Odbrana i zaštita: Poplave za godinu dana odnesu pola milijarde maraka

Kada su Nermin Nikšić i Jerko Ivanković-Lijanović u februaru 2012. godine umirivali građane da su spremni za poplave kada se veliki snijeg bude topio, ustvari su samo pravili predstavu za javnost. Federacija nije spremna za velike kiše ili topljenje dvometarskog snijega jer se godinama ulaže manje od minimuma da se kuće i imanja uz rijeke zaštite od poplava. Takvi su i zaključci nedavno objavljenog izvještaja revizora.

Prud kod Save i Sarajevsko polje bi poplavili i sa daleko boljom zaštitom od poplave od one koju sada imamo. Kao i njive uz rijeku Spreču kod Gračanice, o čemu smo pisali u prvom dijelu teksta o zaštiti od poplava u Federaciji. Međutim, puno više se moglo uraditi da se zaštiti imovina stanovnika ovih krajeva i da poplave budu manje.


Loš zakon

Stručnjak Enes Alagić kaže da se tokom proteklog rata nasipi na rijekama nisu oštetili.

- Pokvarilo se što dugo nije bilo nikakvih sredstava za održavanje proticajnog profila vodotoka – kaže za Žurnal Alagić i objašnjava da voda donosi razne materijale sa sobom koji, ukoliko se ne vade iz vode, smanjuju korito što znači da će se rijeka brže izliti iz korita.

Federacija je usvojila plan kojim bi tokom 23 godine trebala uložiti oko 380 miliona maraka da bi se dostigao odgovarajući sistem zaštite od poplava.

Procjene Agencija za vodno područje rijeke Save su da za ovaj posao treba više od 620 miliona maraka, kaže Alagić, zamjenik glavnog rukovodioca odbrane od poplava.

- Već je izvjesno da će doći do prolongiranja svih ovih rokova – kaže Alagić i komentariše procjene revizora da će ovim tempom trebati 40 godina da se izgradi optimalna zaštita od poplava: Vidite da ste tako kratki sa novcem da je i ovih 40 godina optimistično.

Agencija u kojoj radi svake godine dobije oko 14 miliona maraka.

- Ne možemo sve dati u zaštitu od voda – objašnjava Alagić i dodaje da Bosna i Hercegovina ulaže mnogo manje novca od Hrvatske: Zapanjit ćete se - to nije dva ili tri puta manje, to je 20 i 30 puta manje.

Premijer Federacije i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva su napravili plan u februaru 2012. godine, strahujući da će veliki snijeg dovesti do poplava. Revizori su bez dileme utvrdili da je tada već bilo kasno da se uradi bilo šta osim da se pomogne ljudima kojima je poplavljena kuća ili imanje.

“U vrijeme poplava nije moguće i kasno je provoditi prvu pripremnu fazu i osigurati spremnost postojećih vodozaštitnih objekata koji imaju najmenu ublažavanja poplavnog rizika”, upozoravaju revizori.

Poplava u Sarajevskom polju (Foto: zurnal.info/arhiv)

Za ozbiljnu zaštitu od poplava potrebno je mnogo više, prije svega novca, koga premijer i ministar nisu osigurali.
“Stručnjaci su između ostalog istakli da sadašnji sistem zaštite od poplava u Federaciji BiH nije uspostavljen na način da omogućuje efikasno i efektivno provođenje preventivnih mjera”, pišu revizori i daju dodatno pojašnjenje.
“To se prije svega odnosi na podijeljenost površinskih voda na kategorije, te nejasnih i nedorečenih odgovornosti različitih nivoa vlasti koji upravljaju vodama u Federaciji, kao i rasparčanost sredstava od vodnih naknada.”

U prethodnom tekstu smo navodili primjer rijeke Spreče koja je u dijelu Federacije podijeljena na upravljanje kantonu i Federaciji.

- Mi već dugo govorimo da ova podjela nije dobra – kaže Alagić i dodaje da to nije dobar način upravljanja vodama.

Bolje bi bilo, kaže, dati jednoj agenciji ili kantonu da upravlja cijelom rijekom. Na taj način bi se znalo ko je kriv za poplave. Nikšić i Lijanović pripremaju novi Zakon o vodama ali se još uvijek ne zna da li će ispraviti ovu grešku. Alagić kaže da niko od 65 uposlenika Agencije ne pomažu u izradi zakona.

- Mi u to nismo uključeni - rečeno nam je da nemamo stručnih ljudi da to radimo.

