Pismena zadaća (audio): Priča iz ravne duše

Veliki meteorolog je stisnuo prekidač. Naglo je ugasio ljeto istovremeno upalivši neko nam neznano godišnje doba koje je u isti mah i jesen i zima. Srećom su klimatske promjene bjelosvjetska ujdurma i zavjera pa samim tim ne trebamo brinuti oko čudnovatih klimatskih obrata koji su sve čudniji iz godine u godinu, sve nam nepoznatiji, gotovo potpuno strani čime zahtijevaju ulaganje napora kako bismo im se prilagođavali.

Kažu da ljudi govore o vremenskim prilikama kada nemaju što drugo reći, a ovdje je upravo takav slučaj, makar natezao tu priču kako bi zvučala kao da ima nekakvu skoro pa političku poruku.

Dan je jesenski kišan i zimski hladan. Takav me u potpunosti naselio i iz misli istisnuo sve drugo što se gibalo i titralo u mene, čini mi se, još jučer, nešto nalik životnosti, vibrantno, okrenuto svijetu i ljudima, ispunjeno željama i očekivanjima; maštanja čovjeka koji žudi za životom.

Sve to je nestalo preko noći ustupivši mjesto tmurnom, kišnom i hladnom danu u kojemu se brišu geste i glasovi drugih ljudi. Nije u meni to izazvalo ni muku niti dosadu. Zapravo je tiho i prijatno biti usidren u trenutku, prihvatiti ga kao takvog jer ionako nije nije osujetio moje kratkoročne planove. Iskreno, nisam ih niti imao. Čak ni ova potreba da zabilježim takvo stanje nije motivirana mukom već prosto željom da misli oblikujem u nešto ravno, nalik svakodnevici nekoga koga kroz život ne pokreće nemir, nekoga tko od života ne traži više od onoga što već ima makar je puno toga i izgubio po putu.

Okreni se iza sebe i vidjet ćeš koliko si i što si napravio. Pogledaj ispred sebe i vidi koliko još toga ima što možeš napraviti. Zatim pusti dan da prođe kroz i oko tebe, kišan i hladan.

(zurnal.info)