je možda i najbitnije, direktna kupovina bi trebala osigurati i racionalnije trošenje javnog novca, odnosno da se ista vozila plate manje nego što je to slučaj kod kupovine od preprodavača.
A da GRAS-u, ipak, nije strano direktno pregovarati s prodavačima pokazuje i podatak da se prvi ugovor za nabavku spomenutih rabljenih trolejbusa zaključio na osnovu provedenog pregovaračkog postupka s objavom obavještenja s firmom GN Company.
Na kraju, podsjetimo i na to da je GRAS i dalje u teškoj finansijskoj situaciji. Zbog nagomilanih dugova, sarajevske kantonalne vlasti odlučile su se da krenu u formiranje novog preduzeća za javni prijevoz. Ipak, prema najavama, to neće značiti gašenje GRAS-a kojem slijedi bolan proces restrukturiranja.
(zurnal.info)