Marko Tomaš
Pismena zadaća (audio): Posebni odjel
Život kao da postaje uspomena na budućnost.
Često gledam kroz prozor. Vidim sokak popločan granitnim kockama, drveće pod kojim sam se igrao kao dijete, male skoro na silu napravljene vrtove. Gledam da ne bih gledao unutar zidova.
Tu je svaka sitnica uspomena. Čak i ono što je sličilo na planove je danas uspomena. Mali svijet koji smo pokušavali stvoriti danas je tek to – uspomena. Ponekad mi se čini da sve više i sam postajem tek to – uspomena.
Otvorim kuhinjske ormariće i vidim kakve smo sve obroke planirali. Obroke koje nikada nećemo spremiti. I nered koji je netko drugi ostavio iza sebe ne želim spremati jer je on jedino što je ostalo od prisustva bića koja me više ne okružuju.
Sjetim se onda Mike Antića. Sjetim se Bukowskog, Dostojevskog, virim u knjige kad i tamo - samo uspomene.
Život kao da postaje uspomena na budućnost.
(zurnal.info)