Koliko su inače stručni ljudi koji izrađuju zakon najbolje pokazuje primjer rijeke Klokot koja je sa svoja tri kilometra dospjela u rijeku prve kategorije među kojima su Bosna, Neretva i Drina. U prvoj kategoriji, međutim, nema Lašve iako prolazi kroz gusto naseljena mjesta gotovo svom svojom dužinom od 50 kilometara.

Tako je Lašva danas rijeka svrstana u takozvanu drugu kategoriju i o njoj se brinu kantonalne vlasti koje ulažu najviše do deset posto sredstava od vodnih naknada u zaštitu od poplava. Agencije dobijaju manje novca od kantona ali ulažu daleko više mada je tokom 2010. godine Agencija za vodni sliv rijeke Neretve više novca potrošila na sebe nego na zaštitu od poplava.

Najveći nedostatak postojećeg Zakona o vodama jeste što svako radi za sebe.
“Zakonskim okvirom nije predviđena koordinacija općina, kantona i federalnih institucija nadležnih za vode na nivou Federacije BiH”, piše u izvještaju revizora.

Iskreno smo željeli razgovarati sa Ministrom Lijanovićem o zaštiti od poplava ali smo nakon nekoliko pokušaja dobili odgovor da razgovaramo sa šefom federalne civilne zaštite, čiji posao počinje kada sve već poplavi i nadležnosti izgube institucije za zaštitu od poplava.

“Ministarstvo nije donijelo procedure za određivanje ugroženih područja, niti na osnovu postojećih informacija odredilo prioritete u zaštiti od poplava”, navode revizori u ocjeni rada ministra Lijanovića koji je uvjeravao javnost da spremno dočekuje moguće poplave.

Bolje nismo prošli niti sa pokušajem razgovora sa premijerom Nikšićem iz čijeg kabineta nismo mogli dobiti ni nekoliko pismenih odgovora na koje smo danima čekali.

Nikšić i Lijanović u štabu Civilne zaštite

Jazavci u rupi

Agencija za Savu imala je najmanje pritužbi revizora. Alagić kaže da zaštita od poplava košta ali da nema izbora.
- U zaštitu od poplava se uvijek isplati ulagati, morate, pogotovo kroz naseljena mjesta.

Jedno od gusto naseljenih mjesta gdje su poplave redovne je Sarajevsko polje. U Agenciji su svjesni ovog problema, ali kažu da za sada mogu jako malo uraditi. Poplave u ovom polju nisu strane starijim stanovnicima čije kuće su izdignute od zemlje pa ih rijetko koja poplava može iznenaditi. Takve, međutim, nisu kuće izgrađene u posljednjih 20 godina.

- Nove kuće uglavnom nemaju građevinsku dozvolu – objašnjava Alagić ali dodaje da se i njih mora štititi: Ali ne možemo ih pustiti da plivaju.

Da bi se riješio ovaj problem potrebno je oko 25 miliona maraka. Agencija za sada ima oko sedam miliona maraka ali još ne mogu početi sa radovima jer nisu riješeni problemi sa vlasništvom imovine na kojoj će se graditi nasipi.

- Propast će nam novac ako ne obezbijedimo imovinske dozvole – kaže Alagić i dodaje da od svih vlasti imaju podršku ali ne i novac.

Korito rijeke Bosne u blizini Sarajeva je jako nisko a uz to postoji takozvani prag pa se rijeka često prelijeva po zemlji van korita.

- Razmišljalo se da se taj prag skine da voda brže otiče ali znate da je to izvorišna zona za Sarajevo pa ako to sklonimo bojimo se da ne povuče podzemnu vodu i Sarajevo ostane bez vode – objašnjava Alagić i objašnjava da sve što je izgrađeno sa građevinskim dozvolama nikada neće završiti pod vodom.

Sve firme koje imaju svoja skladišta u ovom dijelu glavnog grada dobila su građevinsku dozvolu čiji je dio bio i mišljenje Agencije gdje im savjetuju da podignu temelje iznad mogućeg nivoa kojeg voda može dostići jednom u stotinu godina.

Taj se nivo van naselja određuje na osnovu procjene jednom u 20 godina a u naseljima jednom u stotinu godina. Agencija stalno pravi procjene na osnovu osmatranja nivoa rijeka.

- Prave se vjerovatnoće pojave nekih voda, vjerovatnoća da se voda pojavi jednom u dvije, 20 ili stotinu godina – kaže Alagić i navodi primjer Miljacke u dijelu gdje prolazi kroz Sarajevo koja ima zaštitu od hiljadugodišnje vode.

