PARTIZANI PROTIV PARADE: Borbom prsa u prsa komunisti odbranili Nikšić od homoseksualaca!

Kad si homoseksualac u Crnoj Gori, nema onoga: treći put Bog pomaže. Niti one: treća sreća.

Crnogorska gej zajednica ni iz trećeg puta nije uspjela održati Povorku ponosa u Nikšiću. U Budvi im je uspjelo. Iz grada su ih, doduše, evakuisali čamcima. Evakuisani uspješno.

U Podgorici je Parada, što bi se reklo, već postala tradicionalna. Huligani prijete, policija ih izmršika, nije više potrebno ni pendrečenje -  vesela povorka mirno prođe gradom.

Ali u Nikšiću - ne ide pa ne ide.

ŽESTOKO ALI FER

Oni koji prate fudbal kažu da je Nikšić težak za gostovanja. Svaki će ozbiljan klub dobiti Sutjesku – nije to ono na što se misli kad se kaže „težak“. Neki navijači Crvene Zvezde pričali su mi da u Nikšiću nisu znali ko i odakle udara po njima.

Neka što ih jure nikšićki navijači, neka što žele da ih linčuju gosti u kafićima, neka što moraš bježati od piljara i radnika Gradske čistoće... Momci su mi se kleli da su ih u Nikšiću babe sa balkona gađale saksijama i ciglama.  

Jedan je crnogorski pjesnik, utripovan na Mediteran, pa shodno tome navijač  “Hajduka“, krajem osamdesetih otišao u Nikšić na utakmicu bijelih sa Sutjeskom. Završio je u Kliničko-bolničkom centru u Podgorici, gdje je na liječenju ostao naredna dva mjeseca. Piscima koji su ga posjetili pričao je kako se zakleo da će usred Nikšića, zabije li Hajduk gol, razviti Torcidinu zastavu. Otišao na meč i tek tada primijetio da je sam na tribinama za gostujuće navijače. Policija Torcidu zaustavila negdje iza Podgorice. I šta bi onda, pitali ga posjetitelji u bolnici. „Ništa.“, rekao ovaj, „Povedosmo“.

Nikšićka je publika žestoka, ali fer. Navodno je, i to je bilo osamdesetih, jedan od bombardera „Budućnosti“ golmanu „Sutjeske“ zabio gol sa 45 metara, iz slobodnog udarca. Dok se strijelac radovao kraj aut linije, neko mu je iz publike dobacio: Majstore, nisi trebao ni dolazit, moga si ga dat i iz Podgorice.  

LGBT Forum „Progres“, rekoh,  naumio je da baš u Nikšiću održi Paradu. Bolje i to nego da su naumili šetati po Rožaju. Tamo bi ih dočekali jednako srdačno kao u Nikšiću. I još bi se povela polemika što je preče: seksualne ili religijske slobode.

BOLJE RAT NEGO TOPLI BRAT

Parola Parade trebala je biti „Stop fašizmu – sloboda narodu“. Meni se slogan dopao, ali Nikšićanima nije. Logo je, po mom sudu, bio još bolji: dugina zavjesa na čijem kraju nije bio ćup sa zlatom, nego – petokraka.

Reagovali su nikšićki komunisti, okupljeni u JKPCG (pogađate: Jugoslovenska komunistička partija Crne Gore). Ispred Partije javio se Radisav Stanišić, koji je od crnogorskog Tužilaštva zahtijevao da organizatore Parade ponosa u Nikšiću „natjeraju“ da promijene slogan i logo. Ako ne to, onda da Paradu zabrani. Inače će, kako je rekao Stanišić, komunisti to „spriječiti na svoj način“.

Sad, to je moglo da znači svašta. U najblažoj varijanti, da će komunisti organizovati demonstracije na kojima će uzvikivati „Bolje rat nego topli brat!“i „Partizanske trupe neće ga u dupe!“. U varijanti na koju je Stanišić - po svemu sudeći - mislio, značilo je to da su komunisti riješeni da u uličnim borbama, prsa u prsa, Nikšić „odbrane“ od homoseksualaca.   
Stvar je, dakle, počela kao sukob oko autorskih prava. Komunisti su, kao, bili ljuti na gejeve jer su im ovi „neovlašteno preuzeli“ simbole. Već pomenuti Radisav Stanišić naglasio je da petokraka i slogan „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ pripadaju herojima Narodno-oslobodilačke borbe.

„Na njihovom logu su simboli pod kojima je više od hiljadu i po Nikšićana položilo svoje živote za vrijeme Drugog svjetskog rata. Borili su se stvarajući zajednicu u kojoj je porodica bila osnovna ćelija društva, ali zdrava porodica, a ne ona sa članovima LGBT-a“, šuknuo im ga je Stanišić.

Policija je prijetnje koje su komunisti uputili LGBT aktivistima uzela za ozbiljno. Pogađate: umjesto da prijetnje uklone, oni su zabranili Prajd. Sa istim obrazloženjem, da bi učesnicima bila ugrožena bezbjednost, nikšićki Prajd je zabranjen i prethodna dva puta.

Prvi put Prajdu su se usprotivili, pazite sad, studenti nikšićkog Filozofskog fakulteta. Nikšićke filozofe nerviralo je to što su LGBT aktivisti planirali da prošetaju i pored njihovog fakulteta. Što oni nisu mogli dozvoliti. Treba razumjeti omladinu: dosta je njima što su pola filozofa koje su prisiljeni učiti pederi, samo im još treba da im takvi paradiraju oko zgrade.

FAŠIZAM ANTIFAŠISTA

Ljevica koja je zabranila nikšićki Prajd ista je ona ljevica koja je svojevremeno prigrlila politiku Slobodana Miloševića. Kojoj nije smetalo kada su brkate muškarčine sa petokrakom na čelu rušile Sarajevo, Dubrovnik i Vukovar. To , znate, nije bila zloupotreba petokrake.

Logo i slogan nesuđenog nikšićkog Prajda bili su sjaJni, lucidno odabrani. Ukazali su, još jednom, kako je najmanji problem crnogorskog društva fašizam fašista. Sa tim ćemo se fašizmom mi lako nositi. Ali šta ćemo sa fašizmom naših „antifašista“?

(zurnal.info)