Zbog klimatskih promjena čini se da stručnjaci moraju mijenjati način računanja. Alagić kaže da prosječne godišnje padavine nisu mijenjale u posljednjih 30 godina ali se promijenio način na koji kiša pada.

- Prosječne padavine nisu se promijenile ali se unutargodišnja raspodjela padavina jako promijenila – kaže Alagić i objašnjava šta to u stvarnosti znači: Sada za dva dana padnu padavine koje inače padaju 30 dana - tako dolazi i do poplave.

Stanovnici Pruda na granici često moraju putovati čamcima ali kod njih do poplave dolazi na sasvim drugi način. Nasip na Savi je siguran ali bi ipak trebalo oko 20 miliona maraka da se on učvrsti.

- Mi znamo slaba mjesta tog nasipa – objašnjava Alagić.

Revizori su u svom izvještaju naveli veliki nedostatak kojeg nasip na Savi ima sa bosanskohercegovačke strane: nasip je 80 centimetara niži nego na hrvatskoj strani!

Još početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Hrvatska i BiH su dogovorile da se nasip na Savi povisi sa više od metra. Hrvatska je svoj posao davno završila pa je nasip danas značajno niži sa naše strane što znači da bi u slučaju velikog rasta Save sva voda prešla u BiH.

- Nažalost, tako je – kaže Alagić.

Na nekoliko mjesta nasip je već povišen ali je problem što dizanje nasipa u visinu znači da se postojeći mora proširiti.

- Onda je odmah problem eksproprijacije – objašnjava Alagić i dodaje da i na rijeci Bosni u Posavini imaju jako puno problema, posebno kada je Sava na ušću viša od Bosne.

Savski nasip, čak i sa 80 centimetara manjka, još nikada nije popustio niti je voda narasla toliko da se prelije.

Juro Brašnjić iz Civilne zaštite Odžaka prisjetio se kada je nasip zamalo popustio prije desetak godina. Krivci za to su bili ni manje ni više nego jazavci koji u nasipu prave rupe.
- Odmah smo spriječili katastrofu – prisjeća se Brašnjić koji je sa svojim kolegama i mještanima dežurao uz nasip.

U Agenciji su nam objasnili da jazavci redovno kopaju kroz nasip pa samo za krpljenje rupa koje naprave godišnje treba oko 40.000 maraka.

Jazavci ipak nisu krivi za stalne poplave u Prudu.
- Nama su problem podzemne vode kada Bosna i Sava narastu – kaže Brašnjić i objašnjava kako to izgleda: K'o kisela voda izbija iz zemlje.

Enes Alagić stručno objašnjava zašto se javljaju podzemne vode.
- U tom dijelu mi znamo da su nasipi vododrživi ali ispod nasipa dolazi do procjeđivanja – objašnjava Alagić i dodaje da je zemljište jednostavno takvo.

Uz problem zemljišta, stanovnici Pruda su sami sebe ugrozili. Na mjestu gdje je bilo mjesto skupljanja podzemnih voda izgrađeni su benzinska pumpa, pekara i druge zgrade, kaže Brašnjić.

On dodaje da je vađenjem pijeska promijenjen tok Bosne pa ona sada teče gdje nikada prije nije tekla. U Prud jednostavno dolazi mnogo više vode nego što iz njega odlazi. Dodatni problem su mostovi koje su stanovnici napravili preko odvodnih kanala.

- Ljudi su na odvodne kanale postavili mostiće, izgradili kuće i zatrpali to, voda ne može da otiče – objašnjava Alagić: Napravljeni su mostići, pa su malo podebljani jer sad treba i traktor da prođe.

Problem dijelom mogu riješiti inspekcije. Revizori sumnjaju da će se to zaista i desiti jer vodne inspekcije nemaju dovoljno inspektora.

“Federalna inspekcija je u tom pogledu imala četiri zaposlena inspektora što je za 50 posto manje u odnosu na predviđene kadrove u Pravilniku o sistematizaciji”, piše u izvještaju revizije učinka Prevencija poplava u Federaciji.

Agencija za vodni sliv rijeke Save tražila je novac za zaštitu stanovnika Pruda od poplava ali ga nikada nije dobila. Uz sve nedostatke Alagić kaže da je sistem zaštite od poplava u Federaciji relativno dobar.

Uz malo više ulaganja mogle bi se spriječiti sve veće štete od poplava koje su samo u 2010. godini prema procjeni Ministarstva sigurnosti bile veće od 500 miliona maraka.

(zurnal.info)